Komentar: Poslednja sansa za mir

Uprkos novom mirovnom sporazumu, makedonske politicke i vojne frakcije su podeljene, sto izglede za mir cini varljivijim nego ikad.

Komentar: Poslednja sansa za mir

Uprkos novom mirovnom sporazumu, makedonske politicke i vojne frakcije su podeljene, sto izglede za mir cini varljivijim nego ikad.

Potpisi na mirovnom sporazumu nece odluciti o ratu ili miru u Makedoniji, vec reakcije predstavnika politickih i vojnih frakcija u nedeljama koje su pred nama. Premijer Ljupco Georgijevski i njegov ministar unutrasnjih poslova Ljube Boskovski, mogu u tom smislu predstavljati ozbiljnu opasnost po mirovni sporazum. Mada se socijaldemokrate suprotstavljaju vojnom resenju konflikta, premijer i njegova stranka, VMRO-DPMNE, neprestano provociraju. Da li ce Georgijevski shvatiti da je izgubio svoju bitku u kojoj je zeleo da nametne vojno resenje i da je sada vreme da pruzi podrsku mirovnom planu?


Miru u Makedoniji opasnost preti i sa albanske strane. Ali Ahmeti i Oslobodilacka nacionalna armija, ONA, jasno su stavili do znanja da ce podrzati sporazum. Ahmeti je u proteklih nekoliko meseci pokazao da drzi do svoje date reci. Cak su se i zapadne diplomate slozile da je Ahmeti bio pouzdan pregovarac pri sklapanju sporazuma 5. avgusta o povlacenju pobunjenika iz Aracinova. Shapti, jedan od komandanata Oslobodilacke nacionalne armije, izjavio je da ce ONA poceti da saradjuje u okviru mirovnog procesa u roku od 15 dana, a nema razloga da mu se ne veruje.


Nedavno se, medjutim, pojavila nova naoruzana frakcija, Albanska nacionalna armija, ANA. Nejasno je koliko je snazna ova formacija, ali je posle objave primirja bilo sasvim ocigledno da neke strukture ONA nisu pod kontrolom centralne komande. Moguce je da su one formirale novu naoruzanu grupaciju.


Prema medijskim izvestajima, Dzavid Hasani, bivsi komandant ONA na Kosovu i u Makedoniji, rekao je da ce ubiti po jednog makedonskog policajca i vojnika za svaku unistenu albansku kucu. Takodje je preuzeo odgovornost za eksploziju mine kada je poginulo osam makedonskih vojnika na Skopskoj Crnoj Gori, blizu sela Ljuboten, 10. avgusta. To je navelo makedonske medije da spekulisu o Hasaniju kao pripadniku ANA.


Dakle, jos uvek ne znamo da li ce Ahmeti i ONA i dalje drzati situaciju pod kontrolom. Da li ce nova grupacija pridobiti podrsku zastupnika tvrde struje medju pobunjenicima i drugim radikalnim elementima unutar albanske zajednice? Prema jednom neimenovanom makedonskom zvanicniku iz sluzbe drzavne bezbednosti, Hasani ima oko 100 vojnika pod svojom komandom. Mnogi albanski borci su mladi ljudi i veoma su emotivni. Ostali Albanci su izgubili clanove svojih porodica i bice besni i osvetnicki raspolozeni bez obzira na sve. Stoga je sasvim moguce da su neki od njih uvereni da treba nastaviti borbu, neku vrstu privatnog rata protiv Makedonije.


Situacija je dodatno iskomplikovana jer su vodeci politicari na obe strane, izgleda, vec ostali bez podrske u birackom telu. Georgijevski ce skoro sigurno izgubiti sledece izbore i cini se da je toga svestan, pogotovo ako se imaju u vidu njegove prenagljene reakcije i neodgovorne izjave. Mir ce skoro sigurno doneti promene u politickom vodjstvu. Promena bi trebalo da bude konstruktivna, ali ce to verovatno doprineti osecaju nestabilnosti i rizika.


Situacija na albanskoj strani jos je komplikovanija. Samo izgleda da ce Arben Dzaferi i Imer Imeri, lideri dve glavne albanske politicke partije, puno dobiti ovim mirovnim sporazumom. Dzaferi je uspeo da ocuva svoju poziciju medju radikalima, etnickim Makedoncima i medjunarodnim posrednicima. On je odigrao svoju ulogu pomazuci Makedoniji da izbegne ono najgore, a potpisivanjem sporazuma je doprineo poboljsavanju polozaja albanskog naroda.


