MAKEDONIJA: TANUSEVCI UMIRU SPOROM SMRCU

Pokusaji medjunarodnih agencija da obnove ratom opustoseno podrucje Makedonije mogli bi se pokazati kao unapred izgubljena bitka.

MAKEDONIJA: TANUSEVCI UMIRU SPOROM SMRCU

Pokusaji medjunarodnih agencija da obnove ratom opustoseno podrucje Makedonije mogli bi se pokazati kao unapred izgubljena bitka.

Tuesday, 2 August, 2005

U Tanusevcima, udaljenom selu zapustenog izgleda u skopskoj Crnoj Gori, nema znakova pobunjenickih aktivnosti ili sverca oruzja, po cemu je ovo mesto nekada bilo dobro poznato.


Nekadasnja vruca tacka danas izgleda kao grad duhova. Mnogi su pobegli pred srpskim napadima za vreme sukoba na Kosovu krajem devedesetih godina, dok su se ostali odselili da bi se sklonili pred sukobima izmedju pobunjenih etnickih Albanaca iz Nacionalne oslobodilacke armije, NLA, i snaga makedonskih vlasti 2001 godine.


U februaru te godine, NLA je u Tanusevcima pokrenula prvi napad protiv makedonskih vojnika i policije, cime je otpocet jednogodisnji sukob koji je pretio da se prelije preko granica Makedonije.


Napad je usledio posle sporazuma o razgranicenju izmedju Jugoslavije i Makedonije, kojim su Tanusevci pripali Makedoniji, cemu se lokalno stanovnistvo ostro protivilo.


Agencija Ujedinjenih nacija za izbeglice, UNHCR, dobila je zadatak da razradi projekat za obnovu kuca u Tanusevcima koje su ostecene tokom sukoba, da bi se izbeglo stanovnistvo, koje se uglavnom nalazi na Kosovu, moglo vratiti. Od ukupno 150.000 ljudi samo 800 (180) porodica se odlucilo za repatrijaciju, jer su se mnogi u medjuvremenu preselili u druga mesta.


U nedostatku makedonskih pasosa i zabrinuti zbog odsustva osnovne infrastrukture u selu i slabih izgleda za nalazenje posla u Makedoniji u celini, mnogi od njih oklevaju da se vrate.


Njihov jedini prihod potice od gajenja krompira i nelegalne sece sume, sto jedva da je dovoljno opstanak pod teskim uslovima u kojima seljani zive.


"Ovo selo nema izgleda ili sansi za neki realan razvoj. Mada smo uspeli da obezbedimo hranu i smestaj, dugorocno posmatrano, ovi ljudi ce morati da potraze zivot na nekom drugom mestu", izjavio je Jorgen Engel, lokalni predstavnik Grupe za medjunarodni menadzment, IMG, tela nadleznog za nadzor implementacije rada na rekonstrukciji.


Engel takodje izrazava sumnje u pogledu broja ljudi koji zaista zive u Tanusevcima. On veruje da neki od njih imaju kuce u Vitini, na Kosovu ili u Skoplju, Makedoniji, i koriste kuce u Tanusevcima samo tokom letnjih meseci.


Ipak, kada je IWPR razgovarao sa jednim od stanovnika, Muhamedom Muslijuem, koji poseduje obnovljenu kucu, on je izjavio: "Nemam gde da odvedem svoju porodicu, svi moramo da zivimo u ovoj kuci (12 ljudi) i osim gajenja krompira, secenja sume i krave koju su nam dali, dobijamo samo 2000 denara (30 evra) socijalne pomoci mesecno."


Medjunarodne organizacije koje rade u ovoj oblasti kazu da je jedan od najvecih problema sa kojima se suocavaju nespremnost lokalnog stanovnistva na saradnju.


"Prakticno im dajemo nove domove, a oni nas sumnjice i pokusavaju da otmu sto vise. Sve kradu… a radimo sa lokalnim izvodjacima koji su najcesce nekompetentni", izjavio je Engel.


Argjent Karai, Albanac koji radi kao koordinator projekta za IMG, izjavio je za IWPR da kada je pocela rekonstrukcija u Tanusevcima neki od lokalaca su mu vise puta pretili, sto je otezalo otpocinjanje poslova i dovelo u opasnost projekat rehabilitacije.


Kada su predstavnici iz IMG pitali jednog lokalnog izvodjaca zasto u jednu od kuca nije uvedena struja, on je odgovorio da je bio previse zauzet kopanjem krompira.


Tako, uprkos naporima da se mesto obnovi i da se izgradi buducnost za ljude u Tanusevcima, selu i dalje nedostaju osnovni javni servisi. Do nedavno, selo je bilo fizicki izolovano, narocito preko zime, i nedostajala mu je cak i takva osnovna infrastruktura kao sto su asfaltirani putevi, ali sada je izgradjen novi put koji povezuje selo sa Skopljem.


Ima bar jos sedam kilometara nedovrsenog puta koji vodi do sela, pa se izolacija nastavlja, a pristup javnim servisima i dalje predstavlja problem.


Veliki problem je nedostatak medicinskog osoblja. Lekar iz Skoplja trebalo bi da dolazi jednom nedeljno, ali njegove posete su do sada bile sporadicne, cesto zbog losih vremenskih uslova. Tokom zimskih meseci prilaz selu moze biti potpuno blokiran.


"Obicno odlazimo kod lekara u najblizi grad, a to je Vitina na Kosovu", izjavio je Dzemail Jakupi, jedan od stanovnika sela.


Anja Simic, menadzer programa nevladine organizacije koju sponzorise Nemacka, Malteser Hilfdienst, a koju su UN vlasti na Kosovu angazovale da proceni situaciju sa izbeglicama u ovoj oblasti, izjavila je da je najveci problem to sto mnogi Albanci nemaju licne dokumente kojima bi dokazali drzavljanstvo, tako da i kada se vrate u Makedoniju nemaju pristup javnim servisima.


