SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ KRAJISNIK

Friday, 18 November, 2005

The link has been copied

IWPR ICTY

Cekajuci konacnu odluku sudskog vijeca o svom zahtjevu da umjesto tima pravnika osobno preuzme svoj slucaj, Krajisnik – kome se pored ostalog sudi i za genocid – u ogranicenoj mjeri nastavlja i sudjelovati u unakrsnom ispitivanju svjedoka.

U tome nema previse uspjeha, jer ga suci svaki cas prekidaju i ispravljaju, uslijed cega bivsi predsjednik parlamenta bosanskih Srba izgleda pocinje shvatcati kako biti neciji advokat bas i nije tako lako kako se mozda na prvi pogled cini.

“Moram reci”, priznao je on nakon jednog takvog prekida, “da je zadatak koji obavlja pravni zastupnik vrlo tezak.”

U vise navrata tokom ispitivanja, sudac Alfons Ori (Alphons Orie) osjetio je potrebu da optuzenog upozori na to da ne drzi improvizirane govore, da se ostavi ekstravagandnih sala, da se uzdrzi od sugestivnih pitanja, te da govori dovoljno sporo da ga i prevodioci mogu pratiti.

Prethodno su ovog tjedna, na statusnoj konferenciji koja je bila zakazana za 31. svibnja/maja, tuzioci insistirali na tome da se sustina problema u stvari svodi na pitanje davanja dozvole Krajisniku da otpusti svoje advokate: da li optuzeni – koji nema nikakvu pravnu spremu – u potpunosti shvaca sto zeli uciniti, kao i potencijalno porazne posljedice koje takav stav moze izazvati?

Za sada se samo jedan haski optuzenik – bivsi jugoslavenski predsjednik Slobodan Milosevic – brani samostalno, i to s promjenljivim uspjehom. Tuzilastvo ga redovono optuzuje za to da sudsku raspravu pretvara u politicku tribinu, te da svjesno usporava proces. Jos jedan je optuzenik takodjer zatrazio da mu se dozvoli braniti se samostalno – u pitanju je ultra-nacionalisticki srpski politicar Vojislav Seselj – ali tuzilastvo u njegovom slucaju insistira na koriscenju usluga sluzbenog “advokata u pripravnosti”. Veci dio svog pred-procesnog pritvora Seselj je proveo u pisanju uvredljivih “epskih” pisama visim duznosnicima Haskog tribunala.

Ocito ponukani tim iskustvom, haski su tuzioci ovoga tjedna bili zaokupljeni razlicitim nacinima na koje u Krajisnikovom slucaju advokati mogu biti angazirani u savjetodavnom svojstvu.

Krajisniku se sudi zbog navodnog sudjelovanja u kampanji masovnog etnickog ciscenja izvrsenoj u ranoj fazi bosanskog rata, pri cemu je svoju zelju da se brani samostalno okrivljeni saopcio tek u pismu koje je Tajnistvu Tribunala uputio 25. svibnja/maja ove godine.

Istog dana, on je sucima objasnio da, uprkos tome sto u profesionalnom pogledu svoje branioce cijeni, ipak nije zadovoljan nacinom na koji su ga oni do tada zastupali.

Tuzioci su svoj stav o ovom pitanju iznijeli u pisanom podnesku predanom uoci statusne konferencije.

Premda uvjereni u to da “nije pretjerano mudro optuzeniku ili optuzenici prepustiti njihov vlastiti slucaj”, oni Krajisniku ipak ne spore temeljno pravo – koje mu jamci i Statut Tribunala – da se brani sam.

Ali, u nastavku svog podneska tuzioci govore i o tome da to pravo u izvjesnim situacijama – s obzirom na mogucnost opstrukcije, ili bolesti, koja optuzenika moze sprijeciti u njegovom nastojanju da se brani na najadekvatniji nacin – treba ograniciti. Navedeni razlozi se, doduse, ne odnose na samog Krajisnika.

Pa ipak, tuzioci naglasavaju da Krajisniku nedostaje pravnicka sprema, te da pri svom prvom pokusaju saslusavanja svjedoka potkraj proslog tjedna “nije pokazao narocitu vjestinu unakrsnog ispitivanja”.

Krajisnika je tom prilikom sudac Ori, pored ostalog, ukorio i zbog toga sto je od svjedoka – Bilala Hasanovica, bivseg predsjednika skupstine opcine Vogosca – zahtijevao da se izjasni o necemu u sto nije imao nikakav uvid.

Samim tim, suci bi po misljenju tuzilaca trebali biti u potpunosti uvejreni u to da je Krajisnikova odluka da se brani samostalno donesena na temelju odgovarajucih informacija i svojevoljno.

