„Bošnjaci krivi za sukobe tokom 1992.“ – tvrdi Karadžićev svedok

Srbi su stupali u akciju samo da bi se branili, kaže policajac iz jedne istočnobosanske opštine.

„Bošnjaci krivi za sukobe tokom 1992.“ – tvrdi Karadžićev svedok

Srbi su stupali u akciju samo da bi se branili, kaže policajac iz jedne istočnobosanske opštine.

Zoran Durmic, defence witnesses in the Karadzic trial. (Photo: ICTY)
Zoran Durmic, defence witnesses in the Karadzic trial. (Photo: ICTY)
Slavko Veselinovic, defence witnesses in the Karadzic trial. (Photo: ICTY)
Slavko Veselinovic, defence witnesses in the Karadzic trial. (Photo: ICTY)
Momir Deuric, defence witnesses in the Karadzic trial. (Photo: ICTY)
Momir Deuric, defence witnesses in the Karadzic trial. (Photo: ICTY)
Friday, 22 February, 2013

Piše: Velma Šarić iz Sarajeva (TU br. 777, 22. februar 2013.)

Suđenje bivšem lideru bosanskih Srba, Radovanu Karadžiću, nastavljeno je ove sedmice u Hagu svedočenjem više svedoka koji su tvrdili da su srpske snage prilikom izbijanja rata 1992. dejstvovale isključivo u samoodbrani.

Sa druge strane, po njihovim su rečima bosanski Muslimani (ili Bošnjaci) oni koje treba kriviti za izbijanje sukoba u istočnoj Bosni.

Iskazi svedoka odbrane ticali su se događaja u Rogatici i Vlasenici – dvema opštinama u istočnoj Bosni koje se spominju u optužnici protiv bivšeg predsednika bosanskih Srba.

Karadžić se tereti za planiranje, izazivanje, naređivanje i/ili pomaganje i podsticanje progona Bošnjaka i Hrvata u 21 opštini, uključujući Rogaticu i Vlasenicu.

Prema popisu iz 1991., stanovništvo Rogatice činilo je 60 procenata Bošnjaka i 34 procenta Srba; dok je u Vlasenici bilo 55 procenata Bošnjaka i 42 procenta Srba. Danas su te dve opštine pretežno srpske. Tužilaštvo tvrdi da je većina Bošnjaka koji su preživeli rat bila ili prisilno raseljena ili nije mogla da ostane, te da su se tek retki od njih nakon rata vratili u svoje domove.

U optužnici se navodi da je Karadžićeva Srpska demokratska stranka (SDS) preuzela institucije lokalne vlasti u obe opštine tako što je iz njih izbacila sve Bošnjake.

Prvi svedok koji je ove sedmice dao iskaz u prilog Karadžiću bio je Zoran Durmić, koji je pre rata bio policajac u Milićima (grad u opštini Vlasenica).

„Kada je izbio rat, Muslimani su počeli da napadaju srpske civile po selima, čak i u samom gradu [Milići]“, rekao je on sudu. „Muslimanske trupe su svakodnevno ubijale Srbe. Izveštaji sa terena su bili zastrašujući.“

Durmić je okrivio „muslimanske trupe“ za činjenje zločina zbog kojih su „Srbi u Milićima bili prisiljeni da se organizuju i preduzmu adekvatne mere kako bi zaštitili svoju egzistenciju“.

„Morali smo da se latimo samoodbrane“, dodao je on, ne iznoseći bilo kakve detalje o zločinima koje je uopšteno pripisao bošnjačkim snagama u Milićima ili u čitavoj opštini Vlasenica.

Tužiteljka En Saterlend (Ann Sutherland), koja je Durmića unakrsno ispitivala nakon njegove kratke izjave, upitala je da li je „samoodbranom“ o kojoj je govorio bilo obuhvaćeno i ubijanje preko 60 bošnjačkih stanovnika Zaklopače (selo pokraj Milića) u maju 1992.

Ona je predočila izveštaj iz policijske stanice u Milićima, koji je načinjen 1992.. i u kojem oficir na dužnosti kaže da je „celokupno [policijsko] osoblje“ sudelovalo u „operaciji čišćenja“ Zaklopače, izvedenoj 16. maja te godine.

Svedok je odgovorio kako se seća da se operacija u Zaklopači odigrala toga dana, ali da je u pitanju bilo samo „obezbeđivanje puta“ nadomak dotičnog sela.

On je rekao da je čuo „neke glasine“ o zločinima koji su u Zaklopači počinjeni po okončanju te operacije, ali da lično nije video nikakve zločine.

„Bilo je nekih tračeva i glasina, jer znate kako se ljudi ponašaju u ratu – hvale se mnogim stvarima – ali su to u osnovi bile samo priče“, rekao je on sudu.

