Identifikacija poginulih u bosanskom ratu

Informacije prema kojima bi jedan oficir vojske bosanskih Srba mogao znati gdje se nalazi lokacija na kojoj je pokopano vise od 1.000 Muslimana pobijenih u Srebrenici, proteklog su tjedna izazvale veliku paznju onih koji se bave otkrivanjem masovnih grobnica u Bosni.

Gordon Bejkon (Gordon Bacon), sef Medjunarodne komisije za nestale osobe, izjavio je za IWPR da je vrlo nezadovoljan sto usprkos cinjenici da su lokacije grobnica barem nekome i nekada morale biti poznate, predstavnici sve tri strane u sukobu (nezavisno od toga je li rijec o onima koji su bili na strani bosanske vlade, ili pak srpskih i hrvatskih separatista) jos uvijek od svojih nekadasnjih neprijatelja prikrivaju podatke kojima raspolazu.

"U pitanju je svojevrsni trokut", rekao je on. "Ukoliko imate nestalu osobu koja pripada jednoj, odgovor se nalazi na drugim dvjema stranama."

Napredak koji je ucinjen u tehnologiji istrazivanja DNK omogucava da skoro sve osobe - bez obzira na stanje u kojem su pronadjena - budu i identificirane. Ali, istrazitelji prvo moraju saznati gdje se ona nalaze. Tek u tom slucaju moguce je okoncati i dugotrajnu potragu rodbine nestalih za svojim najmilijima.

"Znanost je toliko uznapredovala da danas mozemo reci kako cemo, ukoliko pronadjemo tijelo i uzmemo uzorak krvi, skoro sigurno uspjeti i da ga identificiramo", kaze Bejkon.

U ranijim ratovima primjenjivane su jos surovije metode, pa je i identifikacija posmrtnih ostataka u fazi raspadanja bila gotovo nemoguca. "Tradicionalne metode sudske medicine nisu bile dovoljne za uspjesnu identifikaciju", izjavio je predsjednik Medjunarodne komisije za IWPR. "U ovom dijelu svijeta cesto ne postoje zubarski kartoni, ili su i oni unisteni."

Bejkonovi suradnici - koji su dijelom iz Bosne, a dijelom stranci - na projektu identifikacije rade u okviru dvije drzavne komisije, od kojih je jedna formirana na razini Republike Srpske, a druga na razini Federacije.

Proteklog je tjedna Bejkonove napore podrzao i bivsi americki predsjednik Bil Klinton (Bill Clinton), cijom je zaslugom Medjunarodna komisija polovinom devedesetih i osnovana. Tokom svoje posjete Srebrenici, Klinton je s Bejkonom razgovarao o radu organizacije ciji budzet - koji popunjava 14 drzava - iznosi osam milijuna dolara.

Veliki dio posla tek predstoji, buduci da je do sada otkriveno manje od polovine od ukupno 30.000 nestalih. Iako se masovne grobnice sve vrijeme otkrivaju - trenutno je, na primjer, u toku ekshumacija 500 tijela pronadjenih u jednoj grobnici u Zvorniku - za mnoge od njih se jos uvijek ne zna gdje se nalaze.

Kada naidju na ljudske kosti, istrazitelji u prvi mah cesto i ne znaju koliko ima leseva u doticnoj grobnici. Cinjenica da je veliki dio posmrtnih ostataka ponovo sahranjen na nekom drugom mjestu, cesto veoma udaljenom od prvobitnog, predstavlja jos jedan izvor problema.

"Sve je lako kada tijelo nije osteceno - ali kada udjete u grobnicu u koju su tijela naknadno prebacena, onda sve postaje tesko", tvrdi Bejkon. "Tada se nalazite pred zagonetkom, cije je razrjesenje moguce samo uz analizu DNK."

Komisija raspolaze uzorcima krvi 48.000 rodjaka nestalih osoba, a sirom zemlje nalaze se pokretne laboratorije osnovane s ciljem da se tim uzorcima - putem usporedjenja DNK - pronadju odgovarajuci ostaci kostiju.

Ogromna vecina nestalih su Muslimani, ali je Bejkonov stav nepristrasan: "Brojke nisu bitne, radi se o ljudima."

Uspjeh citavog ovog posla ogleda se u razlici koja postoji izmedju stalnog osjecanja neizvjesnosti s jedne, i utjehe koju prezivjelima pruza saznanje o tome sto se dogodilo s njihovim rodjacima, s druge strane.

U vrijeme kada je Bejkon stupio na duznost, mnogi su jos uvijek gajili nadu da su njihovi nestali rodjaci ipak zivi, odbijajuci cak i povjerovati u postojanje tajnih zatvorskih logora. Grupa Srba sa Kosova cak je insistirala da prethodno treba tragati za zivim, a ne mrtvim civilima. "Rekli su mi da im ne spominjem uzorke krvi: ´Oni su bili tu, oni su zivi.´ Mislili su da se radilo o pokretnim zatvorskim logorima", kaze on.

No, kako je vrijeme prolazilo, tako su i takva nadanja blijedila. Ostao je samo strah od onoga sto se desilo muzevima, sinovima ili ocevima.

Iako posao kojim se bavi nije nimalo prijatan, Bejkon - inace nekadasnji policijski inspektor iz Britanije - tvrdi da mu on ipak pruza i satisfakciju zbog nacina na koji otkrica posmrtnih ostataka djeluju na rodjake zrtava. "Jedna zena iz Hrvatske mi je rekla da joj je to sto je pronasla tijelo svog sina i sahranila ga - izmijenilo zivot. Dalo joj je energiju da nastavi dalje."

Chris Stephen je voditelj projekta IWPR-a u Hagu.