Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Advokati se zale na novi sistem obracunavanja honorara

Branioci smatraju da je novom metodom financiranja dovedena u pitanje pravednost sudskih postupaka
By Emir Suljagic

Branioci zaposleni u Haskom tribunalu nezadovoljni su novim sistemom naplate, za koji kazu da je nepravedan i da favorizira predstavnike tuzilastva.


Clanovi Udruzenja branilaca (Association for Defence Counsel, ADC) obratili su se 28. travnja/aprila predstavnicima medija. Tom prilikom su se pozalili na budzet koji im je Tribunal odredio i napomenuli da ce u sljedecem periodu zbog toga mozda biti dovedena u pitanje i kvaliteta obrane.


Branioci, doduse – po rijecima predsjednika Udruzenja, Stefana Burgona (Stephane Bourgon) – ne traze da suma koja je predvidjena za njihove potrebe bude identicna onoj koja je dana na raspolaganje tuzilastvu. “Mi samo zelimo dovoljno [radnih sati] za svoj posao i efikasno zastupanje klijenata. A to je vise nego sto sada imamo.


“Tuzioci imaju obavezu prikupljanja dokaza, oni od samog pocetka grade slucaj. I prije prvog dana sudjenja, tuzilastvo treba pribaviti onoliko materijala koliko je potrebno da bi uvjerilo suca da potvrdi optuznicu – tako da su u tom trenutku oni daleko ispred branilaca.”


Predstavnici Udruzenja medjutim tvrde da bi, pocevsi od prvog dana sudjenja, optuzba i obrana trebalo da raspolazu jednakim finansijskim resursima, jer su i njihove potrebe podjednake.


Zahtjev branilaca za povecanjem broja placenih radnih sati u suprotnosti je s novim sistemom isplate koji je uveo Tribunal. Novi koncept financiranja uveden je nakon sto je na 57. plenarnom zasjedanju Ujedinjenih naroda u Njujorku bilo pokrenuto pitanje navodne podjele honorara – za koju je potvrdjeno da se barem u jednom slucaju u Tribunalu i dogodila. Upravo su kritike koje su tom prilikom izrecene posluzile kao povod za reformu sistema.


Zamjenik tajnika Tribunala, Dejvid Tolbert (David Tolbert), izjavio je: “Na preporuku ekspertne grupe formirane pri UN-u, koja se bavila i pitanjem podjele honorara, uveli smo jedinstven sistem financiranja Tribunala.”


Po novom sistemu, suma koju Tribunal dodjeljuje braniocima utvrdjuje se kao zbirna, i to na osnovu procjene trajanja sudjenja. Mjesecni iznos ne smije prelaziti 30.000 americkih dolara, a toj sumi se naknadno pridodaju i troskovi pravne pomoci i prevodjenja. Zavisno od vaznosti i slozenosti sudjenja, taj iznos se moze kretati od preko 4.000, pa do oko 15.000 dolara mjesecno.


Branioci dobivaju 10 posto od te sume na samom pocetku sudjenja, kako bi organizirali kancelarijski rad u Hagu. Nakon sto sudjenje pocne, 65 posto sume biva rasporedjivano u mjesecnim iznosima. Preostalih 25 posto isplacuju se na kraju sudjenja.


“O novoj politici financiranja vodjeni su ozbiljni razgovori s predstavnicima Udruzenja, i imam osjecaj da je citav taj posao uradjen kako treba”, rekao je Tolbert.


Burgon se s tom ocjenom slaze – ali samo djelomicno. “Jedinstven sistem financiranja mogao bi zaista donijeti veoma dobre rezultate”, tvrdi on. “Zahvaljujuci njemu, Tribunalu je omoguceno da kontrolira budzet, dok ce branoci biti upoznati koliko im novca i kada sljeduje. Do sada je kontrola bila slabija.”


“Ali, ono sto branioci dobivaju danas ipak je manje od onoga sto im je bilo osigurano 1993.”, zakljucio je Burgon. “U tom pogledu, Tribunal je zaista uspeo smanjiti troskove obrane i ustediti novac.”


Ljudi to mozda ne primjecuju, dodao je on, posto se broj slucajeva koji se odvijaju pred Tribunalom povecao, pa samim tim i troskovi obrane.


Praksu zadrzavanja cetvrtine novca do isteka procesa – kao i ideju jedinstvenog obracuna – prvobitno su prihvatili i branioci. Medjutim, nakon kontakata a Uredom za pravnu pomoc i pitanja pritvora (Office of Legal Assistance and Detention, OLAD), Udruzenje branilaca saopcilo je kako je u tom pogledu – zabrinuto.


