Kao jedan od najtrazenijih bosanskih optuzenika za ratne zlocine, Lukic je predvodio zloglasnu paravojnu formaciju bosanskih Srba poznatu pod nazivom „Beli orlovi“ ili „Osvetnici“. Rijec je o jedinici koja je u razdoblju od 1992. do 1994. djelovala na podrucju opcine Visegrad (jugoistocna Bosna), nadomak granice sa Srbijom.
Zajedno sa svojim rodjakom Sredojem Lukicem – koji je u rujnu/septembru uhapsen u Rusiji, odakle je u medjuvremenu prebacen u Hag – Milana se tereti za ratne zlocine i zlocine protiv covjecnosti.
U optuznici koja je protiv njih dvojice podignuta, aktivnosti paravojnih snaga, policije i vojnih jedinica opisane su kao „okrutna kampanja etnickog ciscenja ciji je cilj bilo protjerivanje nesrpskog stanovnistva“.
Prema navodima tuzilastva, dvojica su optuzenika tokom 1992. u jednoj prilici ubili sedamdesetak bosanskih Muslimana: prvo su ih uveli u jednu kucu u Novoj Mahali, a zatim podmetnuli pozar i pucali u svakoga tko bi pokusao pobjeci kroz prozor.
Slicnu metodu su navodno primijenili i samo dva tjedna kasnije, kada su u jednu kucu na Bikavcu takodjer pritvorili sedamdesetak Muslimana, nakon cega su je digli u zrak. Tom prilikom je prezivjela samo jedna osoba.
Treci pripadnik iste formacije, Mitar Vasiljevic, osudjen je u veljaci/februaru 2004. pred zalbenim vijecem Tribunala na 15 godina zatvora, i to zbog sudjelovanja u ubojstvu sedmorice bosanskih Muslimana.
Optuzba je podnijela zahtjev da Milanu i Sredoju Lukicu, u skladu s izlaznom strategijom Tribunala – koja predvidja zavrsetak prvostupanjskih postupaka do 2008., kako bi dvije godine kasnije Medjunarodni sud okoncao sve svoje aktivnosti – ipak bude sudjeno pred lokalnim sudovima u Bosni.
Zajedno sa svojim rodjakom Sredojem Lukicem – koji je u rujnu/septembru uhapsen u Rusiji, odakle je u medjuvremenu prebacen u Hag – Milana se tereti za ratne zlocine i zlocine protiv covjecnosti.
U optuznici koja je protiv njih dvojice podignuta, aktivnosti paravojnih snaga, policije i vojnih jedinica opisane su kao „okrutna kampanja etnickog ciscenja ciji je cilj bilo protjerivanje nesrpskog stanovnistva“.
Prema navodima tuzilastva, dvojica su optuzenika tokom 1992. u jednoj prilici ubili sedamdesetak bosanskih Muslimana: prvo su ih uveli u jednu kucu u Novoj Mahali, a zatim podmetnuli pozar i pucali u svakoga tko bi pokusao pobjeci kroz prozor.
Slicnu metodu su navodno primijenili i samo dva tjedna kasnije, kada su u jednu kucu na Bikavcu takodjer pritvorili sedamdesetak Muslimana, nakon cega su je digli u zrak. Tom prilikom je prezivjela samo jedna osoba.
Treci pripadnik iste formacije, Mitar Vasiljevic, osudjen je u veljaci/februaru 2004. pred zalbenim vijecem Tribunala na 15 godina zatvora, i to zbog sudjelovanja u ubojstvu sedmorice bosanskih Muslimana.
Optuzba je podnijela zahtjev da Milanu i Sredoju Lukicu, u skladu s izlaznom strategijom Tribunala – koja predvidja zavrsetak prvostupanjskih postupaka do 2008., kako bi dvije godine kasnije Medjunarodni sud okoncao sve svoje aktivnosti – ipak bude sudjeno pred lokalnim sudovima u Bosni.
