SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ LJIMAJ

Pise: Goran Jungvirth iz Zagreba (TU Br 402, 15-apr-05)

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ LJIMAJ

Pise: Goran Jungvirth iz Zagreba (TU Br 402, 15-apr-05)

Friday, 18 November, 2005

Fatmir Ljimaj (Fatmir Limaj), Isak Musliju (Isak Musliu) i Haradin Balja (Haradin Bala) optuzeni su da su tokom 1998. upravljali zatvorskim logorom koji se nalazio u selu Lapusnik i u kojem je vise desetina Srba i toboznjih albanskih izdajnika bilo maltretirano i ubijeno.


Sudjenje je pocelo u studenome/novembru prosle godine i na njemu se pojavilo niz pripadnika OVK-a, medjunarodnih promatraca, bivsih zatvorenika i njihovih rodjaka. Od njih je trazeno da se izjasne o tome je li logor zaista postojao, jesu li zatvorenici bili muceni i jesu li u svemu tome glavnu ulogu imala trojica okrivljenih.


Tuzioci su sudu na uvid ponudili i 245 dokumenata – vojnih naredbi, isjecaka iz novina, fotografija, mapa itd.


Privodeci ovoga tjedna kraju izvodjenje dokaza, jedan od vjestaka tuzilastva je sucima rekao kako su u naznacenom razdoblju sirom Kosova trajali oruzani sukobi, te da je bio u prilici vidjeti veliki broj izvjestaja o kidnapiranju srpskih civila.


Da bi optuzbe bile valjane, tuzioci moraju dokazati da je u vrijeme kada su navodni zlocini pocinjeni OVK vec predstavljala organiziranu vojnu silu koja je bila u sukobu s jugoslavenskom vladom.


Pred sudom se ovoga tjedna kao svjedok pojavio i lijecnik i vlasnik ordinacije u Lapusniku, koji je potvrdio da je u nekoliko navrata u selu susreo i Balju, ciji pak advokati tvrde da je njihov klijent u doticnom razdoblju uglavnom boravio u drugom dijelu Kosova.


Osim toga, svjedocenje lijecnika Zecira Gasija (Zechir Gashi) bilo je prilicno indikativno kada je rijec o problemima s kojima su se tuzioci u dosadasnjem toku procesa suocavali – s obzirom da su svjedoci koje su pozvali uglavnom poricali da su o seoskom logoru ista znali, tvrdeci cak i to da su prvobitno lagali haskim istraziteljima.


Tako je i Gasi rekao da je “istraziteljima Tribunala djelimicno rekao istinu, a djelimicno nije” – te je u jednom trenutku porekao da je poznavao Balju, da bi kasnije priznao da je optuzeni bio njegov dugogodisnji poznanik.


Svjedok je potom rekao da dvosmislenost njegovog iskaza proistjece iz cinjenice da se on sam zapravo opirao davanju iskaza, ali nije pojasnio zasto bi to utjecalo na sadrzaj svjedocenja.


Niz svjedoka je svjedocio uz mjere zastite identiteta, u ocitom nastojanju da, ukoliko je to moguce, izbjegne zastrasivanje. Najzad, vecina bivsih pripadnika OVK-a pristala je svjedociti tek posto im je upucen obavezujuci sudski nalog (tzv. subpoena).


Gasi je sucima ispricao kako je studij medicine zavrsio u Pristini, te kako je nakon toga 1994. godine otvorio privatnu ordinaciju u svom rodnom selu Lapusniku. Pocetkom lipnja/juna 1998., pod pritiskom lokalnih zapovjednika OVK-a, svjedok je otvorio i ambulantu s improvizovanom bolnicom u kojoj su se lijecili ne samo civili, nego i vojnici.


Gasi je potvrdio da se sa svom trojicom optuzenika osobno susreo tokom lipnja/juna i srpnja/jula.


Po njegovim rijecima, zapovjednik citave te oblasti je bio Ljimaj. Musliju je pak bio zapovjednik lokalne jedinice OVK-a, koji je – tvrdi Gasi – bio zaduzen i za snabdijevanje ambulante lijekovima i ostalim potrepstinama.


