ZABRINUTOST ZBOG DUZINE SUDJENJA MILOSEVICU
Proces protiv Milosevica mozda i nece biti priveden kraju prije isteka roka za okoncanje rada Tribunala
ZABRINUTOST ZBOG DUZINE SUDJENJA MILOSEVICU
Proces protiv Milosevica mozda i nece biti priveden kraju prije isteka roka za okoncanje rada Tribunala
Nesto vise od dvije godine nakon pocetka sudjenja Milosevicu, 17. veljace/februara, isteci ce vrijeme koje je Tribunal dodijelio tuzilastvu za iznosenje dokaza i zavrsetak postupka protiv nekadasnjeg jugoslavenskog predsjednika.
To medjutim ne znaci i da se ovo povijesno sudjenje - na kojem se pojavilo vise od 300 svjedoka, dok se broj podnesenih dokumenata mjeri stotinama tisuca - zaista blizi kraju.
Milosevic je optuzen po 66 tocaka za ratne zlocine, zlocine protiv covjecnosti i genocid. Troclano sudsko vijece koje vodi ovaj slucaj saopcilo je da ce optuzenom biti dodijeljena ista kolicina vremena koja je za dokazivanje njegove krivice bila stavljena na raspolaganje tuzilastvu.
To, samo po sebi, ne mora nuzno znaciti i tocno 286 radnih dana (koliko iznosi ukupno trajanje dvogodisnjeg dokaznog postupka optuzbe), buduci da je veci dio tog vremena fakticki potrosio sam Milosevic, koji je osobno unakrsno ispitivao svjedoke. Zapravo su tuzioci vec ukazali na okolnost da su Milosevic i "amici curiae" ("prijatelji suda", koje je sudsko vijece imenovalo u cilju pruzanja pomoci optuzenom, koji se inace brani sam) zajedno potrosili vise od dvije trecine ukupnog vremena, te da bi sud i to trebalo da uzme u obzir prilikom utvrdjivanja vremena koji ce Milosevicu biti dodijeljeno za obranu.
No, i pored toga bi se - iz razlicitih razloga - ostatak sudjenja Milosevicu ipak mogao protegnuti na dodatne dvije godine.
Evo sto ce se sve u okviru ovog procesa tek dogoditi.
Prema pravilniku koji propisuje nacin vodjenja postupka, poslije iznosenja dokaza optuzbe, Milosevic ili "prijatelji suda" imaju pravo zatraziti od suda oslobadjanje od optuzbi za koje nisu predoceni uvjerljivi dokazi. Nesto slicno se vec desavalo na sudjenjima pred Tribunalom.
Istu stvar suci mogu uciniti i na vlastitu inicijativu.
Nakon toga ce uslijediti pauza: Milosevicu ce biti dano tri mjeseca za pripremu obrane. Na takvu odluku suda zalili su se "amici curiae", koji su zatrazili da pauza bude duza. Zalbeno vijece tek treba odluciti hoce li prihvatiti taj zahtjev.
Otprilike u sestom tjednu trajanja pauze, suci ce odrzati preliminarnu konferenciju, na kojoj ce biti utvrdjeno koliko ce svjedoka Milosevic moci pozovati i koliko ce trajati dokazni postupak obrane. Suci raspolazu diskrecionim pravom odlucivanja o ta dva pitanja.
Poslije uvodnog izlaganja, Milosevic ce poceti s obranom. Sudsko vijece najavilo je da ce tuzilastvu za unakrsno ispitivanje biti odobrena ista ona kolicina vremena koju je u tu svrhu prethodno potrosio Milosevic. Pa ipak, malo je vjerojatno da ce tuzioci iskoristiti sve vrijeme koje ce im biti ponudjeno. Ocekuje se da ce na taj nacin ukupno trajanje obrane biti skraceno: medjutim, s obzirom na raniju odluku po kojoj se optuzeni iz zdravstvenih razloga u sudnici moze pojavljivati svega tri puta tjedno (umjesto svih pet puta, kao sto je to bio slucaj na samom pocetku dokaznog postupka optuzbe), cini se da ni to nece bitnije utjecati na skracenje ukupnog trajanja sudjenja.
Osim znatne kolicine vremena koju ce moci posvetiti unakrsnom ispitivanju svjedoka i raspravi o dokazima koje ce izneti Milosevic, tuzilastvo ima pravo i na pobijanje svih njegovih dokaza koji se odnose na pitanja koja bi on sam mogao pokrenuti.
A potom ce i Milosevicu i "prijateljima suda" biti dana jos jedna prilika da opovrgnu eventualno pobijanje.
Napokon, sud bi i sam mogao pozvati svjedoke ili zatraziti od bilo koje strane iznosenje dodatnih dokaza. Imajuci u vidu da tuzilastvo tek treba dobiti pristup u neke od arhiva bivse Jugoslavije, te da sudsko vijece tek treba saopciti svoju odluku o eventualnom ukljucivanju izvjesnog broja dokumenata - medju kojima se nalaze i 245 prisluskivanih telefonskih razgovora - u dokazni materijal, cini se da ce tuzioci svakako iskoristiti spominjane mogucnosti.
Tek posto i to bude ucinjeno, tuzilastvo i optuzba dobit ce pravo i na zavrsnu rijec, kao i na podnosenje zavrsnog izvjestaja o optuzbama i dokazima, u kojem ce se izjasniti o njihovoj uvjerljivosti ili neuvjerljivosti.
Tuzilastvo ima pravo i na dodatnu izjavu, odnosno na pobijanje bilo cega novog sto bi obrana mogla iznijeti u svojoj zavrsnoj rijeci.
Poslije svega toga, suci ce prekinuti postupak i poceti vijecati. Do sada je, cak i u daleko laksim slucajevima, sudcima Tribunala bilo potrebno i po sest mjeseci da donesu presudu. S obzirom na nevjerojatnu slozenost i obim Milosevicevog slucaja, sudskom vecu ce vjerojatno biti potrebno prilicno mnogo vremena za odlucivanje.
A posto suci usvoje presudu i saopce je, i optuzba i obrana imaju mogucnost podnosenja zalbe. Takvu mogucnost jedna od dvije strane po pravilu i iskoristi.
Tokom zalbenog postupka - koji takodje moze potrajati veoma dugo - optuzba i obrana podnose izvjestaje, odgovaraju na podneske druge strane i usmeno izlazu svoje argumente pred zalbenim vijecem, u ciji sastav ulazi pet sudaca.
Njihovo odlucivanje - opet - moze potrajati, buduci da oni ne samo da razmatraju iznesene argumente, nego i sam sudski materijal, odnosno odgovarajuce segmente okoncanog prvostupanjskog postupka.
Ali, cak i posto zalbeno vijece donese odluku, ukoliko bi se pojavili novi dokazi koji bi mogli utjecati na presudu, bilo koja od strana moze podnijeti zahtjev da Tribunal i te dokaze razmotri. Dakle, postoji i mogucnost zakazivanja novih saslusanja - pa cak i obnavljanja citavog postupka.
Do tada bi, medjutim, Tribunal vec uveliko trebalo da prestane s radom - jer je planirano da se to desi 2008. - tako da tek ostaje da se vidi sto ce se, u slucaju da do zatvaranja Medjunarodnog suda zaista dodje, desavati sa svim eventualnim sudjenjima koja ni do tog trenutka nece biti okoncana.
Judith Armatta radi za Koaliciju za medjunarodnu pravdu (www.cij.org) pri Tribunalu u Hagu.
