Crna Gora Nakon Izbora

Nikada vise partija crnogorskog predsednika Mila Djukanovica nece imati monopol, kao sto je imala u proteklih deset godina. To ce dramaticno izmjeniti politicki zivot Crne Gore.

Iako je njegova idependisticka koalicija "Pobjeda je Crne Gore", osvojila na izborima 22. aprila najvise glasova (42 odsto), to je ipak nedovoljno za formiranje vlade.

Da bi sacuvao pozicije, Djukanovic mora uci u pregovore sa svojim dugogodisnjim oponetima iz Liberalnog saveza, cijih su sest poslanika crnogorskom predsjedniku neophodni da bi sacuvao vecinu u parlamentu. Sa njima se on slaze jedino po pitanju nezavisnosti Crne Gore.

Cijena koju bi Djukanovic morao da za to plati je previsoka - liberali traze kljucne pozicije u drustvu i reviziju svih spornih privatizacionih ugovora kao i proporcionalno oporezivanje, koje bi moglo da pogodi novu klasu, ciji je predstavnik Djukanovic.

"Koalicija sa liberalima je prirodna," izjavio je odmah nakon izbora jedan visoki funkcioner Djukanovicevih socijalista. No, iako dijele isti san o nezavisnosti - dosta toga ih i razdvaja. Od osnivanjnja 1990. Liberalni savez bio je najzesci protivnik DPS-a.

Ova partija je od osnivanja zagovarala projekt nezavisne Crne Gore i bila je devedesetih i predvodnik antiratnog pokreta. Liberali su se protivili savezu Crne Gore i Sribije i slijepom slijedjenju Miloseviceve politike, sto je zvanicna Podgorica cinila sve do 1997. godine, kada je Djukanovic konacno okrenuo ledja bivsem jugoslovenskom predsjedniku.

Liberali su i nakon 1997. godine, podsjecali Djukanovica na njegovu proslost, na godine kada je podrzavao srpskog vodju, na ratove u kojima je Crna Gora slijedila Srbiju, na sankcije i izolaciju...

I kada je Djukanovic poceo da insistira na samostalnom putu Crne Gore, liberali nijesu sa njim sklopili primirje. Optuzili su crnogorskog predsjednika "da im je ukrao program," a po nacinu vladanja uporedjivali su ga sa Milosevicem.

U polemikama sa vladajucim DPS-om liberali su posebnu paznju poklanjali krupnim problemima u drustvu - netransparentnoj privatizaciji, korumpiranoj novoj ekonomskoj klasi koja je svoje enormno bogatstvo ostvarila zahvaljujuci vezama sa vlascu, glomaznom policijskom aparatu.

Djukanovicu su prebacivali da je umjesto ekonomskih reformi, uvodjenja trzisnih zakona i demokratizacije drustva zadrzao monopole koji su karakterisali staru komunisticku klasu.

Da bi usli u savez sa Djukanovicevom koalicijom liberali traze izglasavanje novog zakona o referendumu, njegovo usvajanje i raspisivanje na prvoj konstitutivnoj sjednici parlamenta, a organizovanje najkasnije u roku od sest mjeseci od dana raspisivanja.

Odgadjanjem referenduma za vise od sest mjeseci liberali su pokazali da imaju sluha za politicki realizam. Jer, srpsko jugoslovenski blok je vec zaprijetio da ce pozvati svoje pristalice na bojkot referenduma. A da bi izjasnjavanje o drzavno pravnom statusu bilo legitimno na biralista bi moralo da izadje vise od pedeset odsto glasaca od ukupnog birackog tijela. Iako je na izborima blok partija koje se zalazu za nezavisnost dobio oko 56 odsto glasova, to ipak nije polovina ukupnog birackog tijala.

Srpsko-jugoslovenskim partijama, koje se protive referendumu, pored velikog broja pristalica, na ruku idu apstinenti, kojih je na ovim izborima, iako je odziv bio rekordan, bilo oko dvadeset odsto.

Djukanovicu bi ovaj prijedlog mogao biti prihvatljiv. Za njega je mnogo problematicniji drugi dio uslova koje je postavio vrh Liberalnog saveza, a to su kljucna mjesta u novoj crnogorskoj vladi iz kojih je DPS upravo i crpio najvecu moc.

Miodrag Zivkovic, lider Liberalnog saveza javno je saopstio koji ga resori interesuju - mjesto potpredsjednika Vlade zaduzenog za unutrasnja pitanja i politicki sistem, Ministarstvo unutrasnjih poslova, Ministarstvo pravde i mjesto drzavnog tuzioca.

Pored toga Zivkovic trazi da njegova partija kontrolise proces privatizacije, da se nacini revizija svih spornih privatizacionih ugovora. Obecao je i proporcionalno oporezivanje, koje bi moglo da pogodi novu klasu.

Jasno je - DPS se plasi da liberalima prepusti policiju, poziciju drzavnog tuzioca, kao i uvid u sumnjive privatizacione poslove, kojih je u minulim godinama bilo. Ako bi, kao sto su obecali, liberali otvorili policijske dosijee i one o sumnjivim poslovima, kredibilitet DPS-a mogao bi biti doveden u pitanje. A samim tim i kredibilitet crnogorskog predsjednika Mila Djukanovica.

Pred DPS-om je stoga velika dilema. Liberalni savez bi ulaskom u vlast iznutra mogao da demontira sustinu dosadasnjeg sistema, koji je jos daleko od demokratskog. Pitanje koje sada, vjerovatno, muci Djukanovica je sta je vaznije njegovom potencijalnom partneru - osvajanje nezavisnosti ili razbijanje dosadasnjeg sistema vladavine Crnom Gorom.

Na ovom prvom poslu libearali i Djukanovic mogli bi biti partneri, a na drugom su politicki protivnici.

Iako je ponuda Liberalnog saveza javno poslata koaliciji Mila Djukanovica jos krajem prosle nedjelje, pregovori nijesu poceli. U vrhu DPS-a, ocito jos ne znaju sto im valja ciniti.

Ako u savez sa liberalima ne udju, morali bi raspisati nove izbore, ili se okrenuti drugom partneru, Koaliciji za Jugoslaviju, sto Djukanovicu sugerise i medjunarodna zajednica i zvanicni Beograd.

Ali, savez sa onima koji su se opredijelili za ocuvanje jugoslovenske federacije, za Djukanovica bi znacio odustajanje od projekta nezavisne Crne Gore. A upravo na tom programu crnogorski je predsjednik, ipak, dobio najveci broj glasova.

Milka Tadic-Mijovic je urednik IWPR projekta i urednik “Monitora” nedjeljnog casopisa iz Podgorice.