BOSNA: SOKANTNA OSLOBADJAJUCA PRESUDA

Odbacivanje svih optuzbi protiv skupine bivsih policajaca – kojim je okoncano jedino dosadasnje sudjenje za ratne zlocine u Republici Srpskoj (RS) – izazvalo je gnjev i nevjericu.

Presuda koju je banjalucki Okruzni sud doneo 11. veljace/februara opisuje se kao “sokantna”; stovise, politicari i analiticari upozoravaju da bi mogla imati i ozbiljne posljedice po buducnost srpskog entiteta u Bosni.

Prethodno je i Visoki medjunarodni predstavnik za Bosnu, Pedi Esdaun (Paddy Ashdown), upozorio RS da bi svako daljnje odbijanje suradnje s Haskim tribunalom za ratne zlocine moglo dovesti i do revizije Dejtonskog sporazuma, kojem taj entitet duguje svoje postojanje.

Spomenuta presuda, po rijecima promatraca, predstavlja vrhunac odbijanja srpskog entiteta da se suoci s vlastitom prosloscu.

“[Presuda] samo potvrdjuje da ce buducnost Republike Srpske biti ozbiljno ugrozena ukoliko se njeno sudstvo nastavi ponasati kao do sada”, izjavio je Branko Todorovic, izvrsni direktor tamosnjeg Helsinskog komiteta za ljudska prava – organizacije koja je sudjenje pratila od samog pocetka.

“Ovaj slucaj je jasno pokazao da je RS nesposobna za primjenu vladavine prava na vlastitoj teritoriji.”

Bivsi policajci – Ranko Jakovljevic, Miroslav Cadja, Mile Rodic, Drazen Rakovic, Rade Savic, Gojko Kesic, Zoran Banovic, Miroslav Zec, Djordje Jelcic, Zoran Milojica i Slobodan Muzgonja – bili su optuzeni za protuzakoniti pritvor katolickog svecenika Tomislava Matanovica i njegovih roditelja Josipa i Bozane u razdoblju od 14. do 19. rujna/septembra 1995. U pitanju je postupak koji je krivicnim zakonom RS-a definiran kao ratni zlocin nad civilima.

Tijela spomenutih civila pronadjena su 2001. u jednom prijedorskom bunaru, ali se policajcima nikada nije sudilo za ta ubojstva – cak ni kada je ustanovljeno da su oni bili posljednji koji su obitelj videli zivu.

Optuznica protiv skupine podignuta je krajem sijecnja/januara 2003., dok je sudjenje pocelo 17. svibnja/maja iste godine. Pojavilo se vise od 50 svjedoka.

Nakon izricanja presude, predsjedavajuci sudac Dusko Bojovic je u svom zavrsnom obracanju rekao da na osnovu iznesenih dokaza nije bilo moguce zakljuciti da je grupa kriva za zlocine za koje se tereti.

“Iskazi svjedoka potvrdili su da je naredjenje za pritvaranje obitelji Matanovic izdao Simo Drljaca, tadasnji sef centra za javnu sigurnnost”, precizirao je sudac.

“Nisu izneseni nikakvi dokazi na osnovu kojih su [oni] imali razloga pomisliti kako je ta naredba bila nezakonita, jer je nesrpsko stanovnistvo u Prijedoru tada bilo pritvarano zbog kaoticne situacije koja je u gradu vladala.”

U to vrijeme Drljaca je bio gradonacelnik Prijedora, kojeg je Tribunal kasnije optuzio za niz zlocina pocinjenih na sirem podrucju grada. Prilikom neuspjelog pokusaja hapsenja, Drljaca je 1997. ubijen u razmjeni vatre s vojnicima SFOR-a.

Todorovic je za IWPR izjavio kako njegova organizacija jos uvijek nije bila u prilici analizirati transkript presude i sucevu zavrsnu rijec.

“Medjutim, na temelju kontinuiranog uvida u tok sudskog procesa, reklo bi se da su tokom istrage policija i tuzilac pocinili neke greske, [uslijed cega] je sud ostao lisen relevantnih cinjenica na osnovu kojih su optuzenici mogli biti proglaseni krivima”, rekao je Todorovic.

Dodao je da se radi o ozbiljnom problemu koji mora biti rijesen kako bi se sprijecilo da i ubuduce ne bude slicnih oslobadjajucih presuda.

Todorovic je naglasio da slucaj Matanovic nije prvi u kojem je sudstvo RS-a pokazalo svoju nespremnost za takva sudjenja, isticuci kako, nakon sto je rat u Bosni okoncan Dejtonskim sporazumom, nije pokrenut niti jedan drugi postupak po optuznici za ratne zlocine (bez obzira na to da li su optuzenici Srbi ili nisu).

