SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MARTIC
Na sudjenju bivsem vodji hrvatskih Srba suci su saslusali uvodna izlaganja optuzbe i optuzenog.
SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MARTIC
Na sudjenju bivsem vodji hrvatskih Srba suci su saslusali uvodna izlaganja optuzbe i optuzenog.
Pred Haskim je tribunalom ovoga tjedna zapocelo sudjenje Milanu Marticu, bivsem vodji hrvatskih Srba kojeg se tereti za sprovodjenje kampanje etnickog ciscenja pocinjenog nad nesrpskim stanovnistvom u Hrvatskoj i Bosni od 1991. do 1995.
Martic je u naznacenom razdoblju obavljao niz rukovodecih funkcija u takozvanoj Srpskoj Autonomnoj Oblasti (SAO) Krajina, formiranoj na jugu Hrvatske. Njega se tereti po deset tocaka optuznice za zlocine protiv covjecnosti, a po devet za krsenja zakona i obicaja ratovanja. Rijec je o zlodjelima kao sto su zatiranje, ubojstvo, pritvaranje, mucenje, unistavanje sela itd.
U svojoj uvodnoj rijeci, tuzilac Aleks Vajting (Alex Whiting) opisao je ulogu koju je Martic – oslanjajuci se na Jugoslavensku narodnu armiju (JNA) i politicare iz Beograda – odigrao u pokusaju „odvajanja“ pretezno srpskih teritorija u Hrvatskoj i Bosni, a s ciljem njihovog pripajanja Srbiji i Crnoj Gori.
Vajting je priznao da u sukobima u Hrvatskoj „nije sudjelovala samo jedna strana“ i dopustio mogucnost da je tokom visegodisnjeg rata postojala i „neosjetljivost hrvatskih lidera za osjecanja lokalnih Srba“.
On je, medjutim, insistirao na tome da nista od onoga sto je ucinila hrvatska strana ne opravdava strahote koje su pobrojane u optuznici.
Prema tuziocevom opisu, napade na hrvatska sela „obicno je predvodila JNA“, nakon cega bi stizale jedinice lokalne policije (takozvani „marticevci“) i „cistile“ zauzetu zonu od nesrpskog stanovnistva.
Tuzilac je u sudnici emitirao i video-zapis „terora“ pocinjenog u svibnju/maju 1995., kada je Martic navodno organizirao granatiranje Zagreba. Granate koje su tom prilikom koristene navodno su bile ispunjene kuglicnim lezajima, kako ne bi ostetile zgrade, niti vojne ciljeve.
„Milan Martic je svjesno tezio ubijanju zagrebackih civila, ili makar znao da ce svojim postupcima dovesti do njihovog povredjivanja“, dodao je tuzilac.
Vajting je rekao da je kao „zasebna politicka i geografska struktura“ SAO Krajina bila uspostavljena potkraj 1990., te da je trajala sve do kolovoza/augusta 1995.
Za vrijeme njenog postojanja, Martic je – prema navodima tuzioca – uzivao podrsku Ministarstva unutrasnjih poslova (MUP) Srbije, koje je takodjerr tezilo stvaranju „drzave svih Srba“.
Konkretno, Vajting je spomenuo Jovicu Stanisica (tadasnjeg nacelnika drzavne sigurnosti Srbije) i Franka Simatovica (bivseg zapovjednika specijalnih snaga, glasovitih Crvenih beretki), kao osoba koje su okrivljenom davala „instrukcije, financijsku podrsku i naoruzanje“.
Takodjer je istakao da je Marticeva pobjeda na izborima za predsjednika SAO Krajine – koji su odrzani u sijecnju/januaru 1994. i na kojima mu je protukandidat bio Milan Babic – dobrim dijelom bila osigurana i „kljucnom podrskom“ koju mu je pruzao tadasnji jugoslavenski predsjednik, Slobodan Milosevic.
Kao bivsi istaknuti clan Srpske demokratske stranke (SDS), Babic je u sijecnju/januaru 2004. priznao krivicu za sudjelovanje u zajednickom zlocinackom poduhvatu protjerivanja nesrpskog stanovnistva s podrucja Krajine.
Po okoncanju Vajtingove uvodne rijeci, i Martic je iskoristio svoje pravo da se obrati sudu. On je istakao da je optuznica protiv njega podignuta na temelju dokaza pribavljenih od „sumnjivih svjedoka“, te da su u njoj „zamijenjene uloge zrtve i pocinitelja“.
Okrivljeni zastupa tezu da su „pravi“ zlocinci zapravo bili „separatisticki lideri bivsih jugoslavenskih republika koji su uzivali podrsku iz inozemstva“.
Martic je konstatirao kako je tokom devedesetih – u vrijeme dok su Srbi, po njegovim rijecima, bili proganjani od hrvatskih vlasti – njegov jedini cilj bila „zastita svakog gradjanina SAO Krajine“. Da bi to ilustrirao, on se pozvao na citat iz jednog clanka koji je u travnju/aprilu 1990. objavio njemacki magazin „Spigl“, a u kojem se tvrdi kako vladajuca partija u Hrvatskoj, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) „raspiruje vatru hrvatskog nacionalizma“.