Gasijeva izjava da je njegovu kliniku u dva ili tri navrata zbog srcanih smetnji posjetio i Balja ima posebnu tezinu, posto je doticna institucija bila formirana tek u lipnju/junu mjesecu. Baljini su advokati tvrdili da je njihov klijent u Lapusniku boravio 8. svibnja/maja, te da su ga zbog zdravstvenih problema – najvise dva tjedna kasnije – zapovjednici OVK-a prekomandirali u pozadinu.


Svjedok je ispricao kako se tokom boravka u Lapusniku Balja s vojnicima hranio u posebnoj zgradi, koja je prema navodima tuzilastva bila tocno preko puta obiteljskog imanja na kojem se nalazio zatvor.


Ali, iako je potvrdio da je sretao i vojnike i civile koji su dolazili i odlazili, svjedok je porekao da je bio upoznat s time da se tamo nalazio bilo kakav zatvor, napominjuci kako su u to vrijeme po vecini seoskih kuca bili smjesteni vojnici.


Dokazni postupak optuzbe okoncan je svjedocenjem nacelnika analitickog odjeljenja Ureda glavnog tuzioca Haskog tribunala, Filipa Kua (Philip Coo).


Ku je prethodno svjedocio i na sudjenju bivsem srpskom predsjedniku Slobodanu Milosevicu, a ovoga tjedna je na sudjenju trojici Albanaca govorio o brojnim izvjestajima koje su nacinili duznosnici srpskog Ministarstva unutrasnjih poslova (MUP) i u kojima je bilo rijeci o otmicama srpskih civila izvrsenim na Kosovu tokom 1998.


Tuzioci tvrde da su sve osobe s tog podrucja, koje su kidnapirali pripadnici OVK-a, bile upucivane upravo u logor Lapusnik.


Na pitanje o obimu vojnih djelovanja koja su tada postojala na Kosovu, svjedok se pozvao na pisma koja su u Beograd slali srpski generali Momcilo Perisic i Nebojsa Pavkovic, trazeci da se na Kosovo posalju i dodatne snage, te da se proglasi izvanredno stanje.


Iz tih pisama je jasno da je prema procjenama srpskih generala OVK u tom trenutku imala izmedju 3.000 i 4.000 boraca, te da je kontrolirala oko 40 posto kosovske teritorije.


Svjedok je dodao i to da o intenzivnim oruzanim sukobima izmedju albanskih pobunjenika i srpskih snaga govore i tadasnji izvjestaji Promatracke misije EU-a, kao i propaganda OVK-a.


Tokom unakrsnog ispitivanja, jedan od Baljinih zastupnika – Ricard Harvi (Richard Harvey) – pokusao je dovesti u pitanje kredibilitet svjedoka, tvrdeci da je on kompetentan iskljucivo za strukturu srpskih snaga, a da o OVK-u ne zna gotovo nista.


“Nikada mi nije bio ponudjen uvid u zapovjednu strukturu OVK-a”, priznao je svjedok.


U nastojanju da pokazu kako je na Kosovu situacija tokom 1998. jos uvijek bila nedefinirana, branioci su svjedoku postavljali i pitanja koja su se ticala albanske formacije koja je bila u sukobu s OVK-om – Oruzanih snaga Republike Kosovo (OSRK).


Raspravljalo se i o tezi tadasnjeg visokog predstavnika medjunarodne zajednice za Kosovo, lorda Pedija Esdauna (Paddy Ashdown), po kojoj je i OVK zapravo bila sastavljena iz mnogo segmenata, od kojih je svaki djelovao umnogome nezavisno.


Na sudjenju trojici slijedi jednomjesecna stanka, nakon koje bi 17. svibnja/maja trebalo da otpocne dokazni postupak obrane. Branioci su vec obavijestili sud kako u tom razdoblju namjeravaju otici na Kosovo i saslusati potencijalne svjedoke.


U medjuvremenu su suci donijeli i odluku da ce sudjenje Beciju Becaju (Beqe Beqaj), rodjaku optuzenog Muslijua, poceti 25. kolovoza/avgusta.


Becaja se tereti za pokusaj zastrasivanja svjedoka optuzbe s ciljem da se postigne njihovo odustajanje od svjedocenja o logoru Lapusnik.


Goran Jungvirth je suradnik IWPR-a iz Zagreba.


Kosovo
Frontline Updates
Support local journalists