HRVATSKI NOVINAR OSUĐEN ZA NEPOŠTIVANJE SUDA

Njemu je, zbog otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka i objavljivanja odlomaka iz njegovog svjedočenja tokom novembra i decembra 2000., izrečena novčana kazna u iznosu od 20,000 eura.



Iako mu je prijetila kazna od sedam godina zatvora i 100.000 eura, Jović se odrekao prava na pojavljivanje pri izricanju presude 30. avgusta, gdje ga je zastupao branilac Krešimir Krsnik.



Osuđeni je hrvatskoj novinskoj agenciji HINA najavio da će se žaliti na presudu.



„To je apsurd i sa pravne tačke gledišta i sa stanovišta zdravog razuma, od same optužnice do presude“, rekao je on.



Prilikom jednodnevnog saslušanja održanog 11. jula ove godine, Jović je priznao da je objavio identitet i odlomke tajnog svjedočenja Stjepana Mesića – aktuelnog predsjednika Hrvatske, koji je bio zaštićeni svjedok na suđenju zapovjedniku bosanskih Hrvata, Tihomiru Blaškiću, optuženom za ratne zločine.



No, rekao je i da ni nakon što je zatražio pravni savjet „nije bio siguran“ u to da li je Tribunalova naredba da prestane i odustane, koja mu je upućena 1. decembra, pravno obavezujuća.



Predsjedavajući sudija Patrik Robinson (Patrick Robinson) odbacio je ovakvu odbranu, tvrdeći da „pogrešno tumačenje prava ne može biti odgovor na ovu optužbu“.



Robinson je rekao da se Jović prema Tribunalu ophodio „s krajnjim nipodaštavanjem“, te da su njegovi postupci „doveli u pitanje sposobnost Tribunala da osigura dokaze zaštićenog svjedoka i do rizika od gubitka povjerenja u sposobnost Tribunala da obezbijedi efikasne mjere zaštite“.



Odbacivanjem tvrdnje odbrane da je Jović o pitanju od javnog interesa izvještavao u skladu sa principom slobode štampe, sudija je podržao pravo Tribunala da ukoliko je neophodno, tu slobodu ograniči.



„Nije na pojedincima . . . da odlučuju o objavljivanju podataka protivno nalozima i na temelju vlastitih procjena o javnom interesu tih podataka“, rekao je on.



Činjenicu da je sudsko vijeće u slučaju Blaškić u vrijeme samog objavljivanja već bilo raspušteno sudija je odbacio kao „irelevantnu“, pošto mjere zaštite za svjedoke nastavljaju da važe i nakon suđenja.



Sudija je napomenuo i da je Mesićevo javno priznanje da je zaista bio svjedok na suđenju Blaškiću predstavljalo olakšavajuću okolnost.



Ali je rekao i da su Jovićevi postupci bili „naročito flagrantni“.



Sudija Robinson je dodao i da je Jović iskazao „još veće nepoštivanje“ time što je nastavio da objavljuje svjedočenje u 22 izdanja „hvaleći se da se radi o tajnom transkriptu“.