Drugi svedok koji je ove sedmice svedočio u Karadžićevu korist bio je Slavko Veselinović – lokalni političar iz Rogatice, koji je do marta 1993. bio predsednik lokalnog odbora SDS-a.

On je sudijama Tribunala rekao da su 1992. „muslimanske snage napale Rogaticu i nelegalno okupirale taj grad. Zbog toga su se srpske strukture u tom gradu ujedinile kako bi osigurale svoj opstanak“.

„To je učinjeno uz najviši stepen poštovanja života Muslimana i njihove imovine“, dodao je Veselinović.

On je rekao sudu da su lokalni Bošnjaci bili „bezbedno smešteni u srednjoj školi u Rogatici“, pre no što im je dozvoljeno da „odu na destinaciju koju su odabrali“.

„Istovremeno, mi smo koristili njihove domove za smeštaj siromašnih srpskih izbeglica koje nisu imale nigde drugde da odu“, dodao je Veselinović.

U optužnici protiv Karadžića spomenuta je rogatička škola kao pritvorski centar u kojem su bošnjački civili bili zatočeni, mučeni i ubijani od strane srpskih snaga, koje je predvodio lokalni komandant Rajko Kušić.

Tokom unakrsnog ispitivanja, tužiteljka Katrina Gustafson je Veselinovića pitala zbog čega su Bošnjaci bili „bezbedno smešteni“ u školi, i od koga su oni bili zaštićeni.

Ona je svedoku rekla kako tvrdnje o tome da su Bošnjaci napali Rogaticu otuda zvuče „veoma neuverljivo“, te kako su zapravo srpske snage granatirale grad i okolna sela.

Svedok je rekao da je čuo za „ubistvo jednog srpskog policajca u Rogatici koje je pripisano Muslimanima“, ali da ne zna ništa konkretno o bilo kom drugom napadu.

„Sećam se da je to zaista bio opšti rat, napadi su vršeni na sve strane, svako se borio protiv svakoga, ali smo mi Srbi uspeli da uspostavimo kontrolu nad gradom“, kazao je on.

Dodao je da on „nije bio u gradu u vreme tih napada“ i da stoga ne može izneti podrobnije informacije o tome.

Tužiteljka je potom Veselinovića pitala zbog čega je Jugoslovenska Narodna Amija (JNA) u Rogatici naoružavala Srbe.

„JNA nije naoružavala Srbe; ona je naoružavala svoje vlastite vojnike, ali se ispostavilo da su to Srbi, jer su Muslimani odbili sve vidove mobilizacije [od strane JNA]“, odgovorio je on.

Treći svedok koji je ove sedmice dao iskaz u prilog odbrani bio je Momir Deurić, koji je 1992. bio čuvar u zarobljeničkom logoru Sušica (nadomak Vlasenice).

Ovaj logor se spominje u optužnici protiv Karadžića. Tužioci navode da su se u Sušici desili brojni zločini nad nesrpskim pritvorenicima, uključujući i ubijanje oko 140 Bošnjaka koje je izvršeno 30. septembra 1992., ili oko toga datuma.

Deurić je ove sedmice sudijama rekao da Sušica nije bio logor za ne-Srbe, već da se radilo o „običnom skladištu“, koje je služilo kao „puko okupljalište i tranzitni centar namenjen za pružanje pomoći civilima“.

„Pre no što bi Muslimani bili razmenjeni, odvođeni su iz okolnih sela u Sušicu, kako bismo ih razmenili na lakši, koordinisaniji način“, kazao je on.

Deurić je insistirao na tome da „nikad nije čuo da je iko bio ubijen u ovom sabirnom centru“, kao i na tome da je „stanovnike“ redovno posećivao Crveni krst.

Tokom unakrsnog ispitivanja, tužilac Amir Zec je pitao svedoka da li je upoznat sa priznanjem krivice Dragana Nikolića, bivšeg komandanta logora Sušica, koga je Haški tribunal 2005. osudio na 20 godina zatvora.

Tužilac Zec je ukazao na to da je Nikolić u svom priznanju krivice govorio o zločinima koji su počinjeni u Sušici.

„To je vrlo čudno“, uzvratio je Deurić. „Vidite, ja sam tamo bio svakoga dana, a nisam čuo ni za šta, ni za jedno ubistvo, ni za jedan zločin.

„Sećam se samo da su umrla dva čoveka, ali su oni bili stari i doktori su stigli čim su mogli, kako bi pokušali da ih spasu. Ali tvrditi da su tamo bili činjeni zločini – to je prosto besmisleno.“

Suđenje se nastavlja naredne sedmice.

Velma Šarić je obučena novinarka IWPR-a iz Sarajeva.

Frontline Updates
Support local journalists