KOSOVU POTREBNO VELIKO SPREMANJE DA BI PRIVUKLO TURISTE

S obzirom na puteve prepune rupa i turobne gradove na Kosovu, ne iznenadjuje sto stranci retko napustaju Pristinu da bi videli skrivena blaga sirom pokrajine.

KOSOVU POTREBNO VELIKO SPREMANJE DA BI PRIVUKLO TURISTE

S obzirom na puteve prepune rupa i turobne gradove na Kosovu, ne iznenadjuje sto stranci retko napustaju Pristinu da bi videli skrivena blaga sirom pokrajine.

Tuesday, 2 August, 2005

Na putu od Pristine ka Prizrenu, na zapadu Kosova, zraci sunca se preplicu i razlivaju u zivopisnim bojama u brdima, sumama i rekama kosovskog pejzaza.


Ciste vode reke Bistrice probijaju se kroz planine i predele od koji zastaje dah podsecajuci na opis pitomog pejzaza Okruga iz cuvene J.R.R. Tolkina "Gospodar prstenova".


Ipak, malo ko medju desetinama hiljada stranaca koji rade za medjunarodne humanitarne i razvojne organizacije na Kosovu odlazi u prirodu radi odmora i relaksacije. Proci ce jos mnogo godina pre nego sto zapadni turisti najzad pokazu interesovanje za ovaj region.


To nije samo posledica oruzanog sukoba na Kosovu 1999. godine.Pored cesto ruznih gradova na sredisnjem delu Kosova i na istoku – sa propalim zgradama koje podsecaju na bezlicnu arhitekturu iz komunistickog doba i sumorne hotele – utisak o Kosovu narusavaju i gomile djubreta po ulicama kao i izlokani putevi prepuni rupa.


Dzejms Petifer, autor "Plavog vodica kroz Albaniju i Kosovo", kaze da bi stanovnici Kosova mogli dobro iskoristiti neistrazena brda i reke ako bi se potrudili da prostor u kome zive temeljno ociste.


"Turisticka industrija na Kosovu ima veliki potencijal za buducnost, a i sada se mogu iskoristiti neke mogucnosti", kaze on.


On veruje da bi stanovnici Kosova trebalo da se potrude da ociste svoju okolinu, sprece nelegalno odlaganje smeca i slede primer albanske prestonice Tirane, koja ima program rusenja ruznih modernih zgrada i nultu toleranciju za odlaganje smeca na mestima koja nisu za to predvidjena.


Da li bilo koji od ovih predloga ima ozbiljne sanse da se realizuje u praksi je sasvim druga stvar.


U ovom trenutku, Kosovu nema ministarstvo za turizam, kao ni odeljenje u vladi koje bi se bavilo ovim pitanjem.


Retki posetioci koji nisu deo vojne ili diplomatske zajednice u medjunarodnom protektoratu moraju sami da se snalaze po Kosovu jer ne postoje turisticki biroi za informacije koji bi im mogli pomoci.


Bez ikakve pomoci vlasti, mnogi preduzimljivi stanovnici Kosova osnovali su sopstvene turisticke agencije.


Adem Veselaj iz Prizrena osnovao je agenciju pre neku godinu da bi vojnicima iz nemackog kontingenta KFOR-a ponudio izlete i razgledanje znamenitosti.


Veselaj vodi svoje klijente da vide prirodne lepote Kosova kao sto su Prokletije, Sar planina, Rugovska klisura, vodopadi na Mirusi i pecine u Gadimlju kao i srednjovekovne srpske manastire u Decanima, Gracanici i Pecku patrijarsiju.


Medjutim, nepostojanje bilo kakve vladine pomoci, cak i kada se radi o pribavljanju zvanicnih turistickih mapa znaci da Veselaj nije bio u mogucnosti da prosiri svoje aktivnosti i na strane posetioce.


"Ja bih i sam ulozio nesto ako bi bilo takve inicijative, ali nikoga nije briga za turizam ovde", rekao je Veselaj za IWPR.


Ipak, problemi sa kojima se suocava turizam na Kosovu znatno su ozbiljniji od nedostatka mapa i informacija.


Visoka cena avionskih karata do Pristine i los nivo saobracajnih veza sa Kosovom odvracaju posetioce, kao i veoma los kvalitet drumske mreze samoj pokrajini. Najgora je situacija u zabacenim ruralnim delovima Kosova, a vecina posetilaca bi verovatno najradije istrazivala upravo ove netaknute zivopisne predele.


Tahir Lajci, nezavisni turisticki vodic iz Peci, rekao je za IWPR da ove oblasti imaju sta da ponude potencijalnim posetiocima, te da se dve sedmice mogu samo provesti istrazujuci Rugovsku klisuru i okolne planine.


Planine Pastrik i Koritnik ka zapadu, na granici sa Albanijom, dobro su poznate planinarima i ljubiteljima zimskih sportova, i to je dovelo do izgradnje nekoliko malih privatnih motela koji naplacuju nocenje oko 20 evra.


Lajci i sam priznaje da su vecina posetilaca tih predela sami mestani – stari ljudi ili deca koja dolaze iz zdravstvenih razloga, kao i zbog toga sto dobro poznaju ovo podrucje. Za strance ove oblasti Kosova i dalje ostaju potpuno neistrazene.


Verovatno ce puno vremena proci pre nego sto se zapadni turisti masovnije ne zapute u ove krajeve jer se i dalje veruje da su nebezbedni. Za sada, prioritet je da se radnici medjunarodnih organizacija u Pristini i okolini navedu da posete druga mesta u pokrajini.


Zeke Ceku, direktor kosovskog hotelijersko-turistickog preduzeca, primetio je da ce razvoj turisticke industrije, cak i ako se privuku stranci koji rade za medjunarodne organizacije u Pristini, biti nemoguc bez investicija, a to ce svakako biti problem za vlasti koji nemaju dovoljno novca.


I kosovska vlada i medjunarodna administracija, smatra Petifer, ne uspevaju da zastite kosovsku proslost i sacuvaju za buducnost.


"Ocuvanje izuzetnih istorijskih zgrada na Kosovu, pogotovo nasledja iz otomanskog doba u gradovima poput Vucitrna, svakako bi pomoglo", istice Petifer.


"Kada bi se to uradilo na pravi nacin, i ukoliko bi se napravila dobra promocija, time bi se mogao promeniti nacin na koji medjunarodna zajednica gleda na Kosovo".


Hadzi Bajraktari i Jeta Limani su pohadjali novinarski kurs IWPR-a u Pristini.


Kosovo
Frontline Updates
Support local journalists