SRBIJA: DSS - ZATOCENIK PROSLOSTI

Uprkos pokusajima da se predstavi kao reformisticka snaga, favorit na predstojecim izborima, Demokratska stranka Srbije, jos uvek nosi breme srpskog nacionalizma.

SRBIJA: DSS - ZATOCENIK PROSLOSTI

Uprkos pokusajima da se predstavi kao reformisticka snaga, favorit na predstojecim izborima, Demokratska stranka Srbije, jos uvek nosi breme srpskog nacionalizma.

Tuesday, 6 September, 2005

Umerena nacionalisticka stranka, koja ce biti verovatni pobednik na predstojecim vanrednim parlamentarnim izborima u Srbiji, pokusala je da se transformise nakon sto je stranacki lider Vojislav Kostunica smenio Slobodana Milosevica na polozaju jugoslovenskog predsednika 2000. godine. Ipak, malo sta se promenilo. Ova stranka je i dalje cvrsto vezana za svoju nacionalisticku proslost.


Demokratska stranka Srbije, DSS, po prvi put je stekla siroku popularnost u javnosti posle predsednickih izbora 2000. godine. Ona nije bila opterecena korupcionaskim aferama, promovisala je vladavinu prava i pokusala je da razvije i unapredi unutarstranacku strukturu.


Ipak, uprkos ublazavanju nacionalistickog aspekta u svom stranackom programu i signala koje je upucivala javnosti o spremnosti na saradnju sa medjunarodnom zajednicom, DSS je i dalje staromodna i konzervativna stranka cije je rukovodstvo nedovoljno odlucno i bez jasnog plana za ekonomske reforme u zemlji.


DSS - cija se politika zasniva na ocuvanju drzavne zajednice Srbije i Crne Gore, integraciji u Evropsku uniju, vladavini prava i decentralizaciji - uziva siroku podrsku u srpskom birackom telu zahvaljujuci kojoj ce verovatno pobediti na opstim izborima 28. decembra. Analiticari povezuju popularnost ove stranke sa imidzom njenog lidera Vojislava Kostunice u javnosti koga mnogi smatraju postenim i doslednim politicarem.


Kostunica i DSS su oduvek bili u prednosti zbog ovakvog imidza u javnosti. U predizbornoj kampanji uoci predsednickih izbora 2000. godine, gde je Kostunici glavni rival bio Slobodan Milosevic, predsednik DSS-a je koristio slogan "Ko sme da vas pogleda u oci?", a njegova stranka sada koristi predizborni slogan - "Rec je rec".


"DSS je jedna od retkih stranaka ciju reputaciju nije narusila propagandna masinerija Milosevicevog rezima", izjavio je analiticar Bratislav Grubacic za IWPR. "To je bila mala stranka, koja nije ugrozavala Milosevica, a po mnogim elementima je njihova stranacka politika bila cak i bliska Milosevicevoj."


S obzirom da su nedavne optuzbe za umesanost ministara iz vladajuce Demokratske stranke, DS, u kriminal i korupciju narusile ugled aktuelne vlade, pozitivni imidz DSS-a je postao veoma vazan faktor za javnost koja je polagala velike nade u brze promene nakon zbacivanja Milosevica s vlasti. Ipak, gradjani su uglavnom razocarani dosadasnjim ucinkom vlasti.


Clanovi DSS-a nedavno su pokusali da privuku nove pristalice razvijajuci solidnu partijsku strukturu sirom zemlje i predstavljajuci svoju stranacku organizaciju kao delotvornu i modernu politicku snagu. Potpredsednik DSS-a Dragan Marsicanin u izjavi za IWPR navodi da DSS sada ima 164 opstinska odbora u Srbiji sa oko 60 hiljada clanova. Opisao je svoju stranku kao partiju desnog centra koja u Evropskoj narodnoj partiji, evropskoj asocijaciji desnicarskih i demohriscanskih stranaka, ima status posmatraca.


