PREŽIVJELI SVJEDOČI NA SUĐENJU „SREBRENIČKOJ SEDMORKI“

Smatra se da je Mevludin Orić jedan od svega dvanaestorice ljudi koji su izbjegli pokolj bošnjačkih muškaraca i dječaka što su ga u julu 1995., neposredno nakon zauzimanja pomenute enklave, izvršile snage bosanskih Srba.



On je rekao da je preživio tako što se satima skrivao pod gomilom leševa, prije nego što je pobjegao sa gubilišta.



Sedmorici vojnih i policijskih zvaničnika bosanskih Srba pripisuje se odgovornost za srebrenički masakr. Ljubiša Beara, Vujadin Popović, Ljubomir Borovčanin, Vinko Pandurević i Drago Nikolić terete se za genocid i ratne zločine; dok su Radivoj Miletić i Milan Gvero optuženi za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.



Orić je rodom iz Srebrenice i nije prvi put pred sudom – prije tri godine svjedočio je u procesu protiv Vidoja Blagojevića i Dragana Jokića, komandanata Bratunačke i Zvorničke brigade vojske bosanskih Srba (Vojska Republike Srpske, VRS), koji su takođe optuženi za učešće u masakru.



Tribunal je u januaru 2005. donio i drugu presudu za genocid koja se ticala Srebrenice, osudivši Blagojevića na 18 godina zatvora zbog umiješanosti u taj zločin, a Jokića na devet godina za pomaganje i podsticanje zločina zatiranja, ubijanja i progona.



Tokom ovog suđenja, Orić je ispričao kako se nakon pada Srebrenice zajedno sa više desetina hiljada ljudi probijao kroz šumu ka Tuzli – u akciji koja je danas poznata kao „put smrti“.



Orić je ove sedmice ponovio svoje ranije svjedočenje i prisjetio se kako su ga zarobile srpske snage, koje su ga potom sprovele do skladišta u Kravici, a onda i u osnovnu školu Vuk Karadžić, te napokon u školu u selu Gornji Grbavci, gde je u fiskulturnu salu ugurano 2,500 muškaraca i dečaka.



Masakr koji je uslijedio na lokalnoj poljani Orić je preživio zaštitivši se od metaka lešom svog nećaka. Nakon odlaska bosanskih Srba, on je, zajedno sa još jednim preživjelim, krenuo na jedanaestodnevno putovanje do Tuzle.



Suđenje za Srebrenicu nastavlja se iduće sedmice.