Tuzioci takodjer tvrde da bi suci trebalo da razmotre i imenovanje “zastupnika u pripravnosti”, koji bi Krajisniku pomagao, starajuci se o tome da “pravo optuzenog da se brani samostalno ne bude ugrozavano”. Stoga su Krajisnikove dosadasnje branioce – Nikolasa Stjuarta (Nicholas Stewart) i Krisu Lukas (Chrissa Loukas) – predlozili kao osobe koje bi bile idealne za tu funkciju.

Krajisnik je vec izjavio da bi mu, nezavisno od toga sto zeli preuzeti vlastiti slucaj, ipak bile dragocjene i usluge jednog “savjetnika”, koji bi mu pomogao da “ne vrijedja sudsko vijece”.

Govoreci na ovotjednoj statusnoj konferenciji, Stjuart se suglasio s prijedlogom da bi suci trebali razmotriti mogucnost imenovanja “zastupnika u pripravnosti”. No, dodao je i da njemu samom novonastala situacija nije sasvim jasna, tako da nije bio u stanju teci hoce li i osobno biti spreman obavljati tu funkciju.

Stjuart je rekao i da nema nista protiv toga da suci izvrse dodatne provjere kako bi se uvjerili da je Krajisnik u potpunosti svjestan svih posljedica svoje odluke.

Istovremeno, istakao je i da bi suci trebali imati na umu da optuzenikovo pravo na samostalnu obranu ne bi smjelo biti ugrozeno cinjenicom da bi netko drugi mogao smatrati da je takva odluka “budalasta”.

A kada se i sam nasao u prilici da se obrati sudu, Krajisnik je odrzao strastven i prilicno konfuzan govor, ciji je znatan dio bio posvecen pohvalama na racun suca Orija.

Okrivljeni je takodjer pohvalio i svoje pravne zastupnike, ali je i ponovio kako zeli “aktivno sudelovati” u vlastitom slucaju. Naglasio je i da njegova zelja da preuzme vlastitu obranu “u potpunosti promisljena i odvagana”.

Tuzioci su 1. lipnja/juna uprilicili svjedocenje dr. Berka Zecevica, strucnjaka za municiju koji je prije pocetka rata bio zaposlen u tvornici Pretis, najvecem sarajevskom proizvodjacu oruzja.

Zecevic je veci deo svog svjedocenja prethodno vec podnio u pisanom obliku. U toj se izjavi spominju i barikade koje je neposredno pred izbijanje rata u Bosni, u ozujku/martu 1992., oko tvornice postavila Jugoslavenska narodna armija (JNA).

Takodjer je opisao kako su na rukovodeca mjesta u tvornici bili imenovani iskljucivo Srbi, te spomenuo kako je cuo da je postojao i popis za odstrijel bivsih rukovodilaca nesrpskih nacionalnosti.

Tuzioci tvrde da je Krajisnikova Srpska demokratska stranka (SDS) zajedno s JNA sudjelovala u zavjeri podjele oruzja srpskom stanovnistvu u Bosni.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Stjuart je pokusao pokazati kako je veci dio svjedokovog iskaza nadilazio njegove kompetencije istrazivaca i dizajnera u tvornici Pretis.

Osim toga, podvukao je i da je pri imenovanju tamosnjih rukovodilaca njihova nacionalnost bila uzimana u obzir iskljucivo zbog nastojanja da se osigura sto veca ravnopravnost izmedju razlicitih etnickih grupa u Bosni.

A onda je i Krajisnik iskoristio priliku da se nadoveze na argumentaciju svog zastupnika. “Necu Vam postavljati teska pitanja, jer nisam pravnik”, poceo je on.

Potom je objasnio da se, da bi stekao predodzbu o Zecevicevom karakteru, raspitao o njemu kod njegovih bivsih kolega. “Oni o vama lijepo govore”, uvjeravao je Krajisnik svjedoka koji je pozvan svjedociti protiv njega: “Vjerujem da ce sve sto cete ovdje reci biti istina.”

Nakon toga su, u okviru kratkog unakrsnog ispitivanja, uslijedila pitanja koja su se ticala podataka o proizvodnji i upotrebi oruzja tokom bosanskog rata na muslimanskoj strani.

Pitanje Krajisnikove obrane ponovo je dospjelo u srediste paznje na samom kraju saslusanja, kada se raspravljalo o daljem toku procesa.

Nakon Krajisnikove opaske da ce se, kada je o izvjesnim pitanjima rijec, prikloniti svojim “bivsim braniocima”, uslijedila je opomena suca Orija, koji je okrivljenog podsjetio na to da, prema trenutnom stanju stvari, Stjuart i Lukasova jos uvijek nisu njegovi “bivsi” advokati.

“Samo sam se pokusao nasaliti”, uzvratio je Krajisnik. “Nadam se da me niste pogresno shvatili.”

Tuziocima, braniocima i okrivljenom bit ce pruzena jos jedna prilika da svoje stavove iznesu u pisanom obliku, da bi tek onda sudsko vijece odlucilo o tome tko ce braniti Krajisnika.

Michael Farquhar je izvjestac IWPR-a iz Haga.