PROFIL: Milutinovic ni na nebu ni na zemlji

Predsednik Srbije Milan Milutinovic nece znati sta ga ceka sve dok neko drugi ne odluci o njegovoj sudbini.

PROFIL: Milutinovic ni na nebu ni na zemlji

Predsednik Srbije Milan Milutinovic nece znati sta ga ceka sve dok neko drugi ne odluci o njegovoj sudbini.

Saturday, 30 April, 2005

Srpski premijer Zoran Djindjic izjavio je da je Srbija spremna da isporuci osumnjicene za ratne zlocine u Hag. Ali ne i Milana Milutinovica. Djindjic tvrdi da je republicki predsednik - ciji mandat istice kroz godinu dana - od krivicnog gonjenja zasticen imunitetom. Tribunal, pak, insistira na tome da prema njegovom statutu niko nema pravo na imunitet.


Izvori bliski premijeru nagovestili su da je Milutinovic voljan da se dobrovoljno preda, pod uslovom da mu se garantuje blazi tretman kakav je vec dobila nekadasnja predsednica bosanskih Srba, Biljana Plavsic.


Beogradski mediji vec godinu dana unazad neprekidno spekulisu o Milutinovicevim kontaktima s predstavnicima Tribunala. Kruze glasine da ce mu, u zamenu za pomilovanje, biti ponudjeno da svedoci protiv nekadasnjeg jugoslovenskog predsednika Slobodana Milosevica. Medjutim, Florans Artman, portparol glavnog tuzioca Tribunala Karle del Ponte, demantovala je takve tvrdnje, dok sam Milutinovic nikada nije javno nagovestio da bi se mogao predati Hagu, sa ili bez garancija. Kako sada stvari stoje, on se nalazi pod istom optuznicom kao i Milosevic, i bice im sudjeno u okviru istog procesa.


Nakon poslednje posete Del Ponteove Beogradu, u prvoj nedelji septembra, Djindjic je rekao da bi sudovi u Srbiji mogli poceti sa procesuiranjem slucajeva ratnih zlocina, podrazumevajuci da bi se Milutinovic mogao pojaviti makar pred lokalnim sudovima.


Utisak je da je optuznica protiv Milutinovica slabija nego ona koja je podneta protiv Milosevica i drugih njegovih najblizih saradnika: nekadasnjeg ministra spoljnih poslova Nikole Sainovica, nekadasnjeg sefa policije Vlajka Stojiljkovica i nekadasnjeg komandanta armije, Dragoljuba Ojdanica.


Za razliku od njih, Milutinovic nije bio izravno odgovoran ni za jednu kljucnu operaciju. Kao predsednik Srbije, on je automatski bio clan Vrhovnog saveta odbrane, koji je komandovao srpskim snagama za vreme rata na Kosovu 1999. Ali, za razliku od Ojdanica i Stojiljkovica, on nije zauzimao rukovodeci polozaj, niti je, poput Sainovica, igrao ulogu Milosevicevog direktnog izaslanika.


Vec i povrsan uvid u duznosti koje je obavljao nagovestava da bi on mogao biti koristan svedok, a mnogi njegov polozaj porede sa polozajem Plavsiceve. I ona je - poput njega - bila clan kolektivnog tela koje je vodilo rat, ali u njemu nije zauzimala istaknuto mesto. Poput nje, i on je pokazao "primerno vladanje" i volju da saradjuje, sto bi mu u slucaju svedocenja moglo doneti minimalnu kaznu.


I dok se glasine mnoze, Milutinovic, naizgled, obavlja dnevne poslove na svojoj zvanicnoj funkciji. No, njegova je pozicija nezavidna i bizarna; on nije u prilici da vrsi vlast, buduci da ga podrzavaju jedino partije bivseg rezima, koje u parlamentu zauzimaju svega trecinu poslanickih mesta.


Svaki pokusaj stvarnog obavljanja vlasti mogao bi samo da izazove sukob sa liderima vladajuce koalicije i podstakne optuzbe za pokusaj restauracije autoritarnog komunistickog rezima. Posle posete Del Ponteove Beogradu, tabloid "Panorama" nagovestava da je nagodba izmedju Djindjica i Milutinovica mozda vec sklopljena. Njen smisao je sledeci: "Ne pokusavaj da koristis svoju vlast, a mi cemo te zauzvrat zastiti od Haga".


I tako je Milutinovic postao predsednik lisen izvrsne vlasti i neko ko nema kontrolu nad sopstvenom sudbinom. On je izgleda napustio svoju nekadasnju politiku i nagovestio da buducnost Srbije jeste njeno sadasnje rukovodstvo.


Stekao je reputaciju svojevrsnog usamljenika, koga su postepeno napustili najpre vlada, pa partija, pa njegovi partijski drugovi. Kruze price da je od straha izgubio dvadeset kilograma i da vreme provodi igrajuci kompjuterske igrice. Retko se pojavljuje u javnosti, a njegovi povremeni intervjui malo toga otkrivaju.


