Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Beara najzad stigao u Hag

Nakon predaje Tribunalu, bliski suradnik Ratka Mladica pred sudom je dao i svoj prvi iskaz
By Merdijana Sadović

Nacelnik sigurnosti bosanskih Srba, optuzen za sudjelovanje u srebrenickom masakru, ovog se tjedna – dvije godine nakon sto je optuznica protiv njega objavljena – pojavio u Tribunalu.


Rec je o Ljubisi Beari, koji je u Nizozemsku stigao 9. listopada, i to nakon sto su beogradske vlasti “olaksale” njegovu predaju [vidi tekst “Zagonetka Bearinog hapsenja’ u ovom izdanju Dnevnika Tribunala]. Tri dana kasnije, okrivljeni se pojavio pred sudom.


Medjutim, ovaj visoki sezdesetpetogodisnjak sijede, proredjene kose, nije se izjasnio o vlastitoj krivici. Umjesto toga, pozvao je svoje “ratne drugove, koji su optuzeni i nalaze se u bijegu” da se, “sto prije”, dobrovoljno predaju Tribunalu.


Smatra se da ova neocekivana izjava predstavlja Bearin pokusaj da uvjeri suce kako se i on dobrovoljno predao, odnosno da ga nisu – kako tvrde u tuzilastvu – uhapsile srpske vlasti. Teorijski promatrano, dobrovoljna predaja bi mogla povecati izglede da optuzenik bude pusten na slobodu do pocetka sudjenja, dok bi se kasnije – ukoliko ga suci proglase krivim – mogla tretirati i kao olaksavajuca okolnost.


Nezavisno od nedoumica koje prate “predaju”, promatraci tvrde da Bearino pojavljivanje u Hagu ipak predstavlja uspjeh Tribunala, koji je time nacinio novi korak u rasvjetljavanju najtezeg zlocina koji se nakon Drugog svjetskog rata odigrao na evropskom tlu.


U trenutku kada su snage bosanskih Srba u julu 1995. zauzele srebrenicku enklavu Ujedinjenih naroda, Beara je bio nacelnik vojne sigurnosti i jedan od najblizih suradnika svog zapovjednika i danas najtrazenijeg haskog bjegunca, generala Ratka Mladica.


U optuznici protiv Beare navodi se da je on sudjelovao u planiranju pogubljenja oko 7.000 srebrenickih Muslimana, koliko ih je u tjednu nakon pada enklave bilo zarobljeno.


Beara je jedan od najvisih oficira bosanskih Srba koji su se pojavili pred Tribunalom. Iako je po rangu bio nizi od generala Radislava Krstica (koji je nedavno osudjen za ucesce u srebrenickom genocidu i njegovo poticanje), Beara je, prema nekim procjenama – kao jedan od starijih pripadnika generalstaba – imao jednak, ako ne i veci utjecaj na sama zbivanja.


Pad Srebrenice doveo je do masovnog protjerivanja tamosnjih Muslimana, pri cemu je vise desetina tisuca zena i djece bilo deportirano. Oko 7.000 pretezno nenaoruzanih Muslimana – vojnika i civila – zarobljeno je pri pokusaju da pobjegne kroz okolne sume, da bi potom bilo izvrseno i njihovo pogubljenje. Tijela su im sahranjena u masovnoj grobnici nadomak grada, odakle su kasnije – u nastojanju da se prikriju tragovi zlocina – bila premjestena.


U optuznici se navodi da je Beara bio zaduzen za muslimanske zatocenike, te da je operacijom ubijanja upravljao tako sto je izdavao naredjenja o njihovom hvatanju, pritvoru, transportu i egzekuciji.


U proteklih 18 mjeseci, pred Tribunalom su svjedocila trojica srpskih duznosnika koji su odigrali znacajnu ulogu u srebrenickom masakru, pri cemu su sva trojica potvrdila Bearinu umijesanost u taj zlocin.


Optuzenici Miroslav Deronjic, Momir Nikolic i Dragan Obrenovic priznali su krivicu za zlocine koji su u razdoblju od 1992. do 1995. pocinjeni u Srebrenici i oko nje.


Kao bivsi visoki funkcioner bosanskih Srba iz Bratunca (grada nadomak Srebrenice), Deronjic je posvjedocio kako je 13. srpnja/jula 1995. – svega dva dana nakon pada enklave – Beara u njegov ured u Bratuncu dosao “prilicno veseo i pripit, ali ne i pijan”. U tom se trenutku u Bratuncu nalazilo vise tisuca zatocenih muslimanskih muskaraca i djecaka.


