ANALIZA: ISPRAVLJANJE SLIKE O HAGU

Neimenovani njujorski duznosnik, inace zaduzen za ratne zlocine, proteklog se tjedna pozalio na vec mnogo put vidjen nacin: "Postoje opravdane kritike na racun procesa koji se vode zbog ratnih zlocina, ali to nikada nisu one kritike koje se iznose i u stampi."

S obzirom da je i povodom podizanja optuznice protiv srpskog politicara Vojislava Seselja Tribunal bio kritiziran zbog pristrasnosti, mislim da bi vrijedilo osvrnuti se na najcesca pitanja pokretana u vezi s sudom. Neka od njih treba postavljati, a neka nemaju previse smisla.

NEMOJTE dovoditi u pitanje zakonitost Haskog suda. Njega je osnovalo Vijece sigurnosti Ujedinjenih naroda. Bivsa Jugoslavija i sve drzave koje su je nasljedile bile su clanice UN-a, sto vec samo po sebi znaci i prihvacanje svih, a ne tek pojedinih pravila koja je ta organizacija uspostavila. Doduse, neki profesori prava smatraju da Vijece nema prava osnivati takav sud. U pravilnicima kojima je propisan njegov rad zaista se ne spominju takva ovlastenja, ali se, isto tako, izricito ne kaze ni da ona ne postoje.

NEMOJTE ni aludirati na to da je Haski tribunal sud NATO-a. Tri od ukupno pet stalnih clanica Vijeca sigurnosti - Amerika, Britanija i Francuska - odigrale su kljucnu ulogu u osnivanju Tribunala. Nekoliko godina kasnije, vojni avioni ove tri zemlje sudjelovali su u bombardiranju Beograda, sto je dovelo do teze o pristranosti suda. U stvari, u pitanju je tijelo koje je potpuno odvojeno od Vijeca sigurnosti. Vijece je samo osnovao sud, koji je zapravo nezavisan.

NEMOJTE tvrditi da su tribunali UN-a nedosljedni prilikom utvrdjivanja vlastitih nadleznosti. Nisu tribunali krivi sto im je receno da istrazuju samo zlocine u Jugoslaviji i Ruandi. Odluku o tome donijelo je Vijece sigurnosti. Osim toga, razlog zbog kojeg se tribunali bave samo tim zemljama lezi i cinjenici sto su njihovi sudski sistemi u rasulu. Otuda potreba za posebnim sudovima UN-a.

NEMOJTE ukazivati na cinjenicu da Glavna skupstina UN-a nikada u svom punom sastavu nije odobrila osnivanje Tribunala. To nije netocno, ali je irelevantno. Skupstina, uistinu, nije glasala o osnivanju dva tribunala, ali to nije ni bila obavezna uciniti. Pa ipak, ona svake godine izglasava budzet, a donosi i odluke koje se ticu sudaca. Ukoliko ima primjedbe na rad suda, jednostavno moze odbiti izglasati njegov budzet.

PITAJTE zasto slicni zlocini u razlicitim slucajevima cesto bivaju povod za razlicite presude. Zasto je, recimo, general Krstic osudjen na 46 godina zatvora, sto je najduza kazna koju je Hag ikada izrekao? Je li takva presuda bila rezultat nastojanja sudaca koje su je izrekli da budu "bolji" od onih sudaca koje su, godinu dana prije toga, jednog drugog optuzenog - Tihomira Blaskica - osudile na 45 godina?

PITAJTE zasto Hag nema nikakvo nezavisno tijelo koje bi ga nadziralo. Teorijski, Vijece sigurnosti prati njegov rad. U praksi je, medjutim, Savet prezauzet - pa se Hag sam stara o sebi. Doduse, sudci zalbenih vijeca odvojeni su od sudaca iz sudskih vijeca, a imaju i sve neophodne kvalitete. Takodjer, UN ipak vrsi neku vrstu nadzora time sto odlucuje u pitanjima koja se ticu budzeta. Hag je i u tom pogledu cist, mada neki tvrde da je nezavisan nadzor ipak neophodan.

PITAJTE zasto su sudjenja tako duga i toliko skupa. Prvi slucaj - optuzeni je bio Dusko Tadic - poceo je hapsenjem 1995., da bi i 2001. jos uvijek bio u toku. Ionako veliki sudski troskovi - kako optuzbe, tako i obrane - sve su veci. Predprocesni troskovi obrane Momcila Krajisnika prekoracili su iznos od 800.000 americkih dolara. Neke okrivljene osobe provedu i po dvije godine u pritvorskoj jedinici cekajuci pocetak sudjenja. Ali ni za sta od svega toga nisu krivi ni sud, niti suci. Problem je u sistemu: je li on preglomazan, ili se - mozda - o tako slozenim i teskim zlocinima sudska rasprava moze voditi samo na takav nacin?

PITAJTE i zasto je Tribunal mnogo vise politicko, nego pravno tijelo. To, u formalnom smislu, nije tocno: sve njegove odluke su pravne - i takve moraju biti, jer se javno donose i jer su izlozene ocijeni javnosti.

Medjutim, optuzba se zaista suocava s neobicno snaznim pritiscima. Smatra se da cilj ne treba da budu samo presude, nego i stvaranje potpuno vjerne povjesne slike o svim zlocinima koji su se dogodili. Protivnici tvrde da bi optuzba trebalo da ogranici svoju ulogu na hvatanje i osudu ratnih zlocinaca. Pristalice pak smatraju da sud mora osigurati potpune povjesne uvide, kako bi se sprijecili zlocini nalik onima za koje se pokazalo da su se dogodili u proslosti.

Chris Stephen je sef Ureda IWPR-a u Hagu.