PREZIVJELI IZ SREBRENICE POKRECU SUDSKI POSTUPAK?

U namjeri da utvrde raspolazu li dovoljnom kolicinom dokaznog materijala za pokretanje gradjanske parnice, pravni zastupnici osoba koje su prezivjele srebrenicki masakr – u kojem je 1995. stradalo oko 8.000 bosanskih Muslimana – ovog su tjedna otpoceli razgovore s potencijalnim svjedocima.

U vrijeme kada su – jula 1995. – snage bosanskih Srba zauzele Srebrenicu, nizozemski bataljun mirovnih trupa Ujedinjenih naroda (“Dacbat”) bio je zaduzen za zastitu te takozvane “sigurne zone”.

Nakon pada srebrenicke enklave, snage bosanskih Srba izvrsile su masovnu egzekuciju muslimanskih muskaraca i djecaka. Izvjestan broj njih bio je odvojen od svojih obitelji, koje su autobusima odvezene iz enklave; ostali su pokusali kroz sumu pobjeci na najblizi sigurni teritorij, ali su bili presretnuti, zarobljeni, a kasnije i pogubljeni.

Bivsi vojnik Dacbata zaduzen za kadrovska pitanja, Berend Osterven (Berend Oosterveen), potvrdio je ovoga tjedna pod zakletvom da je elektricaru Rizi Mustaficu – koji je bio angaziran pri nizozemskom bataljonu – sugerirao da napusti relativno sigurni logor UN-a i autobusom srpske vojske otputuje iz enklave.

Mustafic, medjutim, nije ni stigao do autobusa, jer su ga srpski vojnici odvojili od obitelji. Od tada mu se gubi svaki trag.

Clanovi obitelji Mustafic prisustvovali su Ostervenovom saslusanju – odrzanom 12. svibnja/maja u gradskom sudu – u nadi da ce ono ici u prilog njihovom pokretanju sudskog postupka protiv nizozemske drzave. Oni tvrde da nizozemska vlada nije ispunila svoju obavezu da Mustaficu – i kao osobi zaposlenoj pri Dacbatu, i kao izbjeglom bosanskom Muslimanu – pruzi zastitu.

Drugi slucaj tice se Hasana Nuhanovica, bivseg prevodioca pri UN-u, koji takodjer tvrdi da mu je obitelj pobijena zbog toga sto joj nizozemski vojnici nisu dozvolili ostanak u logoru Dacbata.

U formalnom smislu jos uvijek nije podnesen nikakav zahtjev za pokretanje postupka. Saslusanja koja su ovoga tjedna pocela zakazana su zbog toga sto se advokati ostecenih zele uvjeriti da iskazi kljucnih svjedoka pruzaju dovoljno osnova za pokretanje gradjanske parnice.

Preliminarna su saslusanja utoliko dragocjena sto svjedoci na pitanja zastupnika obaju strana odgovaraju pod zakletvom, i sto njihova svjedocenja mogu biti koristena u kasnijim postupcima.

Zastupnica ostecenih, Lizbet Zegveld (Liesbeth Zegveld) izjavila je za IWPR da ce preliminarnim saslusanjima mozda biti pripremljen teren za gradjansku parnicu protiv nizozemske drzave, kojom bi trebalo da bude potvrdjeno da je “Nizozemska prekrsila zakon”, te da je – kada su u pitanju rodjaci ostecenih – to dovelo do katastrofalnih posljedica.

Zegveldova je naglasila da se smisao eventualnog sudskog postupka ne iscrpljuje u financijskoj nadoknadi, premda je najavila da ce, ukoliko bude uvjeta, i to biti zatrazeno. “Moji klijenti zele saznati istinu o onome sto se dogodilo”, rekla je ona.

Clanovi obitelji Mustafic su, zajedno s vise tisuca preplasenih izbeglica, na dan pada enklave pronasli utociste u obliznjim Potocarima, gdje se nalazila baza Dacbata. Svi oni su zastitu i pomoc zatrazili od nizozemskih vojnika. Bosanski su Srbi pak tvrdili da ce im osigurati prijevoz autobusima do sigurnih teritorija, ali su ubrzo iz mase izdvojili vojno sposobne djecake i muskarce, najavljujuci da ih namjeravaju saslusati kako bi utvrdili ima li medju njima “ratnih zlocinaca”. Medjutim, ti ljudi su bili pogubljeni i potom pokopani u masovne grobnice.

