Incident se odigrao nakon sto je sudac Karmel Agijus (Carmel Agius) s Malte odlucio sam ispitati kirurga Nedreta Mujkanovica – koji se na sudjenju Oricu pojavio kao kljucni svjedok optuzbe.
Suac je od Mujkanovica zatrazio da objasni znacajne razlike koje postoje izmedju njegovog svjedocenja i izjava koje je u ranoj fazi istrage dao haskim tuziocima. Naime, u odnosu na Orica i njegovu ulogu u dogadjajima koji se spominju u optuznici koja je protiv njega podignuta, svjedok je u svojim predprocesnim svjedocenjima bio znatno kriticniji.
Oric ima 37 godina i tereti ga se za nadziranje pljacke i paljenja kuca po srpskim selima oko Srebrenice tokom 1992. i 1993., kao i za ubojstva i mucenja srpskih zatvorenika u srebrenickom zatvoru, kojim su u tom razdoblju navodno upravljali njegovi ljudi.
Mujkanovic je, s obzirom da je u gradu pod opsadom od kolovoza/augusta 1992. do travnja/aprila 1993. bio jedini kirurg, ujedno pripadao i najuzem krugu Oricevih suradnika. On je priznao da je u srebrenickoj bolnici osobno lijecio ranjene srpske zatvorenike, od kojih su neki pred sudom svjedocili o premlacivanjima i mucenjima kojima su u zatvorima bili izlozeni.
Spor je nastao nakon sto je predsjedavajuci sudac spomenuo ranije svjedokove izjave, koje su u prilicnom nesuglasju s tvrdnjama koje je on proteklog tjedna iznio pred sudom.
Prema Pravilniku o postupku i dokazima, pisane izjave ne bivaju automatski uvrstene u dokazni materijal; posto se ne daju pod zakletvom, one same po sebi imaju manji znacaj od usmenog svjedocenja.
Sudac Agijus se odlucio da u ovoj fazi postupka i osobno saslusa svjedoka, sto je razgnjevilo Oricevog branioca Dzona Dzounsa (John Jones), koji je izgleda zelio spreciti da ranije svjedokove izjave budu uvrstene u dokaze.
Vidno iznerviran, sudac Agijus je upozorio branioca da “postaje paranoican”, nakon cega je Oricev advokat optuzio suca da “radi ono sto je posao optuzbe”.
Dok je tokom proslotjedniog svjedocenja Mujkanovic pred sudom govorio o tome da se Oric “ostro protivio pljackanju i spaljivanju srpskih kuca” po selima oko Srebrenice, u svojim je pisanim izjavama – cije je pojedine segmente sudac Agijus procitao – rekao da se “Oric trebao odlucnje suprotstaviti unistavanju imovine tokom tih napada; medjutim, on se opredijelio za liniju manjeg otpora”, jer “nije zelio uznemiravati ljude i gubiti ugled”.
Osim toga, na proslotjednom svjedocenju Mujkanovic je rekao i da nitko, pa ni Oric, “nije bio u stanju efikasno kontrolirati oruzane snage i civile u Srebrenici”.
No, u svojim je pisanim izjavama tvrdio upravo suprotno: “Oric je bio vrhovna vlast; ljudi su ga dozivljavali kao kralja. Ukoliko je [njegova] ideja bila da sve zgrade budu srusene do temelja, onda su i vojnici i civili to i cinili. Naravno, nisu svi sudjelovali u tome.”
Kada je rijec o skladistima u kojima su drzani hrana i oruzje, Mujkanovic je proteklog tjedna rekao sudu da je Oric imao samo jedno, te da se ono nalazilo u njegovoj obiteljskoj kuci. S druge strane, u pisanoj je izjavi svjedok rekao da su “u citavoj Srebrenici sva skladista bila pod [Oricevom] kontrolom”.
Svaki put kada bi mu sudac Agijus ukazao na ovako ocigledne razlike u dvama njegovim izjavama, Mujkanovic bi uzvratio kako to “nije ono sto sam ja rekao”, te da je “to izvadjeno iz konteksta”.
Nastavak sudjenja je zakazan za 7. ozujka/marta.
Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.
