BEOGRAD PRED DILEMOM

Srbija se opredijelila za politiku sukobljavanja s Hagom, a mozda i s cjelokupnom medjunarodnom zajednicom: ovog tjedna odbila je izruciti cetvoricu kosovskih zapovjednika cije su optuznice objelodanjene 20. listopada/oktobra.

U vrijeme kada su 1999. na Kosovu navodno pocinili zlocine, sva cetvorica optuzenih bili su general-pukovnici, dok jedan od njih i danas obavlja visoku funkciju u vladi.

Bivsi zapovjednik Pristinskog korpusa Vladimir Lazarevic, sadasnji nacelnik odjeljenja Javne sigurnosti Ministarstva unutrasnjih poslova (MUP) Srbije Sreten Lukic, njegov prethodnik Vlastimir Djordjevic, te bivsi nacelnik generalstaba Vojske Jugoslavije (VJ) Nebojsa Pavkovic, optuzeni su za napade na kosovska sela i kasnija etnicka ciscenja.

Usprkos tome, vlada ih je odbila uhapsiti, a BBC je prenio izjavu premijera Zorana Zivkovica, koji je rekao da ne treba ocekivati nikakvu “brzu akciju”. On je optuzio glavnu tuziteljicu Tribunala, Karlu del Ponte (Carla Del Ponte), da je – time sto zahtjeva hapsenje nekadasnjih duznosnika – prekrsila ranije postignut sporazum.

Hag pak porice postojanje bilo kakvog sporazuma. “To nije tocno; nikakav dogovor ne postoji”, izjavila je glasnogovornica tuzilastva Florans Artman (Florence Hartmann). “Ne postoji nikakva mogucnost za pregovore o pravnim aktima i optuznicama koje izdaje Medjunarodni sud za ratne zlocine. Oni ce morati postupiti po zakonu.”

Tuzioci smatraju da Srbiji jednostavno ne odgovara podizanje novih optuznica za ratne zlocine. “Oni bi zeljeli da mi prestanemo s podizanjem optuznica. Oni sanjaju o tome, jer bi zeleli zavrsiti s obavezama koje imaju prema Tribunalu”, dodala je Artmanova.

Sa svoje strane Tribunal insistira na izrucenju optuzenih. Tako je glasnogovornik Haskog suda, Dzim Lendejl (Jim Landale), rekao: “Postoji zakonom propisana obaveza Beograda da postuje zahtjeve Tribunala. Mi ocekujemo da ce se to i dogoditi.”

Optuznice su potpisane jos 2. listopada/oktobra, ali su u prvi mah bile zapecacene. Del Ponteva ih je sljedeceg dana donijela u Beograd. Optuznice su ostale pod velom tajne kako bi se beogradskim vlastima pruzila prilika da uhapse optuzene prije no sto oni saznaju da Hag zahtijeva njihovu predaju.

Ali, Beograd je odbio uhapsi ih. Stovise, isti su tjedan– na veliko nezadovoljstvo tuzilastva – detalji u vezi s optuznicama bili objelodanjeni u srpskim medijima. Otuda tuziteljica nije ni imala drugog izbora, nego da optuznice ovaj tjedan i objavi.

Hapsenje cetvorice optuzenih bi moglo u ovom trenutku za Beograd predstavljati veliki problem, s obzirom na to da je tamosnja vlada u krizi i da bi uoci eventualnih izbora pritisak nacionalista mogao biti jos veci.

Medjutim, i strpljenje medjunarodne zajednice je na izmaku. Na sudjenju Slobodanu Milosevicu, desila se – pod neobicnim okolnostima, 23. listopada/oktobra – jos jedna potvrda da Beograd u stvari ne zeli suradjivati s Tribunalom.

Milosevic je, naime, toga dana u sudnici mahao sluzbenim zapisnicima o aktivnostima bivseg jugoslavenskog premijera Ante Markovica tokom 1991.

Tuzioci tvrde da su i sami vec dugo nastojali doci do tih podataka, ali da im je Beograd odbijao dozvoliti uvid u njih. Tuzilac Dzefri Najs (Geoffrey Nice) tvrdi: “Lijepo bi bilo da saznamo kako su te zute kopije dospjele u ruke optuzenog.”

Markovic je rekao da je i sam imao problema s tim zapisnicima, buduci da mu je Beograd odbio staviti ih na raspolaganje. “Nisam mogao dobiti nista od svega toga”, rekao je on.

Del Ponteova se – zajedno s predsjednikom Tribunala, sucem Teodorom Meronom (Theodor Meron) – u izvjestaju Vijecu sigurnosti Ujedinjenih naroda (kao organu koji je nadredjen Haskom sudu) ovog mjeseca vec pozalila na cinjenicu da Beograd odbija suradnju.

Njih dvoje su naglasili da je u kolovozu/avgustu iz UN-a potvrdjeno da Tribunal mora okoncati sve postupke do 2008., ili najkasnije do 2010. Taj rok nece moci biti ispostovan ukoliko trazene osobe smjesta ne budu predate Medjunarodnom sudu.

Hag je ucinio sve sto je u njegovoj moci. Osnovao je kompetentna sudska vijeca i uspostavio oprobani sistem sudjenja. Sud, medjutim, ne raspolaze i vlastitim policijskim jedinicama koje bi bile namijenjene hapsenju optuzenih na terenu.

Tribunal se s problemom slicne vrste – ali nesto slabijeg intenziteta – suocio i kada je rijec o Hrvatskoj, koja je odbila izruciti svog bivseg generala, Antu Gotovinu.

Evropska Unija ce, po svemu sudeci, upravo zbog problema koji postoje s Gotovinom zaustaviti pregovore o buducem statusu Hrvatske. Kao sto je IWPR proslog tjedna objavio, americki Senat razmatra mogucnost da iduce godine uskrati financijsku pomoc Srbiji sve dok ona ne izruci Mladica.

Srbija se nalazi pred vrlo vaznom odlukom. Ne tako davno, ona je pokazala da se jako raduje povratku u punopravno clanstvo Ujedinjenih naroda.

Ali, biti clan UN-a ne znaci samo niz povlastica, nego i obavezu postovanja svih pravila (a ne tek nekih). Jedno od njih je i zahtjev za suradnjom s Hagom. To pravilo je vrlo jednostavno i glasi: dokumentacija mora biti predana, a bjegunci izruceni.

Chris Stephen je voditelj projekta IWPR-a u Hagu.