Cine se napori da se svim stanovnicima obezbede potrebna dokumenta, ali oni su navodno nespremni na saradnju sa agencijama u toj oblasti. "Neki jednostavno nisu zainteresovani za resavanje ovog problema", istice Engel.


Drugi problem je nedostatak skola. Selo ima osnovnu skolu, ali za vise obrazovanje deca vecinom odlazi u Vitinu, i tako svakodnevno ilegalno prelaze granicu.


To ukazuje na jos jedan problem – odsustvo zvanicnog granicnog prelaza koji bi koristilo lokalno stanovnistvo.


Prema Jakupiju, to stvara dodatne probleme sa vlastima. "Imali smo problema sa makedonskom pogranicnom policijom", kaze on. "Hapse i kaznjavaju ljude, zabrinuti smo za bezbednost dece."


Situacija u kojoj se nalaze stanovnici sela Tanusevci ne moze se promeniti na kraci rok. Makedonska vojska i policija i KFOR vlasti na susednom Kosovu tvrde da pokusavaju da poboljsaju bezbednosnu situaciju i sprece da selo Tanusevci postane tranzitna tacka za transport oruzja namenjenog albanskim pobunjenicima.


Takve mere prete da dodatno pogorsaju situaciju stanovnika Tanusevaca, koji prakticno sve svoje poslove u vezi sa obrazovanjem, zdravstvom i zaposlenjem obavljaju sa druge strane granice.


"Ljudi prelaze granicu da bi se videli sa svojim rodjacima", kaze Mumim Simani, jos jedan stanovnik sela. "Granica je podelila neke porodice. Imamo bliske veze sa selom Debelde (s druge strane granice) i mnogi su pobegli na Kosovo tokom poslednjeg sukoba (2001. godine)."


Ali, Anja Simic izjavljuje da mada ilegalni prelasci granice predstavljaju problem, lokalni prioriteti su sada promenjeni: "Problem vise nije u fizickoj bezbednosti, vec u bezbednosti zivota."


"Ne znam sta buducnost nosi. Trenutno, moja jedina sansa da dobijem posao jeste da odem u Skoplje ili neki od vecih gradova, ali to znaci da moram napustiti Tanusevce", kaze Simani.


"Pokusavamo da ne zivimo kao prosjaci", istice Musliu. "Imam brata u Vitini koji zeli da dodje ovamo, jer ni tamo nema posla, ali ovde nemam sta da mu ponudim."


Uprkos problemima sa kojima se lokalno stanovnistvo suocava, ima znakova da oni vide buducnost unutar Makedonije.


"Mada sebe smatramo Albancima, nadamo se da cemo se integrisati u makedonsko drustvo, posto sada imamo zastupnike u makedonskom parlamentu", napominje Simani. .


Anja Simic kaze da vlasti sa obe strane granice treba da ucine mnogo vise da bi ohrabrile proces integracije.


"Mnogi veruju da makedonska vlada treba da prihvati veci deo odgovornosti za ovo, ali potrebno je da pritisak bude dvosmeran. Kosovske institucije treba da izvrse pritisak na Albance da se osecaju odgovornim prema zemlji ciji pasos nose – a to je Makedonija – i da doprinesu njenom razvoju", dodaje ona.


Cini se da je oblast na kojoj hitno treba poraditi lokalni otpor saradnji sa medjunarodnim agencijama.


"Oni (stanovnici Tanusevaca) odbijaju svaku ponudjenu pomoc, izazivaju najvecu mogucu opstrukciju, i ja ne uspevam da uocim nijedan logican razlog za to. Cini se da nemaju istinskog interesa da od sela naprave nesto drugacije od ovoga sto sada imaju", istice Engel.


Na neki nacin sizofreno ponasanje lokalnog stanovnistva – s jedne strane zelja za integracijom, a s druge, izostajanje bilo kakve konkretne akcije da se to i ostvari – nije sasvim nerazumljivo, s obzirom na razaranja pretrpljena u dve runde oruzanih sukoba.


"Izgubili smo na stotine grla stoke i hiljade (nemackih) maraka koje su odneli Srbi za vreme rata na Kosovu", izjavio je Jukupi. "Tacno tamo su logorovali", dodao je, pokazujuci na tacku udaljenu nekoliko stotina metara.


Za vreme rata na Kosovu 1999. godine, Tanusevci su navodno korisceni za doturanje oruzja Oslobodilackoj vojsci Kosova, OVK, i mnogi seljani su se pridruzili OVK da bi se borili protiv Srba.


Dve godine posle otpocinjanja sukoba, ovo selo je ponovo postalo tema dana kada je NLA, izdanak OVK, odavde pokrenula svoj prvi napad.


U borbama koje su usledile, stotine stanovnika sela bili su primorani da napuste svoje domove. Neki su navodno bili primorani da im se pridruze, ili su, cak, korisceni kao ljudski stitovi pred makedonskim snagama.


Danas, lokalni stanovnici u Tanusevcima poricu da su imali bilo kakve kontakte sa militantnim grupama. "NLA je otisla kada se sukob zavrsio 2001. godine", izjavio je Jakupi.


I pored veza sa albanskim militantima, malo je naznaka da bi lokalni problemi mogli izazvati nasilje. Ali, nema ni previse optimizma u pogledu buducnosti.


"Sto se tice buducnosti, ne razmisljam tako daleko, jer za sada zivim od danas do sutra", izjavio je Musliu.


Kamilla Algarhajm je saradnik IWPR.


Kosovo
Frontline Updates
Support local journalists