HAPSENJE MLADICA: OBNOVLJENA NADA

Izgleda da su dva istovremena dogadjaja – od kojih se prvi odigrao u Beogradu, a drugi u Hagu – barem za jedan korak ucinili realnijim predaju najtrazenijeg haskog bjegunca, bivseg zapovjednika vojske bosanskih Srba, generala Ratka Mladica.

Beogradski analiticari procjenjuju da privremeno oslobadjanje policijskog generala Sretena Lukica predstavlja znak da Tribunal u srpske vlasti sada ima vise povjerenja no ranije. Protiv Lukica je u Hagu podignuta optuznica za ratne zlocine pocinjene na Kosovu, i on je u medjuvremenu – pocetkom ove godine, na valu dobrovoljnih predaja – izrucen Hagu.

Istovremeno, sve su cesce spekulacije o tome da bi se izbor Zorana Stankovica za novog ministra obrane – buduci da on vazi za osobu blisku Mladicu – moglo odraziti i na ponasanje bivseg generala bosanskih Srba.

Promatraci, naime, procjenjuju da bi Lukicevo oslobadjanje i Stankovicevo imenovanje beogradskim vlastima mogli pomoci da u toku sljedecih nekoliko mjeseci Mladica izruce Hagu.

Posljednjih je tjedana i srpski premijer, Vojislav Kostunica, u vise navrata govorio o tome da rjesavanje pitanja suradnje s Hagom predstavlja jedan od prioriteta beogradskih vlasti.

Bez izrucenja Mladica – za koga se i dalje vjeruje da se krije u Srbiji – i pune suradnje s Tribunalom, Beograd nece moci ostvariti zeljeni stupanj medjunarodnih integracija.

Vijece ministara EU-a odobrilo je Beogradu 3. listopada/oktobra pocetak pregovora o stabilizaciji i pridruzivanju. Ministri su, medjutim, upozorili i da od Beograda ocekuju uspjesno privodjenje kraju suradnje s Tribunalom. To se u prvom redu odnosilo na hapsenje Mladica, kao i bivseg predsjednika bosanskih Srba, Radovana Karadzica.

Izgleda da i prikljucenje Srbije i Crne Gore (SCG) programu Partnerstvo za mir NATO-a sada zavisi od Mladicevog hapsenja. A to prikljucenje je od presudne vaznosti ukoliko SCG zaista zeli izvrsiti reformu oruzanih snaga zbog ukljucivanja u medjunarodnu vojnu strukturu u kojoj se vec nalaze njeni balkanski susjedi.

Posljednjih je mjeseci vlada Vojislava Kostunice uspjela uvjeriti jos nekolicinu bjegunaca da se dobrovoljno predaju.

Tokom nedavne posjete Beogradu, glavna tuziteljica Karla del Ponte (Carla del Ponte) izjavila je kako je „veoma zadovoljna suradnjom Beograda, pogotovo u svjetlu cinjenice da je od listopada/oktobra prosle godine izruceno 16 odbjeglih osoba“. S druge strane, njena predstavnica za stampu izjavila je za IWPR da je ta suradnja uslijedila nakon razdoblja potpunog ignoriranja medjunarodnih zahtjeva: „Prije ove sesnaestorice, gotovo da nismo imali nikakvu suradnju.“

No, kada je rijec o Mladicu, princip dobrovoljne predaje jos uvijek nije dao nikakve opipljivije rezultate.

Sada se cesto ponavlja tvrdnja Del Ponteove da novi rok za predaju Mladica istjece 14. prosinca/decembra – odnosno, na desetu godisnjicu potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Medjutim, nije sasvim jasno je li i Beograd prihvatio spomenuti datum.

Predstavnici srpske vlade i dalje izjavljuju kako ne znaju da li se Mladic zaista nalazi u zemlji. Prema sluzbenim podacima, ovaj haski optuzenik je sve do 2002. uzivao zastitu vojno-sigurnosnih struktura, da bi nakon toga navodno iscezao. Pa ipak, smatra se da Mladica u Srbiji jos uvijek podrzavaju konzervativni vojni krugovi.

Izvor blizak srpskim vlastima izjavio je za IWPR da poseban problem u vezi s odbjeglim generalom predstavlja njegova mentalna nestabilnost, zbog koje svaki pokusaj vrsenja pritiska za sobom povlaci i dodatne poteskoce. Upravo zbog toga – tvrdi nas izvor – vlasti ga na svaki nacin pokusavaju uvjeriti da krene stopama ostalih haskih optuzenika i pristane na dobrovoljnu predaju.

Oslobadjanjem generala Lukica poslana je poruka da dobrovoljna predaja nailazi na odobravanje, te da se takvo ponasanje optuzenicima itekako isplati.

Ali, tek bi Stankovicevim imenovanjem – a upravo on za sada figurira kao najozbiljniji kandidat srpske vlade za ministra obrane SCG-a – Mladicu ta poruka bila upucena i na krajnje osobnom nivou.

Stankovic je donedavno bio upravietlj elitne vojne klinike SCG-a (Vojno-medicinska akademija). U tom svojstvu, on je izvrsio i autopsiju Mladiceve kceri, koja je 1999. pocinila samoubojstvo. Time je izmedju Mladica i vojnog doktora uspostavljena posebna veza.

Kandidat za ministra obrane izjavio je za beogradski Radio B92 kako ce svakako poduzeti sve neophodne korake u cilju suradnje s Tribunalom, ali da nakon njegovog izbora ne treba ocekivati nikakvo cudo.

„Nisam je toliko mocan. Ukoliko bih uspio ostvariti Mladicevu predaju, ili barem stupiti u kontakt s njim, to bi – s obzirom da sam ga vidio svega desetak puta u zivotu – znacilo da posjedujem nekakve natprirodne sposobnosti“, rekao je Stankovic.

I urednik vojnog biltena Obrana i sigurnost, Aleksandar Radic, smatra da bi oslobadjanje Lukica i postavljenje Stankovica mogli ubrzati Mladicevu dobrovoljnu predaju.

„To su tek pojedinacni elementi, koji sami po sebi ne rjesavaju ovo pitanje“, napomenuo je on.

„Stankovic to ne moze rijesiti sam. I ne poznaje samo on Mladica.

„Svi istaknutiji srpski duznosnici moraju sudjelovati u tim nastojanjima – srpski premijer, ministar policije, kao i direktor Sigurnosno-informativne agencije (BIA).“

Politicki analiticar Djordje Vukadinovic izjavio je pak kako, usprkos izvjesnom otopljavanju odnosa izmedju Beograda i Tribunala, dogadjanja oko Lukica i Stankovica sama po sebi nece moci rijesiti pitanje Mladica. Vukadinovic je, medjutim, istakao i da bi hapsenje Mladica (ukoliko se ispostavi da je u Srbiji) sada u politickom smislu za vlast bilo mnogo manje rizicno nego prije nekoliko mjeseci.

„Moguce hapsenje jeste skopcano s izvjesnim politickim rizikom, ali je nivo tog rizika danas znatno nizi“, zakljucio je Vukadinovic.

Daniel Sunter je suradnik IWPR-a iz Beograda.