SUDSKA HRONIKA: Slucaj Bosanski Samac

Tokom sudjenja istaknuta uloga medija u stvaranju neprijateljstva Srba prema muslimanskim i hrvatskim susedima.

SUDSKA HRONIKA: Slucaj Bosanski Samac

Tokom sudjenja istaknuta uloga medija u stvaranju neprijateljstva Srba prema muslimanskim i hrvatskim susedima.

Saturday, 30 April, 2005

Optuzba je protekle nedelje nastavila iznosenje dokaza u procesu protiv cetvorice Srba optuzenih da su 1992. organizovali akciju etnickog ciscenja muslimanskog i hrvatskog stanovnistva u Bosanskom Samcu (severoistocna Bosna, granicno podrucje prema Hrvatskoj).


Svedoceci protiv Sime Zarica, nekadasnjeg policajca koji je postao komandant Cetvrtog odreda - jedinice teritorijalne odbrane pri Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA), osnovane uglavnom od srpskih dobrovoljaca i rezervista - Izet Izetbegovic prisetio se svoje uloge u jednom propagandnom filmu srpske televizije, emitovanom sa ciljem da se pred srpskom javnoscu opravda nasilno zauzimanje Bosanskog Samca.


U sklopu svedocenja prikazani su i odlomci iz emisije koju je, pod naslovom "Pripreme za genocid u Bosanskom Samcu", realizovala TV Novi Sad.


Izetbegovic je, kao bivsi potpredsednik lokalnog ogranka muslimanske Stranke demokratske akcije (SDA) i rodjak tadasnjeg bosanskog predsednika Alije Izetbegovica, u toj emisiji imao glavnu ulogu.


Film pokusava da dokaze kako su Muslimani i Hrvati u Bosanskom Samcu pripremali genocid nad Srbima, sugerisuci i da je to spreceno iskljucivo zahvaljujuci "pravovremenoj intervenciji" JNA i srpskih paravojnih snaga, koje su u noci 16. aprila 1992. zauzele grad i tom prilikom uhapsile sve lokalne muslimanske i hrvatske predvodnike.


Glavni izvor svih informacija o "genocidnim planovima" bio je Simo Zaric, koji se u emisiji vidi kako mase spiskovima "zaverenika" medju muslimanskim i hrvatskim liderima, kao i dokumentima o naoruzanju koje su oni za svrhe genocida navodno doneli iz Hrvatske i iz drugih pravaca.


Uz sve to je prikazana i gomila oruzja koje je navodno oteto iz centra zavere, zajedno sa "simbolima mrznje i straha" - zelenim zastavama SDA i crveno-belim zastavama Hrvatske.


Pred kamerom je reporter Minja Pavlovic zapitao Zarica da li su pritvoreni muslimanski i hrvatski lideri "izjave o tim dogadjajima dali dobrovoljno", na sta je Zaric odgovorio da su oni svakako izjasnili saglasnost s tim, te da su priznali svoju zlocinacku ulogu u pripremi genocida.


Mesni predvodnici Muslimana i Hrvata - medju kojima je bio i Izetbegovic - smenjivali su se pred kamerom priznajuci kako su oruzje dobili ne bas za svrhe genocida, nego kako bi preuzeli kontrolu nad Bosanskim Samcem. Pricali su i o "ludilu" i "ratnoj psihozi" kojom su bili obuzeti.


Nekolicina intervjuisanih bila je u stvari dovedena iz vojnog zatvora u Brckom, dok je Izetbegovic priveden iz improvizovanog zatvora koji se nalazio u zgradi Teritorijalne odbrane Bosanskog Samca.


U svom proslonedeljnom svedocenju pred sudom, Izetbegovic je rekao da su, pre nego sto ce biti dovedeni u policijsku stanicu na intervju, svi bili odvedeni na kupanje i da im je data i cista odeca, kako bi se nekako prikrili efekti dvonedeljnog premlacivanja.


Novinar im je dao i naocare za sunce da im se ne bi videle ni modrice oko ociju - mada su Izetbegoviceve povrede glave i dalje bile vidljive, bas kao i tragovi od batina koje je imao po rukama.


On je sudu opisao kako su intervjuisani na novinarska pitanja odgovarali u prisustvu naoruzanih, uniformisanih ljudi, medju kojima se nalazio i Zaric, kao i tadasnji sef policije Stevan Todorovic, jedan od optuzenih koji je vec priznao krivicu i pristao da svedoci protiv ko-optuzenih.


Oni koji su bili intervjuisani dovedeni su u studio - u stvarnosti, policijsku stanicu - u pratnji naoruzanih vojnika koji su strazarili ispred vrata i kasnije ih ponovo odveli u zatvor. Novinar je insistirao na tome da su njihove ispovesti "dobrovoljne", upitavsi Izetbegovica i ostale da li se slazu s tim da sve sto su rekli bude i emitovano. "Naravno", odgovorili su oni.


Upotrebom srpskog propagandnog filma na sudjenju u predmetu "Bosanski Samac" bice osvetljena i uloga medija u ratovima koji su pratili raspad Jugoslavije i zlocinima koji su se u tim ratovima odigrali.


Za sada se nijedan novinar ili urednik ne nalazi medju petnaestoricom saucesnika cija su imena navedena u optuznici protiv Slobodana Milosevica za zlocine pocinjene u Hrvatskoj tokom 1991. i 1992. (vidi Dnevnik tribunala br. 239).


Medjutim, deo optuznice u kome se navode nacini na koje su Slobodan Milosevic i njegovi saucesnici izveli svoj "zajednicki zlocinacki poduhvat" u Hrvatskoj odnosi se i na medije.


U njemu se kaze kako su optuzeni "kontrolisali, podrzavali ili na razlicite nacine zloupotrebili ona drzavna sredstva informisanja koja su se bavila obmanjivanjem srpskog javnog mnjenja i sirenjem preuvelicanih i laznih vesti o napadima koje su Hrvati po etnickoj osnovi vrsili na Srbe, a sve sa ciljem stvaranja atmosfere straha i mrznje medju Srbima iz Srbije i Hrvatske."


"Propaganda srpskih medija bila je vazno orudje koje je doprinelo vrsenju zlocina u Hrvatskoj", dodaje se u optuznici.


Film "Pripreme za genocid" ne predstavlja najdrasticniji primer ove vrste, premda jasno ilustruje nacin na koji su srpski mediji nesmetano odigrali ulogu "vaznog orudja" u zlocinima koji su se dogodili.


Za razliku od Ruande - u kojoj je Radio MC koji je bio pod kontrolom Hutua direktno pozivao na "unistenje bubasvaba [etnickih Tutsa]" - mediji u bivsoj Jugoslaviji uglavnom su se klonili takvih otvorenih poziva.


Njihova poruka nije glasila "idite i ubijte ih", nego "dolaze da vas ubiju!". Efekat svega toga bio je, medjutim, isti: dehumanizacija suparnicke etnicke grupe do tog stepena da je, kako se navodi u presudi koju je Tribunal izrekao Dusku Tadicu, prestalo da vazi pravilo da "moral iskljucuje ubistvo".


Mirko Klarin je visi urednik IWPR za pitanja Tribunala za ratne zlocine i glavni urednik novinske agencije SENSE.


Frontline Updates
Support local journalists