U okviru napora da se javnosti predstavi kao moderna, uravnotezena i delotvorna politicka snaga, DSS je, takodje, pokusao da se distancira od svojih ranijih veza sa Srpskom pravoslavnom crkvom, SPC, kao i optuzbi za ekstremni nacionalizam.


Kostunica je religiozan covek i u svojstvu jugoslovenskog predsednika je krajem 2000. godine posetio srpskim manastir Hilandar u Grckoj.


Medjutim, patrijarh Pavle je prosle nedelje izdao saopstenje za stampu u kome se zalaze za povratak monarhije cime je direktno podrzao Srpski pokret obnove, SPO, i Novu Srbiju, NS, koji se smatraju konkurentima DSS-a.


Zvanicnik DSS-a Dusan Ilic nedavno je u izjavi za IWPR naglasio da "DSS nije ni klerikalna, niti ultranacionalisticka partija. Nas predlog ustava govori o Srbiji kao drzavi svih njenih gradjana pri cemu se uloga crkve strogo odvaja od drzave."


On dodaje da je ta stranka spremna da u postizbornu koaliciju ukljuci i stranke nacionalnih manjina koje bi presle cenzus i usle u parlament.


Cini se da je Demokratska stranka Srbije, DSS, takodje u izvesnoj meri ublazila svoj stav prema Haskom tribunalu.


U proslosti su Kostunica i njegove pristalice imali nepopustljiv stav prema Medjunarodnom sudu za ratne zlocine u bivsoj Jugoslaviji. Kostunica je jednom prilikom izjavio, za vreme svog mandata na polozaju jugoslovenskog predsednika, da mu se od tog suda "prevrce u stomaku". U nedavnom intervju u srpskoj stampi kritikovao je aktuelnu vladu zbog bliskih veza sa tim medjunarodnim sudom. "Nacionalni savet za saradnju Haskim tribunalom se ponasao kao ogranak tog suda [haskog], a ne kao drzavno telo ove zemlje", rekao je Kostunica.


Kada je pokojni premijer Zoran Djindjic izrucio Slobodana Milosevicu Haskom sudu 2001. godine, Vojislav Kostunica se distancirao od te odluke nazivajuci je nezakonitom i tvrdeci da nista o tome nije znao.


Tokom svoje predizborne kampanje, Kostunica je rekao da ne vidi nikakvu prepreku za ucesce lica optuzenih za ratne zlocine na predstojecim parlamentarnim izborima. "Do sada nisam video nikakva upozorenja od Haskog tribunala o tome kako lica protiv kojih je medjunarodni sud podigao optuznice ne bi trebalo da se nadju na izbornim listama", smatra Kostunica.


Politicki analiticar i kolumnista magazina "Vreme" Stojan Cerovic u izjavi za IWPR rekao je da je stav DSS-a prema Haskom tribunalu doprineo jacanju odbojnosti u srpskom birackom telu prema ovom sudu. Medjutim, mada se cini da DSS nema jasnu politiku prema saradnji sa ovom institucijom, najpopularnija politicka stranka u Srbiji pokusala je da ublazi kritike koje se upucuju na njen racun u tom pogledu.


Izvori bliski ovoj stranci rekli su za IWPR da ce DSS pokusati da resi problem saradnje sa Haskim tribunalom tako sto bi pokusali da se nagode sa medjunarodnom zajednicom. Na osnovu ovakve nagodbe, sva lica protiv kojih su podignute optuznice pre donosenja zakona o saradnji sa Hagom u prolece 2002. godine ce se izruciti, ukljucujuci bivseg komandanta Vojske Republike Srpske, VRS, Ratka Mladica. Preostalim optuzenim licima sudilo bi se pred domacim sudovima.


Ali, i nakon ovakvog ublazavanja stranackog stava, pozicija DSS-a prema Haskom tribunalu ostaje tvrda, a posmatraci ukazuju na niz signala na osnovu kojih se moze zakljuciti da DSS pokusava da se otrgne od nasledja proslosti i imidza neefikasne i staromodne nacionalisticke partije.


