Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

ANALIZA: MILOSEVIC NAPAO PRIJATELJA SUDA

Bivsi jugoslovenski predsednik odbija da shvati poruku koju je haskim
By Mirko Klarin

Pise: Mirko Klarin (TU 280, 9-13 septembar 2002)


Ako je duznost Amicus Curiae da se stara o interesima optuzenog koji se


pred sudom brani sam, bez profesionalnih branilaca, onda je Michail


Wladimiroff bio na visini te svoje duznosti bez obzira da li mu je bas to


bila namera. Jer, nema sumnje da je u najboljem interesu optuzenog da vec


u ranoj fazi maratonskog sudjenja po 66 tacaka iz tri optuznice zna kako


stoje stvari. A one, po oceni Wladimiroff, stoje trenutno lose po


Slobodana Milosevica. Cak vrlo lose. Cega Milosevic, ocito, nije bio


svestan. A


nije, po svemu sudeci, ni dalje.


Dan uoci zavrsetka dokaznog postupka optuzbe po kosovskoj optuznici, jedne


holandske novine objavile su intervju u kojem je Michail Wladimiroff, kako


je pisalo, ocenio da "kada bi se ovo sudjenje ticalo iskljucivo Kosova i


kada bi se sada morala izvagati krivica optuzenog, Milosevic bi sigurno


bio osudjen" Barem kako ga novine citiraju Wladimiroff je, dalje, ocenio


da je tuzilastvo uspelo da uspostavi "jasnu vezu izmedju policije i


vojske, masakra na Kosovu, i Milosevica..." Zbog toga bi, smatra Amicus, u


Milosevicevom


najboljem interesu bilo da prestane da igra "bezizlaznu igru" i angazuje


profesionalne branioce. Posto je Milosevic sledeceg dana otvorio


"Wladimiroff case", optuzujuci Amicus za "uvredu suda" i "ometanje


pravde", holandski


advokat je pokusao da relativizuje svoje izjave, tvrdeci da su one


"slobodna (novinarska) interpretacija" onoga sto je on stvarno rekao.


"Ono sto sam rekao" - rekao je sudijama Wladimiroff - "jeste da u ovoj


fazi sudjenja, iz onoga sto je receno, postoji odnos izmedju optuzenog i


onog sto se dogodilo na Kosovu... ali je na sudu da odluci o ovome."


Mada je predsjedavajuci sudija Richard May pokusao da minimizira incident


svojim poznatim stavom da vece profesionalnih sudija ni najmanje ne


interesuje


"sta pisu neke novine", vec da odlucuje samo na bazi dokaza i argumenata


izvedenih u sudnici, sudija Patrick Robinson je u izjavama holandskog


advokata - onako kako su one objavljene u novinama - nasao osnove koje,


kako je rekao, mogu dovesti u pitanje kvalifikacije Wladimiroffa da


nastavi svoj rad kao Amicus. Treci sudija, O-Gon Kwon, nije izrazio


nikakvo


misljenje vec je od Amicusa trazio da pismeno obrazlozi svoj stav kako bi


ga sudsko vece dalje razmotrilo. "Presuda"u "Wladimiroff case" se ocekuje


do pocetka dokaznog postupka po optuznicama za Hrvatsku i Bosnu i


Hercegovinu, zakazanog za 26 septembar.


Iz Milosevicevog izgleda i ponasanja poslednjeg dana dokaznog postupka


jasno se videlo da su ocene holandskog Amicusa delovale na njega poput


groma ili hladnog tusa. Nisu ga, medjutim, navele da se suoci sa


realnoscu. Proradio je odbrambeni mehanizam u vidu nove teorije zavere po


kojoj je holandski advokat rekao to sto je rekao u funkciji "promotora


lazne


tuzbe", a sa ciljem da "popravi medijsku sliku ove propale optuznice" koja


je, po


njemu, Milosevicu, "pretrpela fijasko" u proteklih sedam meseci sudjenja.


U zaveru je, naravno, ukljucen i "kvislinski rezim u Beogradu", a mediji


pod


njegovom kontrolom su "progutali udicu" i pozurili da objave ocene


holandskog Amicusa o tome sta je optuzba, navodno, uspela da dokaze u


kosovskoj fazi postupka.