Svjedok Osterven bio je jedan od onih koji su Rizi Mustaficu rekli da treba napustiti nizozemski logor zato sto mu mirovne trupe nisu u stanju pomoci.

“Rekao sam Mustaficu da svi izuzev osoblja UN-a treabju otici”, tvrdi Osterven. “Kazao sam mu: 'Bit ce sve u redu.' Pretpostavljao sam da ce ti ljudi biti autobusima odvezeni na sigurnu teritoriju.”

Kasnije je Osterven saznao da se ipak sastavlja popis s imenima lokalnog osoblja koje je Dacbat zelio zadrzati. Ali, Mustafic nije ostao dovoljno dugo da bi se nasao na tom popisu. Umjesto toga, on je poslusao Ostervenov savjet, usao u autobus i bio odvojen od obitelji. O njegovoj potonjoj sudbini niste se ne zna; ni njegovo tijelo nije pronadjeno.

Nizozemski mirovni aktivist i suradnik advokata ostecenih, Mjent Jan Faber (Mient Jan Faber), smatra kako je izvjesno da bi se Mustafic – koji je za Dacbat radio nekoliko godina – nasao na tom popisu, odnosno da bi, da mu Osterven nije preporucio da ode, Mustaficu bila zajamcena sigurnost.

Na sudu se stekao utisak da Osterven nije bio svjestan cinjenice da je Mustaficeva smrt mozda bila posjednica toga sto je on poslusao njegov savjet i predao se Srbima.

Premda je rekao da mu je bilo poznato da je izvan logora Dacbata 12. srpnja/jula bilo pogubljenja, on je pred sudom izjavio da je u to vrijeme ipak mislio da Muslimanima iz Srebrenice ne prijeti zivotna opasnost.

“Govorkalo se da srpski vojnici stizu s nekakvim popisima. Navodno su se na njima nalazila imena ratnih zlocinaca”, rekao je Osterven.

Upitan sto je u to vrijeme mislio o sudbini koja ceka ljude s tih popisa, Osterven je odgovorio kako je vjerovao da ce oni biti izvedeni pred vojni sud.

“Doktrina o zakonima i obicajima ratovanja bila je u nama [nizozemskim vojnicima] toliko ukorijenjena, da sam pretpostavljao kako ce svi ti ljudi biti izvedeni pred vojni sud”, objasnio je on.

Osterven je priznao da mu se danas cini da su nizozemski vojnici bili naivni, ali je za to okrivio samu nizozemsku vojsku, koja ih nije upoznala s bosanskim prilikama: “Nismo znali sto se prije toga dogodilo. Nisam znao tko je koga ubijao, niti tko je u stvari zapoceo rat”, rekao je on.

Svjedok se sjeca jedino toga da je rekao elektricaru da udje u autobus – i nicega vise.

Mustaficeva supruga Mehida i njihovo dvoje djece takodjer su se u trenutku kada im je Osterven rekao da odu nalazili u logoru Dacbata. I oni su prisustvovali ovotjednom saslusanju, ali ga nisu komentirali.

“Oni su previse ocekivali od ovog saslusanja. Obitelj je vrlo razocarana time sto se [svjedok] niceg ne sjeca”, rekao je njihov advokat nakon zasjedanja.

Sljedecih bi mjeseci trebalo da bude odrzano jos sest preliminarnih saslusanja, na kojima bi trebalo da se pojave neki od kljucnih svjedoka, kao sto su bivsi nizozemski ministar obrane Joris Vorheve (Joris Vorhoeve), bivsi zamjenik zapovjednika Dacbata Robert Franken i zapovjednik Dacbata Ton Karemans (Ton Karremans).

Franken je pred Haskim tribunalom vec svjedocio na sudjenju generalu bosanskih Srba Radislavu Krsticu – prvoj osobi koja je u medjuvremenu osudjena za pomaganje i poticanje srebrenickog genocida.

Franken je priznao da mu je u to vrijeme bilo jasno da su srpske formacije spremne izvrsiti genocid nad muslimanskim izbjeglicama. “Bosanski Srbi su prije toga vec pokazali da ne prave nikakvu razliku izmedju boraca i civila”, izjavio je on pred Tribunalom u travnju/aprilu 2000. godine.

Najavljeno je da ce preliminarna saslusanja biti nastavljena 26. svibnja/maja.

Stephanie van den Berg izvjestava za agenciju Frans pres (France Press) iz Haga.