Ovoj stranci, na primer, nedostaje jasan, sveobuhvatan ekonomski program, a jedino poznatije ime iz kljucne ekonomske sfere u clanstvu ove partije je Danijel Cvjeticanin, poznati ekonomista i profesor ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Beogradu.


"DSS nema nijednog ekonomistu sa vizijom, a to je u ovom trenutku neophodno Srbiji", kaze Biljana Stepanovic, novinar Radija Slobodna Evropa, i dodaje da ta stranka ima, mozda, dobru ekipu pravnika, ali da to nije dovoljno za uspesno sprovodjenje reformi.


Taj problem, kako smatraju analiticari, DSS bi mogla da prevazidje ulaskom u postizbornu koaliciju sa partijom ekonomskih reformista iz G17 Plus. Ministri iz G17 Plus bavili bi se ekonomskim reformama sto bi omogucilo DSS-u da se usredsredi na pravosudje i policiju.


Ostali posmatraci ukazuju da je DSS, pored nedostataka u stranackoj strukturi i prakticnih ekspertskih vestina njenih clanova, i dalje vezana za staromodni, nacionalisticki politicki program.


Ova stranka insistira na ocuvanju drzavne zajednice Srbije i Crne Gore sto ce se verovatno pokazati nepopularnim u samoj Crnoj Gori. Medjunarodni posmatrac, koji je zeleo da ostane anoniman, izjavio je za IWPR da je vlastima u Podgorici stalo da se ukine drzavna zajednica sa Srbijom, koja je orocena do 2006. godine. Predstavnici crnogorskih vlasti, kaze on, izrazili su zabrinutost zbog "srpskog skretanja ka desnici", te bi zeleli da razgovaraju sa politickom grupacijom koja bi bila fleksibilnija i imala vise razumevanja za crnogorske stavove nego sto je to slucaj sa DSS-om.


Neki analiticari izrazili su zabrinutost zbog naznaka srpskog nacionalizma u redovima DSS-a. Ova stranka je zadrzala bliske odnose sa svojim sunarodnicima u Bosni i, kako kaze kolumnista beogradskog magazina "Vreme", Teofil Pancic, Kostunica nikada nije osudio bosanske Srbe zbog ubijanja Muslimana. Uprkos slabljenju ovih veza, Kostunica je i dalje veoma cenjen politicar medju bosanskim Srbima.


Politicke veze DSS-a unutar same Srbije takodje podsecaju na nacionalisticku proslost ove stranke. U novembru 2000. godine, mesec dana nakon zbacivanja Slobodana Milosevica s vlasti, zvanicnici Kostunicine partije pruzili su podrsku u predizbornoj kampanji tvrdokornoj Srpskoj demokratskoj stranci, SDS, ciji je bivsi lider Radovan Karadzic osumnjicen za ratne zlocine u Bosni.


Mada su zvanicnici DSS-a jasno stavili do znanja da nece formirati buducu vladu sa ekstremno nacionalistickom Srpskom radikalnom strankom, SRS, ili Milosevicevom Socijalistickom partijom Srbije, SPS - ukoliko DSS bude pobedio na izborima, ova stranka je takodje odbacila mogucnost ulaska u bilo kakvu koaliciju sa svojim glavnim rivalom - vladajucom Demokratskom strankom, DS.


DSS i DS su saradjivale u vladi formiranoj 2001. godine kao dve vodece stranke u okviru vladajuce koalicije Demokratske opozicije Srbije, DOS. Medjutim, uskoro je rivalstvo izmedju dve stranke preraslo u otvoreni sukob pri cemu je DSS insistirao na reformama srpskog pravosudja, a DS je teziste postavio na ekonomskim reformama i saradnji sa Haskim tribunalom.


Ovaj politicki sukob doveo je do izlaska DSS-a iz vlade sredinom 2001. godine, a potom i do napustanja vladajuce koalicije. Od tada je DSS insistirao na raspisivanju vanrednih parlamentarnih izbora u zemlji.


Milanka Saponja je redovni saradnik IWPR-a, a Daniel Sunter je pomocnik urednika IWPR-a u Beogradu.


Frontline Updates
Support local journalists