Ocene Michaila Wladimiroffa su, jasno, njegova spekulacija ili, kako bi se


to u Srbiji reklo, "racun bez krcmara", a "krcmari" su u ovom slucaju


sudije. Svako predvidjanje sta bi sudije mogle zakljuciti iz iskaza


saslusanih svedoka i ostalih prezentiranih dokaza, posebno u ovako ranoj


fazi sudjenja ("u prvoj trecini prvog (tuziocevog) poluvremena meca" -


kako se sportski izrazio Milosevic) - nepouzdano je koliko i vremenska


prognoza. Wladimiroff, medjutim, nije "obicni posmatrac" vec aktivni


ucesnik u


sudjenju, pa se njegove ocene mogu smatrati za dobro informisane


spekulacije.


Te ocene, kako je upozorio Geoffrey Nice, ukljucuju i ono sto je nepoznato


javnosti, jer je receno na zatvorenim raspravama. Wladimiroff, takodje,


ima bogata iskustva branioca pred ICTY and ICTR, tako da mu nisu nepoznati


okviri u kojima sudije rezonuju i interpretiraju izvedene dokaze.


Nakon 22 radne nedelje i 124 svedoka, dokazni postupak po kosovskoj


optuznici je prosle sedmice prekinut. Nije, medjutim, i kompletno okoncan.


U nastavku, tuzilastvo ce izvesti jos najmanje tri svedoka koji ce


govoriti


iskljucivo o Kosovu, kao i nekoliko svedoka ciji ce iskazi povezati


dogadjaje iz sve tri optuznice, kao i uloge koje je optuzeni igrao u


njima.


Otprilike dve trecine dosadasnjih svedoka bili su takozvani svedoci sa


mesta zlocina, koji su pretezno svedocili pisanim izjavama, u skladu sa


Pravilom


92bis. Javnost je, uglavnom, cula samo najosnovnije sazetke njihovih


izjava, kao i njihove odgovore na pitanja optuzenog koja se, cesto, nisu


odnosila na sustinu njihovog svedocenja: zlocin cija su zrtva ili ocevidci


bili. Uprkos tim ogranicenjima i neispricanim pricama zrtava i ocevidaca,


ostalo je malo ili ni malo sumnje da su se ti zlocini, ili barem vecina


tih zlocina, dogodili onako kako su opisani u optuznici.


Svedocenja zrtava i ocevidaca poduprta su forenzickim dokazima o


ekshumacijama masovnih grobnica na Kosovu i u Srbiji, nalazima


istrazitelja na mestu zlocina, kao i ekspertskim studijama o masovnom


kretanju


stanovnistva i razaranju verskih objekata i istorijskih spomenika


kosovskih Albanaca.


Razmere tih zlocina - deportacija, masovnih ubistava, unistavanja sela,


razaranja verskih i kulturnih spomenika - njihov sistematican i


rasprostranjen


karacter i, posebno, sklop po kojem su izvrseni, ukazuje da se sve to


dogadjalo planski, organizovano i koordinirano. Da se, dakle, nije radilo


o "sporadicnim" ili "slucajnim" aktima nasilja ili "privatne osvete."


"Razotkriti sklop je isto kao naci otisak prsta " -primetila je nedavno


Judith Armatta, koja Milosevicevo sudjenje prati za Koaliciju za


medjunarodnu pravdu.


Svedocenja medjunarodnih posmatraca koji su od jeseni 1998. do proleca


1999.


boravili na Kosovu u okviru Verifikacione misije OSCE, nedvosmisleno su


ukazala da su vojne i policijske snage angazovane u kampanji protiv


Oslobodilacke vojske Kosova imale naglasenu tendenciju primene


neproporcionalne i nediskriminativne sile. Na najmanju provokaciju, ili


cak i bez provokacije, otvarana je vatra iz teskog naoruzanja na civilna


naselja, paljene su kuce, ubijani ili proterivani civili, unistavana


letina, ubijana stoka...


Verifikatori su optuzenog i njegove vojne zapovednike cesto upozoravali na


neprihvatljivost upotrebe neproporcionalne i nediskriminativne sile, ali


Se oni na to nisu obazirali.


Pojedini zapadni politicari poput Lorda Ashdowna su jos 1998. upozoravali


Milosevica da ce, ukoliko nastavi sa takvim ponasanjem, "zavrsiti u Hagu",


ali on to nije ozbiljno shvatao. Na isto ga je, zajedno sa jos 12 njegovih


saradnika iz politickog, vojnog i policijskog vrha, u martu 1999 upozorila


i tadasnji glavni tuzilac ICTY, Louise Arbour, ali se Milosevic i o to


oglusio.


