Balistički ekspert govori o granatiranju Markala

Svedok tvrdi da se granata koja je pala na pijacu kretala brzinom od 200 kilometara na čas.

Balistički ekspert govori o granatiranju Markala

Svedok tvrdi da se granata koja je pala na pijacu kretala brzinom od 200 kilometara na čas.

Friday, 25 February, 2011

Piše: Velma Šarić iz Sarajeva (TU br. 681, 25. februar 2011.)

Na suđenju bivšem lideru bosanskih Srba, Radovanu Karadžiću, koje se odvija pred Haškim tribunalom, ove sedmice je – u vezi sa granatom koja je 5. februara 1994. ispaljena na pijacu Markale u Sarajevu – svedočio jedan balistički ekspert.

Berko Zečević je izjavio da je artiljerijska granata kalibra 120mm na pijacu lociranu u centru Sarajeva bila ispaljena sa udaljenosti od nekih 4.9 do 6 kilometara, iz pravca severa, sa područja koje je u to vreme bilo pod kontrolom vojske bosanskih Srba.

Kao prvi predsednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant oružanih snaga RS-a, Karadžić je optužen za incident koji se odigrao na prometnoj gradskoj pijaci Markale, gde je 5. februara 1994. bilo ubijeno preko 60 ljudi, dok ih je preko 140 ranjeno.

Karadžić se u 11 tačaka tereti i za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti, uključujući i masakr nad skoro 8,000 bošnjačkih muškaraca i dečaka koji je u julu 1995. počinjen u Srebrenici.

U optužnici se navodi da je Karadžić odgovoran za zločine genocida, progona, istrebljenja, ubijanja i prisilnog raseljavanja, koji su „doprineli ostvarivanju cilja – trajnog raseljavanja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije na koju su polagali pravo bosanski Srbi“.

Tužioci ga terete i za organizovanje snajperske i artiljerijske kampanje protiv grada Sarajeva, koja je trajala 44 meseca i u kojoj je poginulo gotovo 12,000 civila.

Nakon višegodišnjeg skrivanja, Karadžić je uhapšen u Beogradu, 21. jula 2008. Sudski proces protiv njega počeo je u oktobru 2009. i trebalo bi da bude okončan u martu naredne godine.

Na početku ovosedmičnog iskaza, svedok se osvrnuo na to kako je sudelovao u istrazi koja je vođena jedan dan nakon samog incidenta na Markalama.

„Radio sam sa trojicom kolega“, kazao je on. „Volontirao sam, jer sam smatrao da je bilo nekih propusta u iskazima koji su dati prethodnog dana, tako da sam zajedno sa svojim kolegama otišao da prikupim neke nove informacije. Istražni sudija me je imenovao za komisijskog eksperta koji će u njegovo ime sačiniti analizu – i tu analizu smo mi napisali za 36 sati.“

U pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, kao i nekadašnjem jugoslovenskom pravnom sistemu, komisijski ekspert je jedini ovlašćen da vrši istragu u ime i za potrebe zvaničnih istražnih organa.

Osvrćući se na vlastitu stručnost kada su u pitanju artiljerijske, kao i modifikovane, avio i aerosol bombe, svedok je rekao da je u periodu od 1975. do 1992. radio u „Pretisu“ – fabrici u Vogošći (nadomak Sarajeva), koja je proizvodila artiljerijsko naoružanje, raketnu municiju i avio-bombe.

Dodao je i da od 1976. predaje na sarajevskom Mašinskom fakultetu, te da je počev od 1980. objavio preko 50 akademskih članaka i više knjiga o balistici.

„Veoma sam dobro upoznat sa time kako minobacači rade, jer je moja fabrika proizvodila projektile od 120 milimetara, a moj zadatak je bio i da razvijem ’propagandnu minu’ istog kalibra. To je mina koja je trebalo da potkopa neprijateljski moral, a zasnovana je na minobacaču kalibra 120mm“, objasnio je svedok.

„Dobro sam upoznat sa svim elementima proizvodnje, dizajna i upotrebe takvih projektila“, dodao je on.

„Ko je izmerio ugao pod kojim je granata pala na pijacu Markale? Kako je to učinjeno?“, upitao je tužilac Fergal Gejnor (Fergal Gaynor).

Svedok je rekao da je to učinio lično on.

„Postavio sam nosač za stabilizator u krater načinjen eksplozijom, uzeo sam uređaj koji se zove artiljerijski kvadrant – koji se inače koristi za utvrđivanje ugla pod kojim je projektil pao – i postavio ga na prednju stranu stabilizatora, te utvrdio ugao od 60 stepeni; ali, da bih bio što pouzdaniji, konstatovao sam da je ugao bio u rasponu od 55 do 65 stepeni“, nastavio je on.

Na pitanje tužioca, on je potvrdio i da je „potpuno siguran u to da je stabilizator u rupu postavio na ispravan način“.

„Vama to ne mora ništa značiti, ali 60 metara u sekundi ili nekih 200 kilometara na čas je brzina pri kojoj stabilizator granate prodire u materijal, što je isto kao kada bi automobil pri brzini od 200 km/h udario u prepreku, pri čemu bi u tom sudaru bili uništeni i automobil i prepreka“, nastavio je on. „To je brzina sa kojom se granata zariva u materijal, odnosno tlo.“

Karadžić se brani samostalno, a prilikom kasnijeg unakrsnog ispitivanja pitao je svedoka zbog čega misli da je kadar da načini bolju analizu nego policija i mirovne snage Ujedinjenih nacija (UNPROFOR).

Svedok je odgovorio kako je 17 godina radio u vojnoj industriji, te kako je moguće utvrditi pravac iz kojeg je projektil dospeo na pijacu Markale.

Na Karadžićevo pitanje o tome da li je mesto eksplozije pre njegovog dolaska bilo počišćeno i time značajno izmenjeno, Zečević je odgovorio da jeste.

„Na primer, rečeno mi je da je jedan vojnik UNPROFOR-a uklonio stabilizator granate sa površine“, dodao je Zečević. „Tražio sam da mi ga donesu, pogledao sam u otvor u koji je bio postavljen i pokušao da ga stavim tamo, što sam i uspeo bez većeg napora.

„Potom sam lično uklonio taj stabilizator granate, konstatovao dubinu prodora, načinio skicu, premestio stabilizator granate i utvrdio ugao udara.“

Osim o incidentu na Markalama, Zečević je sačinio izveštaj i o modifikovanim avio-bombama sa aerosol punjenjem, koje je VRS u Sarajevu koristio tokom 1994. i 1995. godine, a Karadžić ga je u vezi sa time detaljno ispitao.

Zečevićev ekspertski iskaz o vrsti, kalibru i pravcu granate koja je 1994. izazvala prvi masakr na Markalama uključen je i u zapisnik.

Suđenje se nastavlja iduće sedmice.

Velma Šarić je obučena novinarka IWPR-a iz Sarajeva.
 

Balkans
Frontline Updates
Support local journalists