KANDICEVA PRKOSI REZIMU

Aktivista za ljudska prava, Natasa Kandic, nasla se, izgleda, na udaru beogradskog rezima.

KANDICEVA PRKOSI REZIMU

Aktivista za ljudska prava, Natasa Kandic, nasla se, izgleda, na udaru beogradskog rezima.

Tuesday, 19 September, 2000

Osuda novinara Miroslava Filipovica imala je u Srbiji mnogo siri odjek i posledice nego sto je to rezim ocekivao. Otvorena je tabu tema za jugoslovenske oruzane snage - ratni zlocini i tu Pandorinu kutiju je sada tesko zatvoriti.


Sudjenje Filipovicu bilo je zatvoreno za javnost. Oficijelno objasnjenje da se to desilo iz bezbednosnih razloga, mada su inkriminisani tekstovi Miroslava Filipovica bili objavljeni na veoma posecenoj internet stranici IWPR i u engleskim visokotiraznim novinama.


Vise je nego jasno da je sudjenje Filipovicu bilo zatvoreno za javnost ne zbog nekih tajnih, vojnih podataka kojima je on raspolagao, vec iskljucivo zbog svedocenja i podataka o razmerama i ucescu pojedinih vojnih i policijskih jedinica u zlocinima nad albanskim civilima od 24. marta do 12.juna 1999. godine dok je trajala NATO kampanja na Kosovu.


Sudjenje Filipovicu je istovremeno organizovano i kao direktna i jasna pretnja svima onima koji se budu usudili da na bilo koji nacin otvore ovu temu. Natasa Kandic, direktor Fonda za humanitarno pravo, ignorisala je ovo upozorenje.


U intervjuu za list “Danas” 12. avgusta pod nazivom “Vlast represijom skriva odgovornost”, Kandiceva je rekla da najmanje 200.000 ljudi u Srbiji dobro zna kakvi su sve zlocini pocinjeni na Kosovu.


Pet dana kasnije oglasila se Informativna sluzba Generalstaba Vojske Jugoslavije u otvorenom pismu u kome se kaze da su tvrdnje Natase Kandic neosnovane. Njihova glavna optuzba je sto Kandiceva nije govorila o zlocinima “siptarskih terorista i NATO zlocinaca”.


Ovim nije sve zavrseno. S obzirom na predizbornu kampanju, rezim se odlucio na novo zaostravanje.


Drzavna novinska agencija, Tanjug, prenosi specijalni komentar anonimnog novinara 22. avgusta u kome optuzuje Natasu Kandic za spijunsku delatnost. Ovaj komentar, koji prenose svi drzavni mediji, tvrdi da “za svaku laznu optuzbu protiv Vojske i legalnog rukovodstva”, Kandiceva i njene kolege dobijaju 5.000 nemackih maraka.


Napad na Fond za humanitarno pravo istovremeno je i napad na sve nevladine organizacije i na ceo civilni sektor u Srbiji. Vise uopste nije bitno cime se koja nelvadina organizacija bavi - cinjenica da je najveci broj ovih organizacija aktivno ukljuceno u kampanju za masovni izlazak na izbore dovoljna je za njihovu demonizaciju.


Pa ipak, odgovor Natase Kandic na optuzbe armije koji je objavljen u “Danasu” 24. avgusta vraca se pravoj temi. U otvorenom dugackom pismu pod nazivom: “Ne zelim da cutim o uzasu”, ona pise o tome sta je sama videla, ili ima iskaze svedoka sa Kosova. Posledica ovog veoma licnog i potresnog pisma bila je dalekosezna.


Njena spremnost da javno svedoci o onome sta je dozivela na Kosovu predstavlja pravi izazov rezimu.


Mala je verovatnoca da ce ona popustiti, vrlo dobro se zna da ona nije osoba spremna na bilo kakve kompromise kada su u pitanju ljudska prava.


Nekoliko dana kasnije predstavnik Informativne sluzbe VJ daje izjavu da ce Natasa Kandic odgovarati zbog “improvizovanih tvrdnji”. Dakle, preti joj se sudom.


Rezim, medjutim, ima problem sa ljudima kao sto su Miroslav Filipovic i, narocito, Natasa Kandic: oni su bili tamo, oni su videli svojim ocima, oni su doziveli...sve ono sto je rezim zeleo da sakrije gusenjem medija, cenzurom, sirenjem straha i represijom.


Jedan od razloga zbog cega je Filipovic osudjen jeste sto on nije bio poznat novinar u Jugoslaviji.


Kandiceva predstavlja mnogo tezi problem za rezim: ona je ne samo poznata van Jugoslavije, vec uziva znatan pravni i politicki kredibilitet u samoj zemlji.


Ukoliko bi ona bila uhapsena, njen uticaj u svetskim okvirima obezbedio bi jaku permanentnu svetsku kampanju protiv eventualnog sudjenja i presude.


Njeno sudjenje bilo bi prakticno sudjenje onoj Srbiji koja se kontinuirano i mnogo pre raspada Jugoslavije suprotstavljala nacionalizmu i ratnoj histeriji u sopstvenom narodu.


Natasa Kandic i Miroslav Filipovic otvorili su temu kojoj se ne raduju ni opozicione stranke.


Medjutim, kocka je bacena! Nema odstupanja. Bez ozbira na to ko bude pobedio na izborima, tema ratnih zlocina je otvorena. Bilo kakvi pokusaji tabuiziranja ove teme nece uspeti.


Veran Matic je glavni i odgovorni urednik radija B2-92.


Frontline Updates
Support local journalists