Zapadni politicari, diplomate i vojnici, kao i predstavnici kosovskih


Albanaca koji su tokom 1998 i 1999 imali kontakte sa Milosevicem,


svedocili su da je optuzeni, van svake sumnje, bio informisan o svemu sto


se dogadjalo na Kosovu i da je imao glavnu rec u odlucivanju sta ce se


tamo dogoditi. Jedan od takvih svedoka, bivsi predsedavajuci Vojnog


komiteta NATO, general Klaus Naumann, svedocio je kako se u oktobru 1998,


posle par casica rakije, Milosevic pred njim i generalom Wesley Clark


"pohvalio" da ce na prolece 1999. resiti kosovski problem po "Drenickom


modelu 1945-46": tako sto ce Albance "skupiti i pobiti." Buduci da je i


general Clark na listi svedoka o cijem se eventualnom svedocenju pregovara


sa americkom administracijom, moze se ocekivati da i on pred sudom evocira


svoje uspomene na taj susret sa Milosevicem.


Dokazi o uklanjanju tragovi zlocina su dokaz ne samo zlocina, vec i


njegovog "svojatanja", odnosno prihvatanja odgovornosti za zlocin koji se


pokusava sakriti. Ne uklanjaju se tragovi tudjih zlocina. Hladnjaca u


Dunavu i masovne grobnice u Srbiji, svakako, nisu pokusaj da se sakriju


zrtve zlocina OVK ili NATO. Analize DNK, prezentirane pred sam kraj ove


faze dokaznog postupka, povezale su tela iz masovne grobnice u Batajnici,


kod Beograda, sa konkretnim zrtvama sa Kosova. Nije, takodje, bez znacaja


ni sklop koji se moze uociti u izboru lokacija za masovne grobnice: one


su, i na Kosovu i u Srbiji, najcesce kopana na policijskim i vojnim


poligonima. U dokaznom materijalu sudjenja je izjava bivseg sefa tajne


policije Srbije, Radomira Markovica, u kojoj se navodi da je narednu za


uklanjanje leseva kosovskih civila izdao licno Slobodan Milosevic, na


jednom sastanku u martu 1999. U svom svedocenju pred tribunalom, krajem


jula ove godine, Markovic se odrekao te izjave, tvrdeci kako se radi o


"slobodnoj interpretaciji" onoga sto je rekao svojim bivsim policijskim


kolegama u Srbiji. Dvoje sluzbenika tajne policije, koji su jula prosle


godine uzeli pomenutu izjavu i zajedno je s njim potpisali, tvrde medjutim


da Markovic ne govori istinu.


Ta njihova tvrdnja je veoma iritirala Milosevica, koji smatra da je


Markovic jedini od 124 svedoka optuzbe koji je pred sudom govorio istinu,


a da su svi ostali lagali. Milosevicu, u svakom slucaju, predstoji veoma


tezak posao da sudije uveri u svoju teoriju zavere, po kojoj su mu masovne


grobnice u Srbiji "smestile" nove odnosno "kvislinske vlasti" u Beogradu,


u sprezi sa haskim tuzilastvom i, verovatno, KFOR, posto su lesevi sa


Kosova, po njemu, prebaceni su Srbiju prosle, a ne 1999. godine.


Takodje, u zavrsnici dokaznog postupka tuzilastvo je prezentiralo dve


vojne ekspertize u kojima se analiziraju struktura, doktrina, sistem


komandovanja i taktika jugoslovenskih oruzanih snaga. Obojica eksperata -


britanski general Peter De La Bellier i kanadski obavestajni oficir Philip


Coo - dosli su do istih zakljucaka: da je VJ bila dobro organizovana i


disciplinovana armija, da je imala "jasan, jednostavan i neprekinut lanac


komandovanja - od predsednika Milosevica nadole", i da su operacije


opisane u optuznici - pod uslovom da budu dokazane - mogle da budu


izvedene samo pod uputama i dozvolom najvisih vojnih i politickih vlasti.


Prema Philip Coo, postojao je "dobro organizovani sistem komandovanja svim


oruzanim snagama na Kosovu", a vojska (VJ) i policija (MUP) su bili "pod


efektivnom kontrolom jedinstvenog tijela koji su ispunjavali namjere


opsteg plana. Obim onoga sto se desavalo u SRJ i Srbiji upucuju na to da


je izvor te kontrole i opsteg plana bilo sjediste predsjednika SRJ. "Kada


se sve to ima u vidu, sporne ocene Michaila Wladimiroffa, zbog kojih bi


holandski advokat mogao izgubiti polozaj Amicus Curiae, deluju gotovo kao


"navodi opstepoznatog."


Mirko Klarin je visi urednik IWPR za pitanja tribunala za ratne zlocine


i glavni urednik novinske agencije SENSE.