SUDSKA HRONIKA: SLUCAJ TUTA & STELA

Saturday, 31 August, 2002

The link has been copied

Mirna Jancic

Nakon tronedjeljnog svjedocenja bivsih zatocenika logora Heliodrom – koji su tvrdili da ih optuzeni Vinko Martinovic «Stela» nije maltretirao – sud je prosle sedmice saslusao i hrvatskog sluzbenika koji se starao o zdravlju pritvorenih lica.

Stela je optuzen za mucenje muslimanskih zatocenika u Heliodromu tokom 1993., kao i zbog toga sto ih je – u sklopu sire kampanje progona Muslimana u Hercegovini – koristio kao prisilnu radnu snagu.

Zasticeni svedok odbrane N.U. – pripadnik medicinskog odjeljenja Hrvatskog Vijeca Obrane (HVO) – posvedocio je iz Zagreba, posredstvom video-linka, da niska stopa pobolijevanja u Heliodromu ukazuje na «dobar tretman zatocenika». Svjedok je zakljucio da, buduci da je u logoru koji je brojao oko 2,100 zatocenika, suga registrovana u «samo» sest slucajeva, to potvrdjuje da smjestaj u Heliodromu «i nije bio tako los». Tokom bosnjacko-hrvatskog sukoba, N.U. je bio zaduzen da sprjecava sirenje zaraza po hrvatskim zatvorskim centrima, kao i da podnosi izvestaje o zdravstvenim uslovima u svakom od njih.

Tokom unakrsnog ispitivanja, optuzba se osvrnula na izvjestaj koji je svjedok sacinio u jesen 1993., nakon sto je licno posjetio Heliodrom. Tada je zapisao: «Oko 85 procenata zatocenika je neuhranjeno, a prosjecan gubitak tjelesne tezine iznosi otprilike 15 kilograma.» I pored toga, svjedok je ostao pri svom stavu da je hrana u logoru bila «zadovoljavajuca», napominjuci da je mrsavoca u Mostaru – odakle je poticala vecina heliodromskih zatocenika – predstavljala razmjerno cestu pojavu.

Optuzba se pozivala i na drugu izjavu ovog svjedoka – u kojoj je rekao da su «zatocenici koji su obavljali fizicke poslove, usljed povecanih sledovanja, bili bolje uhranjeni» – tvrdeci da ona dokazuje da su Muslimani tokom svog boravka u Heliodromu bili upucivani i na prisilni rad. N.U. je negirao bila kakva saznanja o tome, sugerisuci da su zatocenici mozda obavljali radove unutar samog logora. «Zgrozava me pomisao da je bilo ko mogao biti upucivan na prisilni rad, ali ukoliko je to istina, ja se, kao clan HVO, kao covjek i kao ljekar – stidim toga», izjavio je svjedok.

N.U. je takodje izricito negirao da je, od ukupno 55 ranjenih zatocenika koje je pregledao, iko bio ranjen na bojistu tokom prisilnog rada. U svom izvjestaju za septembar 1993., svjedok nije naveo i porijeklo tih ozljeda, pravdajuci se tvrdnjom da mu na raspolaganju nije bila nikakva dokumentacija. Prema njegovim rijecima, da su kojim slucajem zatocenici zadobili rane na liniji fronta, o tome bi postojala «uredna dokumentacija». «Nikada nisam naisao ni na jednu ozljedu koja bi nagovjestavala bilo kakvo krsenje medjunarodnog humanitarnog prava, a i da jesam, o tome bih izvijestio svoje pretpostavljene», tvrdio je svjedok.