Burgon tvrdi da se sa OLAD-om o tome raspravljalo 16. travnja/aprila. “Pristali smo na sistem po kojem oni zadrzavaju 25 posto iznosa, kako bismo radili sto brze, zavrsili zapoceto i kako ne bismo pobjegli. No, sada se cini da ce to [tj. depozit] biti i nacin kaznjavanja.”


Naime, sef OLAD-a je u pisanom odgovoru Udruzenju objasnio kako tajnistvo “ima pravo u potpunosti ili djelimicno obustaviti isplatu preostalih 25 posto” ukoliko postoji sumnja da posao nije obavljen, da branioci nisu pokazali zadovoljavajuci stupanj kompetencije, da su novac koristila i “neovlastene osobe”, ili da su se pojavile bilo kakve nepravilnosti eticke ili proceduralne prirode.


Tribunal do zakljucenja ovog izdanja nije potvrdio postojanje pisma ovakve sadrzine – u koje je IWPR u medjuvremenu imao uvid. Ali je u svom ozujskom/martovskom intervjuu Tolbert rekao: “Imamo i iznos od 25 posto koji se cuva, sto predstavlja neku vrstu fleksibilnosti sistema.”


S druge strane, Burgon je za IWPR izjavio: “Koliko smo shvatili, oni vise ne mogu jamciti da je taj dio novca nas. To ce zavisiti od potrazivanja, od toga postoji li sumnja u nasu efikasnost. Ali, sto je ono sto morate uciniti kako biste bili normalno placeni kao bilo koja zaposlena osoba?”


Po starom sistemu, advokati su, zavisno od iskustva, bili placeni i do 110 dolara po satu. Troskovi vezani za putovanja, prevodjenje i daljnju pomoc obracunavani su naknadno.


Medjutim, Tolbert je za IWPR izjavio da nesporna usteda u administrativnim troskovima tajnistva nije i jedini razlog zbog kojeg se preslo na jedinstven sistem isplate.


“Naplatu [tj. nekadasnji sistem naknade] mnogo je lakse zloupotrijebiti nego jedinstveni sistem”, rekao je on. “Sada mi utvrdjujemo koliki bi mogli biti troskovi i to zavisno od slozenosti procesa.”


Znatno je lakse – po Tolbertovim rijecima – manipulirati potrazivanjima ukoliko se placanje obavlja po satu: “Postoje i neki nevjerojatni primjeri – jednom nam je stigao racun za 40 sati koje je netko proveo citajuci prirucnik.”


Prethodno je revizija sistema naplate izvrsena 2001., kada su pred-procesni i zalbeni postupci prema stupnju slozenosti bili podijeljeni u tri kategorije. Postupci koji se smatraju uobicajeno “teskima” pripadaju prvoj kategoriji, “vrlo teski” su podvedeni pod drugu, dok su “krajnje teski” slucajevi (ukljucujuci i sudjenja liderima) svrstani u trecu kategoriju.


Prema procjeni tajnistva, za slucajeve prve kategorije bi pred-procesna faza trebalo da traje cetiri, za slucajeve druge sest, a za slucajeve trece kategorije osam mjeseci.


Burgon je tim povodom izrazio svoje neslaganje, tvrdeci da je za pripremu sudjenja “najteze” kategorije potrebno mnogo vise od osam meseci. On je za IWPR izjavio da je u procesu trece kategorije na kojem je trenutno angaziran – kao jedan od dva branioca bivseg zapovjednika bosanske vojske Envera Hadzihasanovica – u pred-procesnoj fazi bilo potrebno prouciti preko pola milijuna stranica dokaznog materijala. “Posteno govoreci, na tom sam slucaju radio puno radno vrijeme barem 18 mjeseci”, rekao je on. “A moja kolegica [Edina Residovic] utrosila je najmanje 22 mjeseca.”


Burgon je skrenuo paznju i na to da novim sistemom nisu osteceni samo branioci. Pomocnicima branilaca po jedinstvenom sistemu financiranja sljeduje mjesecna placa od 3.000 dolara; na drugoj strani, za slican posao u tuzilastvu predvidjen je, prema standardima UN-a, mjesecni iznos od oko 4.000 dolara.