Bivsi lider je svoj govor okoncao rekavsi da je „onima koji me poznaju dobro poznato i da sam se prvi suprotstavljao svim zlocinima ili nepodopstinama“.
Optuzba ce svoje svjedoke saslusavati pocev od 16. sijecnja/januara, za kada je zakazan nastavak sudjenja.
Helen Warrell izvjestava za IWPR iz Haga.
Martic je u naznacenom razdoblju obavljao niz rukovodecih funkcija u takozvanoj Srpskoj Autonomnoj Oblasti (SAO) Krajina, formiranoj na jugu Hrvatske. Njega se tereti po deset tocaka optuznice za zlocine protiv covjecnosti, a po devet za krsenja zakona i obicaja ratovanja. Rijec je o zlodjelima kao sto su zatiranje, ubojstvo, pritvaranje, mucenje, unistavanje sela itd.
U svojoj uvodnoj rijeci, tuzilac Aleks Vajting (Alex Whiting) opisao je ulogu koju je Martic – oslanjajuci se na Jugoslavensku narodnu armiju (JNA) i politicare iz Beograda – odigrao u pokusaju „odvajanja“ pretezno srpskih teritorija u Hrvatskoj i Bosni, a s ciljem njihovog pripajanja Srbiji i Crnoj Gori.
Vajting je priznao da u sukobima u Hrvatskoj „nije sudjelovala samo jedna strana“ i dopustio mogucnost da je tokom visegodisnjeg rata postojala i „neosjetljivost hrvatskih lidera za osjecanja lokalnih Srba“.
On je, medjutim, insistirao na tome da nista od onoga sto je ucinila hrvatska strana ne opravdava strahote koje su pobrojane u optuznici.
Prema tuziocevom opisu, napade na hrvatska sela „obicno je predvodila JNA“, nakon cega bi stizale jedinice lokalne policije (takozvani „marticevci“) i „cistile“ zauzetu zonu od nesrpskog stanovnistva.
Tuzilac je u sudnici emitirao i video-zapis „terora“ pocinjenog u svibnju/maju 1995., kada je Martic navodno organizirao granatiranje Zagreba. Granate koje su tom prilikom koristene navodno su bile ispunjene kuglicnim lezajima, kako ne bi ostetile zgrade, niti vojne ciljeve.
„Milan Martic je svjesno tezio ubijanju zagrebackih civila, ili makar znao da ce svojim postupcima dovesti do njihovog povredjivanja“, dodao je tuzilac.
Vajting je rekao da je kao „zasebna politicka i geografska struktura“ SAO Krajina bila uspostavljena potkraj 1990., te da je trajala sve do kolovoza/augusta 1995.
Za vrijeme njenog postojanja, Martic je – prema navodima tuzioca – uzivao podrsku Ministarstva unutrasnjih poslova (MUP) Srbije, koje je takodjerr tezilo stvaranju „drzave svih Srba“.
Konkretno, Vajting je spomenuo Jovicu Stanisica (tadasnjeg nacelnika drzavne sigurnosti Srbije) i Franka Simatovica (bivseg zapovjednika specijalnih snaga, glasovitih Crvenih beretki), kao osoba koje su okrivljenom davala „instrukcije, financijsku podrsku i naoruzanje“.
Takodjer je istakao da je Marticeva pobjeda na izborima za predsjednika SAO Krajine – koji su odrzani u sijecnju/januaru 1994. i na kojima mu je protukandidat bio Milan Babic – dobrim dijelom bila osigurana i „kljucnom podrskom“ koju mu je pruzao tadasnji jugoslavenski predsjednik, Slobodan Milosevic.
Kao bivsi istaknuti clan Srpske demokratske stranke (SDS), Babic je u sijecnju/januaru 2004. priznao krivicu za sudjelovanje u zajednickom zlocinackom poduhvatu protjerivanja nesrpskog stanovnistva s podrucja Krajine.
Po okoncanju Vajtingove uvodne rijeci, i Martic je iskoristio svoje pravo da se obrati sudu. On je istakao da je optuznica protiv njega podignuta na temelju dokaza pribavljenih od „sumnjivih svjedoka“, te da su u njoj „zamijenjene uloge zrtve i pocinitelja“.
Okrivljeni zastupa tezu da su „pravi“ zlocinci zapravo bili „separatisticki lideri bivsih jugoslavenskih republika koji su uzivali podrsku iz inozemstva“.
Martic je konstatirao kako je tokom devedesetih – u vrijeme dok su Srbi, po njegovim rijecima, bili proganjani od hrvatskih vlasti – njegov jedini cilj bila „zastita svakog gradjanina SAO Krajine“. Da bi to ilustrirao, on se pozvao na citat iz jednog clanka koji je u travnju/aprilu 1990. objavio njemacki magazin „Spigl“, a u kojem se tvrdi kako vladajuca partija u Hrvatskoj, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) „raspiruje vatru hrvatskog nacionalizma“.
Bivsi lider je svoj govor okoncao rekavsi da je „onima koji me poznaju dobro poznato i da sam se prvi suprotstavljao svim zlocinima ili nepodopstinama“.
Optuzba ce svoje svjedoke saslusavati pocev od 16. sijecnja/januara, za kada je zakazan nastavak sudjenja.
Helen Warrell izvjestava za IWPR iz Haga.