Takav propust – uz cinjenicu da vlasti RS-a i dalje odbijaju uhapsiti odbjegle haske optuzenike za koje se vjeruje da borave na podrucju entiteta – doveo je i do niza upozorenja i kritika Visokog predstavnika medjunarodne zajednice Pedija Esdauna.

Nekoliko visokih funkcionara RS-a smijenjeno je sa svojih polozaja, a Esdaun je nagovijestio da bi i entitet mogao prestati postojatii ukoliko se nastavi ponasati na isti nacin i ako ne bude poboljsao suradnju s Tribunalom.

Potpredsjednik Skupstine RS-a i jedan od hrvatskih predstavnika u njoj, Tomislav Tomljanovic, izjavio je za IWPR kako “nije mogao povjerovati” u presudu koja je izrecena. “Doveli smo se u paradoksalnu poziciju s tom presudom”, rekao je on.

“Svi smo svjesni cinjenice da su [u RS-u] pocinjeni mnogi zlocini, a ipak su ti policajci [oslobodjeni]. To pokazuje da lokalno sudstvo nije spremno za procesuiranje ratnih zlocina.”

S ovakvom ocjenom suglasan je i bivsi zatocenik zloglasnih prijedorskih logora Omarska i Keraterm, a sada zastupnik Stranke za Bosnu i Hercegovinu u parlamentu RS-a, Muharem Murselovic.

“Potpuno sam sokiran presudom, jer poslije ovoga nijedan zlocin koji je na bilo koji nacin povezan [sa ubojstvima] u Prijedoru ne moze biti dokazan”, rekao je on.

“Cinjenica je da je obitelj Matanovic mucki ubijena. A sada je sva krivica za to svaljena na pokojnog Simu Drljacu, umjesto da se utvrdi individualna odgovornost za taj zlocin.

“Nezavisno od toga koliko je zlodjela [Drljaca] zaista pocinio, ipak je neprihvatljiva pretpostavka da je jedino on odgovoran za sve zlocine koji su pocinjeni u Prijedoru.”

Murselovic – koji je 2001. u selu Trakoscani prisustvovao ekshumaciji ostataka obitelji Matanovic – tvrdi da su zrtve prije no sto su ubijene boravile u kucnom pritvoru, te da je autopsija pokazala da su u trenucima pogubljenja imale lisice na rukama.

Iako je naglasio kako ne namjerava osporavati presudu, zastupnik je izrazio razocarenje zbog nacina na koji je sudjenje okoncano.

“Ne mogu procijeniti je li to ucinjeno namjerno ili ne, ali se jasno pokazalo da ljudi u RS-u nisu spremni suociti se s onim sto se desavalo tokom rata”, dodao je Murselovic.

Ured banjaluckog biskupa izdao je saopcenje za javnost u kojem tvrdi kako ne zeli “da se pomiri s cinjenicom da je slucaj ubojstva Matanovica i njegovih roditelja prakticno okoncan oslobadjanjem jedanaestorice policajaca”.

Iako je naglasio kako ne vjeruje da su za zlocin krivi policajci, Ured je od vlasti RS-a zatrazio da istraga o tim ubojstvima bude nastavljena kako bi se krivci izveli pred lice pravde.

Analiticari koji su upoznati s tokom sudjenja jednoglasni su u ocjeni da su za ovakvu presudu odgovorni policija i ured tuzioca, s obzirom da je istraga koje su te dvije institucije sprovele bile – “aljkava”.

Potpredsjednik Tomljanovic zakljucuje: “Bojim se da bi slucaj Matanovic mogao predstavljati los model za sve buduce istrage, u kom slucaju [bosanski drzavni sud] nece moci uciniti nista drugo nego da na vlastita pleca preuzme procesuiranje ratnih zlocina.

Odgovarajuci na pitanje koje mu je uputio IWPR, Ured okruznog tuzioca u Banja Luci saopcio je kako bi na njegovu adresu tek trebalo da stigne pisano obrazlozenje presude, te da stoga jos uvijek nije u stanju izjasniti o citavom slucaju.

Pa ipak, izvor blizak okruznom tuziocu, koji je zeleo ostati anoniman, izjavio je kako je iznenadjen izrecenom presudom.

Ured tuzioca jos uvijek nije saopcio da li ce se na presudu zaliti.

U medjuvremenu su Uerd Visokog predstavnika za Bosnu, kao i pretezno nacionalisticka banjalucka vlada RS-a, odbili komentarati sudjenje.

Gordana Katana izvjestava za Glas Amerika (Voice of America, VOA) iz Banja Luke.