Meron izrazio sumnju u bosanski sud

Predsjednik Tribunala zatrazio je dodatne informacije kako bi podrzao zahtjev optuzbe da slucaj Omarska bude prepusten Sarajevu

Meron izrazio sumnju u bosanski sud

Predsjednik Tribunala zatrazio je dodatne informacije kako bi podrzao zahtjev optuzbe da slucaj Omarska bude prepusten Sarajevu

Wednesday, 9 November, 2005

Predsjednik Tribunala, sudac Teodor Meron (Theodor Meron), izrazio je ovog tjedna izvjesne sumnje u pogledu tuziteljkinog zahtjeva da jedan od slucajeva koji se procesuiraju u Hagu bude prepusten Vijecu za ratne zlocine bosanskog Drzavnog suda (u osnivanju).


Meron je od ureda tuzilastva zatrazio dodatne argumente u prilog zahtjeva da slucaj cetvorice bosanskih Srba – optuzenih za zlocine pocinjene u zloglasnim logorima Omarska i Keraterm – bude proslijedjen Sarajevu, naglasivsi i da rok za njihovo podnosenje istice 1. listopada/oktobra.


Osobe koje su optuzena za spomenute zlocine – Zeljko Meakic, Momcilo Gruban, Dusan Fustar i Dusko Knezevic – tereti se za premlacivanje, fizicko i psihicko zlostavljanje, te ubijanje muslimanskih i hrvatskih zatocenika. U vrijeme kada su zlocini pocinjeni, optuzenici su zauzimali srednje i nize pozicije u hijerarhiji, a to, prema propisima Tribunala, ide u prilog prepustanju njihovog procesa lokalnom sudu.


Prepustanja postupaka su kljucni element izlazne strategije Tribunala, kojim je reguliran problem preopterecenosti, kako bi se osiguralo da svim optuzenicima presude budu izrecene do 2008., te da Medjunarodni sud svoj rad okonca 2010.


Medjutim, do prenosenja nadleznosti moze doci samo uz suglasnost sudskog vijeca, koje, prema Pravilu 11bis Statuta Tribunala, mora biti uvjereno da ce se optuzenom osigurati pravedno sudjenje, kao i da mu – ukoliko bude proglasen krivim – nece biti izrecena smrtna presuda.


Prethodno je ovog mjeseca glavna tuziteljica Karla del Ponte (Carla del Ponte) zatrazila da spomenuti slucaj bude prepusten Bosni, i to usprkos tome sto bi tamosnje vijece za ratne zlocine s radom trebalo poceti tek u sijecnju/januaru 2005.


U svom zahtjevu od 2. rujna/septembra, Del Ponteova iznosi uvjerenje da ce “Bosna i Hercegovina osigurati sve neophodne pravne i tehnicke uvjete za pravicna sudjenja”.


Ali, u trenutku podnosenja ovog zahtjeva, ne samo da spomenuto vijece nije ni postojalo, nego ni lokalna legislativa koja se tice ratnih zlocina nije u potpunosti bila usvojena, sto je pored ostalog vazilo i za neke od kljucnih propisa, kakvi su zakon o zastiti svjedoka ili zakon o koristenju podataka koje je prikupio Haski tribunal.


Izgleda da Meron uopce nije uvjeren da su svi uvjeti za prepustanje slucaja ispunjeni. U svom odgovoru, on je pored ostalog napomenuo: “Nije jasno kako bi sudsko vijece moglo donijeti tu odluku [o prepustanju] prije no sto je ono [Vijece za ratne zlocine] uopce osnovano.” Dodao je kako je Del Ponteova i sama priznala da “prije sijecnja/januara 2005. nece postojati nikakav sud koji bi bio u stanju na odgovarajuci nacin procesuirati doticni slucaj”.


Samo jedan dan nakon sto je Meron zatrazio dodatne argumente koji bi ga uvjerili da je bosanski Drzavni sud u stanju obaviti spomenuta sudjenja, bosanski je parlament po hitnom postupku usvojio niz zakona kojima se stvaraju neophodni uvjeti za odrzavanje sudjenja za ratne zlocine u zemlji. Usvojeni su, pored ostalog, i zakon o zastiti svjedoka, kao i zakon o prihvatljivosti podataka koje su prikupili tuzioci Haskog tribunala.


Na usvajanje ovih zakona cekalo se toliko dugo zbog politickih sukoba, odnosno zato sto su u pogledu procesuiranja ratnih zlocina glavne nacionalne partije zastupale razlicite stavove.


Promatraci tvrde da je stvarna namjera koja stoji iza naizgled paradoksalnog tuziteljicinog zahtjeva bila upravo ta da se lokalne vlasti prisile na stvaranje uvjeta koji ce omoguciti da Tribunal jedan broj sudskih postupaka za ratne zlocine proslijedi domacim sudovima.


Meron se takodjer pismeno obratio ambasadoru Bernardu Fasijeu (Barnard Fassier), zamjeniku Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, zatrazivsi i od njega misljenje o tome da li haskim optuzenicima u regiji moze biti sudjeno “na nacin koji zadovoljava sve medjunarodne standarde u pogledu postovanja ljudskih prava i drugih procesnih pitanja”.


U svom odgovoru, Fasije se snazno zalozio da nikakvih prosljedjivanja ne bude prije sijecnaj/januara 2005., napominjuci da prije toga nece biti moguce odrzati sudjenja po najvisim svjetskim standardima.


“Svako prepustanje sudjenja Bosni – prije sijecnja/januara – dovelo bi u pitanje aktuelne napore koji se cine na stvaranju sudskog sistema u kojem ce biti moguca sudjenja za ratne zlocine”, konstatirao je on.


Hag se nalazi pod sve vecim pritiskom da, u cilju ostvarivanja izlazne strategije koju je usvojilo Vijece sigurnosti UN-a, sto veci broj slucajeva prepusti lokalnim sudovima.


Vec je imenovano i sudsko vijece koje bi trebalo odluciti hoce li sudu za ratne zlocine u Zagrebu biti prepusten slucaj dvojice starjesina Hrvatske vojske – Mirka Norca i Rahima Ademija – koje se tereti za zlocine pocinjene nad srpskim civilima u Medackom dzepu tokom 1993.


Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.


Frontline Updates
Support local journalists