Ipak, Dzaferijeva karijera se verovatno blizi svom kraju. Snazno su ga kritikovali pre nego sto je sukob i zapoceo, i to ne samo zbog neuspeha u odbrani albanskih prava, vec i zbog korupcije i organizovanog kriminala. Tokom trajanja konflikta, umesto da je uticao na ublazavanje stavova pobunjenika i zalagao se za mir, Dzaferi se ponasao, kako tvrde posmatraci, kao marioneta radikalnih elemenata. Bio je prisiljen da podrzi sve njihove zahteve i prakticno ih je zastupao jer su bili iskljuceni iz pregovarackog procesa. Medjutim, nijedan Albanac ne sumnja da je za pozitivne promene u Makedoniji zasluzna ONA, a da Dzaferi u tome ima malo udela.


Stoga se moze ocekivati da ce se pojaviti i novi predstavnici albanske zajednice. Ipak, ne znamo ko ce biti novi lideri i stoga ne mozemo predvideti u kom ce smeru oni povesti etnicke Albance u Makedoniji.


Na kraju, kao sto je to obicno slucaj na Balkanu, sve ce se verovatno svesti na zapadne sile i NATO. Do sada su oni odigrali pozitivnu ulogu s obzirom da su napori Havijera Solane, predstavnika EU za spoljnu politiku, i lorda Robertsona, generalnog sekretara NATO-a, verovatno spasili Makedoniju od najgoreg.


Sada se postavlja pitanje koliko ce brzo NATO reagovati. Posle potpisivanja mirovnog sporazuma mora doci do istinskog prekida vatre i sklapanja tehnickog sporazuma o razoruzanju Oslobodilacke nacionalne armije. Da li ce NATO trupe uci u Makedoniju u sledecih sedam dana, ili ce cekati da se stvore idealni uslovi? Sto se vise oteze, sve je vise mesta za frustraciju i provokacije. NATO mora delovati, i to brzo.


Naravno, uloga NATO-a ce biti da razoruza pobunjenike, ali NATO nudi i nesto znacajnije od toga - sansu za smirivanje haosa u Makedoniji. Do sada je situacija bila konfuzna. Kada je dolazilo do incidenta, svaka strana je optuzivala onu drugu, i nije se znalo sta se zapravo desilo. Cak se desavalo da je Ministarstvo unutrasnjih poslova, koga kontrolise Georgijevski, protivrecilo saopstenjima iz Ministarstva odbrane, koje je pod kontrolom socijaldemokrata, i obratno, povodom navodnog ubacivanja albanskih boraca sa Kosova.


Uz superviziju NATO-a i eksperata, obe strana ce imati svoje obaveze i odgovornosti, i sve ce biti pod budnim okom stranih posmatraca. Stoga ce se verovatno moci da utvrdi ko igra dvostruku igru: Arben ili Ljupco? Od sada, pa nadalje, bice jasnije ko zapravo radi u prilog mira u Makedoniji.


Zanimljivo je da se u medijima na albanskom jeziku malo raspravljalo o prednostima i manama postignutog sporazuma i sta on to donosi. Ovo su vazne stvari, ali suoceni sa potencijalnim ratom i haosom, obicni ljudi zele da se vrate normalnom zivotu.


Mnogi Makedonci ce biti besni i mozda ce biti jos "spontanih" demonstracija protiv sklapanja mirovnog sporazuma sa "teroristima". Cinjenica je, medjutim, da su ovakva osecanja podsticali drzavni mediji pod uticajem premijera Georgijevskog. Prava lekcija koju treba izvuci iz makedonskih demonstracija, cak i podele oruzja obicnim civilima, jeste da to nije prouzrokovalo previse problema, sto znaci da je malo verovatno da ce protesti ugroziti mirovni sporazum.


U svakom slucaju, ovo je zaista poslednja sansa. Bili smo svedoci zapocetog etnickog ciscenja: Makedonci su bezali iz Tetova i Aracinova, a Albanci su napustali Bitolj i Veles. U ovom trenutku, vecina ovih ljudi, osim onih koji su izbegli iz najugrozenijih podrucja, zele da se vrate kucama.


Ukoliko dodje do narusavanja mira, NATO bi mozda bio prisiljen da se postavi izmedju zaracenih "strana". Prvi korak bi bila podela teritorije. To bi oznacilo pocetak masovnog etnickog ciscenja koje se prosto ne moze sprovesti bez krvoprolica.


Svaki sledeci korak bi doveo do pogorsanja situacije. Makedonija je najzad dobila priliku da se izvuce iz ambisa. Da li ce uspeti? Saznacemo za koji dan.


Iso Rusi je urednik skopskog nedeljnika "Lobi" na albanskom jeziku.


Frontline Updates
Support local journalists