SUDJENE U SLUCAJU OVCARA NEMA VECEG ODJEKA U VUKOVARU

Monday, 21 February, 2005

The link has been copied

IWPR Balkans

U vukovarskom kaficu Den Haag, preko puta bolnice iz koje je vise od 200 Hrvata odvedeno i streljano 18. novembra 1991, niko od Srba koji su pili kafu nije zeleo da govori o pocetku sudjenja u Beogradu za zlocine po kojima je ovaj grad postao poznat u svetu.

Ako je kafic dobio ime po holandskom gradu u kome se Srbi suocavaju sa sudjenjima za ratne zlocine pocinjene u Vukovaru devedesetih godina, onda se cini da ljudi koji u njemu sede nisu toga svesni.

"To nema nikakve veze sa mnom", rekao je mladic po imenu Dejan, upitan o sudjenju u Beogradu. "Nikoga nisam ubio i nisam ucinio nista lose. Imao sam sest godina kada se to dogodilo."

Dejan kaze da je umoran od prica o ratu i ratnim zlocinima. "Zelim da zivim normalan zivot kao mladi u drugim mestima. Ovde se prica samo o ratu, o zlocinima i sudjenju."

Proslo je trinaest godina otkako je ovaj grad u istocnoj Hrvatskoj pao u ruke jugoslovenske vojske i lokalnih srpskih paravojnih formacija, kada je na obliznjoj farmi u Ovcari masakrirano oko 200 Hrvata iz bolnice. Proslo je sest godina otkako je grad vracen pod hrvatsku upravu.

Ali Vukovar je i dalje podeljena zajednica. Srbi i Hrvati zive jedni kraj drugih, ali odvojeno. Sve je podeljeno - cak i radio stanice.

Sanja Vukicevic, iz srpske stanice Radio Dunav, slozila se sa mladicem iz kafica Den Haag. Lokalni Srbi su umorni od prica o ratnim zlocincima, o optuzenicima iz Haga, o sudjenjima uopste.

"Kada smo sproveli ispitivanje na ulicama Vukovara o pocetku sudjenja u slucaju Ovcara, ljudi nisu zeleli da govore o tome", kaze ona. "Svi su govorili da imaju vaznije brige da brinu."

Ipak, Jovan Ajdukovic, sef Udruzenog saveta opstina - udruzenja lokalnih zajednica sa srpskom vecinom - nije se slozio. Sudjenje u Beogradu je vaznije nego sto mnogi ljudi shvataju, istice on.

"Kada se ljudi odgovorni za ove zlocine identifikuju nece se vise okrivljavati svi vukovarski Srbi", kaze Ajdukovic. "Zato je ovo sudjenje vazno, a vazno je da i drugi zlocinci budu kaznjeni, ukljucujuci i one na hrvatskoj strani."

Neki Srbi osecaju duboku ogorcenost zbog toga sto su - kako oni to vide - Srbi izdvojeni kao jedini krivci. "Zasto nas pitate za sudjenja Srbima?", viknuo je jedan stariji covek. "Samo Srbima se sudi u Hagu, u Hrvatskoj, a sada i u Srbiji. Zasto ne pitate za slocine koje su Hrvati pocinili protiv Srba u Vukovaru jos pre rata?"

Zapravo, istrazitelji iz Tribunala u Hagu i hrvatskog pravosudnog sistema upravo to i rade, istrazujuci zlocine pocinjene protiv Srba u Vukovaru u leto 1991, kada je najvazniji covek u gradu bio Tomislav Mercep.

Oblasni drzavni tuzilac za Vukovar Bozidar Piljic otvorio je dosije 2002. godine da bi prikupio informacije o Srbima koji su nestali za vreme Mercepove uprave. Njih najmanje 19 bilo je u zarobljenistvu u vreme kada im se gubi svaki trag.

Mercep je i dalje na slobodi. Za vreme mandata pokojnog predsednika Franje Tudjmana postavljen je na mesto ministra unutrasnjih poslova, 1991. godine, pre nego sto je postao predsednik drzavnog udruzenja veterana, dve godine kasnije. Od 1996. godine vodi Narodnu stranku, pa se cak kandidovao i za predsednika drzave. On porice bilo kakvu umesanost u ratne zlocine.

Medju vukovarskim Hrvatima, osecanja u vezi sa ovim sudjenjem takodje su suzdrzana, jer se nalaze medju Srbima. "Nema sta vise da se kaze", izjavila je Vesna Katic, ciji brat je ubijen u Ovcari.

Zlatko Modalek je izjavio da sudjenje ima vise znacaja za lokalne Srbe nego za Hrvate. Cesto su ih nazivali "cetnickim kriminalcima", mada vecina nema nikakve veze sa zlocinima u Vukovaru niti sa cetnicima, izjavio je.