Izgleda da se ovi navodi poklapaju i s izjavom koju je dao Momir Nikolic, obavjestajni oficir Bratunacke brigade bosanskih Srba, a u kojoj stoji: “Uvece 13. srpnja/jula, dok sam vecerao u stabu Bratunacke brigade, stigao je poziv da se javim pukovniku Beari, u centru Bratunca.”


Nikolic je tvrdio i da mu je Beara naredio da i drugog oficira obavijesti da ce vise tisuca muslimanskih zatvorenika, koji su se nalazili u Bratuncu, te veceri biti prebaceno u Zvornik, dodajuci: “Pukovnik Beara mi je rekao i da muslimanski zatvorenici treba da budu zadrzani na zvornickom podrucju i da ih ocekuje pogubljenje.”


U izjavi koju je potpisao tadasnji zamjenik zapovjednika Zvornicke brigade, Dragan Obrenovic, stoji pak da je 14. srpnja/jula svog zapovjdnika osobno obavijestio “o muslimanskim zatvorenicima i operaciji ubijanja, u kojoj sudjeluje Beara”.


Usprkos sumnjama koje su iznesene kada je rijec o kredibilitetu spomenutih svjedoka, njihova bi svjedocenja svakako mogla bitno utjecati na Bearin slucaj.


Dodatni dokaz koji nagovjestava da je Beara zaista sudjelovao u onome sto se desilo u srpnju/julu 1995. je i tajno snimljeni telefonski razgovor, vodjen izmedju njega i generala Krstica.


U tom dijalogu Beara 15. srpnja/jula izgovara kako jos uvijek ima “3.500 paketa za isporuku” i trazi da mu Krstic pomogne. Na sudjenju Krsticu, suci su zakljucili da je “paket” bio sifrirani naziv za zarobljene muslimanske civile, dok je “isporuka” u stvari znacila – pogubljenje.


Tuzioci se nadaju da ce im svi ovi dokazi pomoci da pokazu kako je Beara osobno planirao, izveo i nadgledao najvecu operaciju ubijanja koja se na evropskom tlu odigrala nakon Drugog svjetskog rata.


Pa ipak, mnogi promatraci – medju kojima su i izvori IWPR-a iz bosanske vlade – izgleda smatraju da su najteze optuzbe za koje se tereti Bearu veoma tesko dokazive, prvenstveno zbog nejasne pozicije koju je on zauzimao u vojnom vrhu bosanskih Srba.


Nacelnici sigurnosti su nadgledali vlastite formacije, lovili spijune, tragali za znacima slabosti u vlastitim redovima – sto, prema rijecima naseg izvora, “nije bas spojivo s caskanjem o vlastitom poslu tokom pauze za kavu”.


Jan Vilem Honig – nizozemski strucnjak za vojne strukture bosanskih Srba i koautor knjige “Srebrenica: Dosije jednog ratnog zlocina” – uvjeren je da je Beara duboko umijesan u masakre.


“Ako u vidu imate nacin na koji je vojska bosanskih Srba funkcionirala, jasno je da je Beara odigrao itekako znacajnu ulogu”, izjavio je Honig za IWPR. “Mladic je bio okruzen iskljucivo ljudima od povjerenja, a Beara je bio jedan od njih.”


Bearu se po sest tocaka optuznice tereti za krsenje zakona i obicaja ratovanja, zlocine protiv covjecnosti, kao i najteze od svih zlocina – genocid i suucesnistvo u genocidu. Do sada je samo jedna osoba osudjena za potonja zlodjela – njegov bivsi kolega, general Krstic, s kojim je Beara razgovarao o “isporuci 3.500 paketa”.


Na sudjenju Krsticu, suci su donijeli presudu po kojoj se u Srebrenici dogodio genocid i po kojoj je optuzeni proglasen krivim za njegovo “pomaganje i poticanje”. No, izneseni dokazi nisu uvjerili sudsko vijece i u to da je Krstic taj genocid planirao i organizirao.


U presudi koja bi mogla biti izuzetno vazna i za ovaj slucaj, suci koje su osudili Krstica konstatirali su: “Izneseni dokazi pruzaju jasne nagovjestaje da su zlocinackom aktivnoscu upravljali odredjeni pripadnici [vojnog rukovodstva bosanskih Srba] koji su bili pod zapovjednistvom Ratka Mladica.”


Ljubisa Beara je prvi clan najuzeg vojnog rukovodstva bosanskih Srba koji se pojavio u Hagu. O krivici bi trebalo da se izjasni 9. studenoga/novembra.


Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.