Cak ga i njegovi partijski saborci iz Miloseviceve Socijalisticke partije Srbije (SPS) veoma retko pominju. Polovinom jula, generalni sekretar SPS, Zoran Andjelkovic, nagovestio je da ce se ta partija distancirati od svog potpredsednika izrazivsi vlastito nezadovoljstvo nacinom na koji Milutinovic obavlja svoje duznosti. "Partijsko clanstvo zna da sam u redovnom kontaktu sa Milutinovicem", rekao je on. "Voleo bih da je ta nasa komunikacija rezultirala time da je predsednik Srbije poceo da koristi moc koja mu pripada. Nazalost, pritisci i optuzbe za ratne zlocine prilicno su ga uzdrmali". Andjelkovic je nagovestio da bi on cak mogao biti i iskljucen iz partije.


Milutinovic se trenutno u SPS nalazi na duznosti - obicnog clana. Nekada svemocna partija podelila se na "jastrebove", potpuno posvecene ocuvanju Milosevicevog lika i dela, i "golubove", koji - premda nisu spremni da se u potpunosti odreknu Milosevica - smatraju da njegovu ulogu treba prepustiti istoriji. I Milutinovic, koji je nekada bio i blizak Milosevicev prijatelj, sada pripada potonjoj struji. Medjutim, on nije postao "golub" preko noci. U nedeljama nakon Milosevicevog pada, on je bio zaduzen za vezu sa liderima nove vladajuce koalicije. Njegov zadatak je ocigledno bio frustrirajuci, jer je, prema navodima nedeljnika "Blicnews", kasnije optuzivao svoje stare drugove da su gledali svoja posla dok je on pregovarao sa Djindjicem, novom koalicijom DOS i novim jugoslovenskim predsednikom Vojislavom Kostunicom.


Proteklog novembra, "Blicnews" je objavio zapisnik sa zatvorenog sastanka koji je Milutinovic odrzao sa vodjama SPS. "Pogledajte tih osamnaest ljudi [vodje DOS-a], oni su se ujedinili i verujem da ce ostati ujedinjeni duze nego sto vi mislite", rekao je on. "Nece se oni tek tako raspasti. Oni imaju isti cilj, a taj cilj nije samo ostajanje na vlasti nego promene na citavom Balkanu. Ne znam da li bilo ko od vas shvata da nam se zivoti nalaze na kocki - zivoti svih nas".


Dve stvari su doprinele Milutinovicevoj promeni odnosa prema novom rezimu. Jedna od njih je cinjenica da je on van zemlje, kao ambasador u Grckoj, proveo citavih sest godina. Druga je ta da je navodno bio duboko nezadovoljan polozajem ministra spoljnih poslova na koji ga je Milosevic postavio po povratku iz Atine. Naime, Milutinovic je planirao da postane ambasador u Velikoj Britaniji, njegov sin krenuo je u skolu u Londonu, a tamo je vec bio kupio i kucu.


Raskid sa Milosevicem mora da je bio bolan, s obzirom da njihovo prijateljstvo datira jos od studentskih dana. Milutinovic svoju politicku karijeru duguje Milosevicu, i u ulozi predsednika Srbije dozivljavan je kao njegova marioneta.


Milosevic je bio taj koji ga je predlozio za predsednickog kandidata 1997. A on se u svojoj novoj ulozi nakratko proslavio prilikom propalih mirovnih pregovora o Kosovu, odrzanih u Rambujeu (Francuska) februara 1999, kada je demonstrirao svoje znanje engleskog i francuskog i ispoljio neocekivani stepen elokventnosti.


Pre toga, Milutinovic je bio poznat jedino kao tvrdokorni komunista (i to s pedigreom, buduci da je njegov otac bio cuveni revolucionar i jedan od osnivaca Komunisticke partije Francuske), koji je sedamdesetih godina odigrao kljucnu ulogu pri izbacivanju nekolicine profesora sa Univerziteta u Beogradu zbog optuzbi za politicku nepodobnost.


Govorka se da je polovinom devedesetih bio umesan i u operacije prebacivanja novca u cvrstoj valuti na racune u inostranstvu. Komisija za borbu protiv korupcije, koju je osnovala srpska vlada, nastavlja da istrazuje taj predmet, mada za sada nije podignuta nijedna krivicna prijava. Vlasti su, medjutim, Milutinovica optuzile za protivzakonito izdavanje diplomatskog pasosa Milosevicevom sinu Marku. Zvanicna istraga jos uvek je u toku.


Za to vreme, Milutinovicu ne preostaje nista drugo do da saceka tudju odluku o sopstvenoj sudbini.


Jelena Spasic je novinar beogradskog dnevnog lista "Danas".


Frontline Updates
Support local journalists