"Kada budu osudjeni pravi pocinioci zlocina u Ovcari i drugih ratnih uzasa, niko vise nece imati pravo da bilo koga naziva ratnim zlocincem", kaze on.

Zeljko Troha, direktor lokalne skole jezika, izjavio je da je sudjenje doslo prekasno da bi imalo odjeka kod ljudi. "Sada su nam vaznije neke druge stvari, kao sto su poslovi", izjavio je Troha. "I Srbi i Hrvati dolaze u moju skolu. Bilo bi bolje kad bi ljudi imali vise posla i novca, ali u Vukovaru nema posla."

Pre nego sto je opsadom iz 1991. godine grad pretvoren u gomilu rusevina, fabricki kompleks Borovo, koji je proizvodio obucu i proizvode od gume, bio je medju najvecim firmama u staroj Jugoslaviji i zaposljavao je 25.000 ljudi.

Sada ima 200 radnika. Cipele iz Borova osvojile su nagradu ove godine na sajmu u Beogradu, ali malo je verovatno da ce firma povratiti staru slavu. Direktor Antun Oklopcic uzdrzava se od bilo kakvih komentara o sudjenjima. "Mi se ne bavimo politikom", izjavio je. "Zanimaju nas samo proizvodnja i profit."

Jedna od radnica u fabrici izjavila je da je na televiziji cula za sudjenje, ali nije obratila paznju. "Mrtvima se ne moze pomoci", kaze ona. "Ono sto je meni bitno jeste da imam posao i redovnu platu."

Medju vukovarskim Hrvatima, jedino vojnici koji su se borili u gradu za vreme opsade obracaju neku paznju na sudjenje - ljudi kao sto su Danijel Rehak i Dragutin Glasnovic, koji su bili tu sve dok Vukovar nije pao 18. novembra 1991.

Rehak je rekao da je uveren da ce beogradski sud kazniti pocinioce strahota u Ovcari. "Oni znaju da medjunarodna zajednica pazljivo prati tok sudjenja", izjavio je. "Nadam se da ce postupak otkriti imena i drugih koji su odgovorni."

Njegov prijatelj Dragutin se slaze. Sud ce pokazati spremnost Srbije da sudi onima koji su pocinili zlocine protiv ljudi ciji je jedini zlocin bio to sto pripadaju drugoj etnickoj grupi. "Zeleli su da istrebe Hrvate, sto nije nista drugo do etnicko ciscenje", kaze on.

Od pocetka marta radi se na iskopavanju drugih masovnih grobnica na istoku Hrvatske. Hrvatski istrazitelji veruju da su u Tordincima, oko 10 kilometara zapadno od Vukovara, pronasli jos jednu masovnu grobnicu koja je veca od one u Ovcari.

Pukovnik Ivan Grujic, sef Odeljena hrvatske vlade za zatvorenike i nestala lica, izjavio je da su ga o lokaciji obavestili srpski svedoci koji su ucestvovali u premestanju ostataka zrtava u grobnicu u Tordincima.

Grujic je rekao da veruje da je 208 hrvatskih civila, ubijenih 1991. godine, bilo sahranjeno u Tordincima i kasnije premesteno na drugu lokaciju 1997. godine, od strane jugoslovenske vojske.

Ako je brojka tacna, Tordinci ce biti najveca od 137 masovnih grobnica koje su do sada otkrivene u Hrvatskoj, jer se u Ovcari nalazi 200 tela.

Oko 150 kilometara jugoistocno od Vukovara, u Beogradu, gde se sudi ljudima optuzenim za zlocine u Ovcari, bivsi oficir jugoslovenske vojske je izjavio da se radije ne bi prisecao price o padu Vukovara.

"Secanje na Vukovar je bolno za mene, jer to je bio pakao", kaze on. "Unistili smo citav grad. Verovali smo da branimo Jugoslaviju, sto je bila zabluda, i lekcija koju ne bi trebalo zaboraviti."

Njegov kolega oficir dodao je da sa vojnog stanovista operacija Vukovar nije bila od velikog znacaja. "Bilo je iracionalno unistiti grad i zrtvovati toliko ljudi samo da bismo ga zauzeli", izjavio je.

Ovaj oficir je rekao da je bio uveren da su lideri Srbije i Hrvatske, Slobodan Milosevic i Franjo Tudjman imali interes da produzavaju bitku koliko god je moguce "da bi bili sigurni da ce Srbi i Hrvati zauvek mrzeti jedni druge".

Izgleda da je malo ljudi u Vukovaru koji ce sedeti uz svoje radio aparate i televizore da bi culi izvestaje sa sudjenja za zlocine u Ovcari. Cini se da za to ili ne mare ili su vrlo uzdrzani - cak i oni za koje bi se moglo pomisliti da ce biti najvise zainteresovani.

Drago Hedl je saradnik IWPR-a iz Osijeka, Daniel Sunter je pomocnik urednika IWPR-a u Beogradu.