Premda rasprave o financijskoj ravnopravnosti u prvi mah djeluju prozaicno, Tribunal i Udruzenje branilaca su suglasni da se – ukoliko Haski sud zeli zadrzati reputaciju koju je stekao – optuzenima moraju jamciti sva prava koja im pripadaju.


“Bez odgovarajuce obrane sudjenja nece biti postena”, izjavio je Tolbert. “[Stoga] zelimo imati najbolje branioce koji postoje, jer je to preduvjet za posteno sudjenje.”


Tribunal je, po njegovim rijecima, vec propisao apsolutnu ravnopravnost za koju se branioci zalazu. “Ali to ne znaci i potpuno iste iznose. Na tuziocima je da osiguraju dokaze. Mislim da su branioci toga svjesni”, rekao je on.


Prema odluci UN-a, budzet Tribunala za 2002-2003. iznosio je nesto manje od 262 milijuna dolara. Od toga je oko 81 milijun pripalo Uredu tuzilastva. Dvadeset i pet sudaca primilo je 8,5 milijuna, dok su preostala 172 milijuna pripala tajnistvu, koje je zaduzeno za daljnju raspodjelu sredstava, ukljucujuci i ona koja su namijenjena obrani.


“Na obranu odlazi veoma veliki dio [tog iznosa] – radi se o desetak posto ukupne sume namijenjene Tribunalu”, rekao je Tolbert. “To je oko 19 milijuna dolara godisnje.”


Sudeci po iznesenim podacima, optuzba raspolaze otprilike trostruko vecim iznosom od obrane. Burgon medjutim tvrdi da ovakva metoda usporedjivanja nije prikladna. Dok obrani oko 40 posto sredstava odlazi na uredske troskove, tuzilastvu sve dodatne troskove nadoknadjuje tajnistvo. Branioci se zalazu za ujednacavanje koje bi podrazumijevalo i ukidanje te prakse.


Oni su pokrenuli i pitanje nacina na koji ce jedinstvenim sistemom biti regulirano pitanje prekoracenja roka za okoncanje sudjenja. U tom slucaju, naime, obrani sljeduje samo nadoknada uredskih troskova – sto znaci, manje od 12.000 dolara mjesecno.


Na srecu, postoje i izvjesni ohrabrujuci znaci, buduci da je niz pitanja koja nisu financijske prirode u medjuvremenu razrijesen. Osim mogucnosti obracanja medijima svakog tjedna, Udruzenju branilaca je zajamcen i negranicen pristup sudskoj bazi podataka, u kojoj se nalaze svi dokumenti iz dosadasnje povijesti Tribunala. Prema Tolbertovim rijecima, vec od svibnja/maja u taj ce se sistem moci pristupiti s kompjutera koji se nalaze u uredima obrane, dok ce ubuduce to biti moguce i s bilo kog drugog mjesta.


Tolbert je zadovoljan i cinjenicom da se Udruzenje pojavljuje kao zastitnik interesa branilaca. “Sigurno je da sve bolje suradjujemo”, rekao je on. “Ono sto nam je potrebno jest profesionalno udruzenje, koje pokrece disciplinske postupke protiv onih koji zloupotrebljavaju sistem, koje unapredjuje standarde, vrsi obuku.


“Srecem se s njima jednom mjesecno – sada imaju sefa ureda i sudjeluju u radu upravnog odbora. Naravno, zelio bih da raspolazu s vise sredstava, ali postoje izvjesna ogranicenja.”


Na drugoj strani, i Udruzenje insistira na neophodnosti suradnje. “Zelimo biti sto blize tajnistvu, a pogotovo OLAD-u”, rekao je Burgon. “Citav nas rad zavisi od njih. Ne mogu odluciti kog cu vjestaka pozvati, ukoliko ih ne konzultiram. Ne mogu otputovati na sastanak sa svjedokom, ako mi oni to ne dozvole. Nema nam druge nego da suradjujemo.”


Burgon je za IWPR izjavio i da prioriteti Udruzenja nisu finansijske prirode, nego da se vise ticu edukacije onih koji treba da nastupe kao branioci. “Novac u tom pogledu vrlo je vazna stvar – ali svakako ne i jedina”, rekao je on.


“Ljudi koji zauzimaju kljucne pozicije ne razumiju – po nasem misljenju – ono sto mi kao branioci radimo, kako to radimo i zasto”, konstatirao je Burgon, zakljucivsi kako je, premda cijeni napredak koji je Tribunal u medjuvremenu ucinio, kao branilac ipak jos uvijek nezadovoljan.


Karen Meirik izvjestava za IWPR iz Haga.