Sudjenje Milosevicu: moguca podjela procesa
U pokusaju ponovne uspostave kontrole nad ovim “nekontroliranim” slucajem, suci razmatraju razdvajanje triju optuznica
Sudjenje Milosevicu: moguca podjela procesa
U pokusaju ponovne uspostave kontrole nad ovim “nekontroliranim” slucajem, suci razmatraju razdvajanje triju optuznica
Clanovi sudskog vijeca na sudjenju Slobodanu Milosevicu izjavili su ovog tjedna kako su spremni razmotriti i mogucnost ukidanja jedne ili dvaju od ukupno tri optuznice koliko ih je protiv njega podignuto. Izgleda da je ekspeditivnost postala imperativ ovog procesa.
Spomenuti potez, koji je najavljen 21. srpnja/jula, predstavlja pokusaj ubrzanja dugotrajnog sudjenje najviseg ranga, za koje analiticari inace smatraju da se otima kontroli.
Optuzba je svoj dokazni postupak – koji se ticao ratnih sukoba na Kosovu, u Bosni i Hrvatskoj – okoncala u veljaci/februaru. A suci se, po svemu sudeci, nadaju da ce prije donijeti presudu ukoliko se dokazni postupak obrane – koji bi trebalo da pocne nakon ljetnje pauze – bude odnosio samo na jednu ili dvije optuznice.
A onda bi, po izricanju presude, obrana mogla nastaviti s izvodjenjem dokaza koji bi se ticali jedne ili dvaju preostalih optuznica.
Suci su tuzilastvu i Milosevicu – koji se brani samostalno – dali rok do 27. srpnja/jula da se pismeno izjasne o ovom prijedlogu.
To je samo posljednji u nizu dramaticnih poteza koje je sudsko vijece nacinilo nakon sto je proslog mjeseca iznijelo ocjenu da je nuzno radikalno preispitati citavo sudjenje.
Pa ipak, takav je korak za vecinu promatraca predstavljao iznenadjenje, buduci da se u Tribunalu minulih tjedana uglavnom raspravljalo o pokusaju da se optuzeniku (protivno njegovoj volji) odredi branilac.
Suci su 19. srpnja/jula precizirali i krajnji rok za okoncanje dokaznog postupka obrane – listopad/oktobar 2005. Taj je rok utvrdjen na temelju cinjenice da je Milosevicu dano ukupno 150 radnih dana i da ce sud moci zasjedati samo tri puta tjedno; nisu uzimane u obzir nikakve pauze, osim praznika koji su predvidjeni propisima Tribunala.
Osim toga, suci su od tuzilastva zatrazili misljenje o tome kakvu bi ulogu u procesu mogao imati branilac, ukoliko Milosevic odbije suradjivati s njim. Postoji velika vjerojatnost da ce se tako nesto i desiti, posto je prilikom svog posljednjeg pojavljivanja na sudu, 5. srpnaj/jula, Milosevic izricito izjavio da nece prihvatiti nikakvog advokata kojeg bi mu sud odredio.
Najzad, suci su 21. srpnja/jula konstatirali da ih je “odlucnost i rjesenost” da sudjenje privedu kraju do listopada/oktobra 2005. navela na razmatranje “mogucnosti odvajanja jedne ili dvaju optuznica”.
Suci su se od samog pocetka procesa zalagali da se protiv Milosevica vode dva zasebna postupka, pri cemu bi se prvi ticao optuzbi za Kosovo, a drugi Hrvatske i Bosne.
No, tuzioci su prije dvije i po godine ipak uspjeli uvjeriti zalbeno vijece da ce spajanje sudjenja i optuznica omoguciti bolje razumijevanje Milosevicevih navodnih zlocina i znacajnu ustedu vremena i novca.
Suci su i pravno argumentirali svoj posljednji potez: u svojevremenoj odluci da se odjednom sudi po tri optuznice, zalbeno vijece im je ostavilo mogucnost razdvajanja optuznica, “ukoliko postane ocigledno . . . da se sudjenje pocelo otimati kontroli”.
Mnogi promatraci misle kako i sama odluka da se od obaju strana zatrazi misljenje o razdvajanju optuznica predstavlja priznanje da je sudjenje, takvo kakvo je, vec dospjelo u tu fazu.
Dokazni postupak obrane trebalo je da pocne prije mjesec dana, ali je u vise navrata odlagan zbog loseg zdravstvenog stanja optuzenog. Bivsi jugoslavenski predsjednik pati od visokog krvnog tlaka, koji vec izaziva i poremecaje u radu srca.
Sudeci po redovnom kardioloskom nalazu, koji je javno saopcen prilikom posljednjeg zasjedanja suda, Milosevicevo ce se zdravlje pogorsavati pri svakom eventualnom buducem stresu. Doktor je procijenio da ce, uprkos mogucem padu krvnog tlaka i Milosevicevoj spremnosti za vodjenje dokaznog postupka, taj pritisak – nakon sto sudjenje bude nastavljeno – neminovno rasti.
Ukratko, po lijecnickom bi se izvjestaju reklo da ce sudjenje trajati beskonacno dugo, jer ce biti redovno prekidano zbog optuzenikove bolesti i stoga sto ce njegova sposobnost za pripremu obrane vremenom postajati sve manja. Suci su u medjuvremenu zatrazili jos tri izvjestaja o Milosevicevom zdravstvenom stanju.
“Suci su svjesni situacije u kojoj se nalazimo – da optuzenik kronicno pati od zdravstvenih problema”, izjavio je predstavnik Tribunala. Nas izvor je takodjer nagovijestio da se suci pribojavaju da bi, posto ce Milosevic i dalje htjeti samostalno se braniti, ti problemi mogli “dovesti u pitanje pravednost i ekspeditivnost procesa”.
Posljednji potez pokazuje i da su suci zabrinuti sto sve bolesniji Milosevic, cak i ukoliko u sudskom procesu bude angaziran i profesionalni advokat, mozda nece biti kadar dokazni postupak obrane privesti kraju u doglednoj buducnosti.
A ono sto ovdje svi izbjegavaju i spomenuti jeste da bi takva, produzena sudska predstava, svakako isla na ruku Milosevicu, koji bi u ocima srpskog javnog mnijenja postao upravo ono sto on u srpskoj povijesti i zeli biti – mucenik za nacionalisticku stvar.
Suci ce morati pazljivo razmotrizi koja ce od optuznica eventualno biti odvojena.
Opci je utisak da je tuzilastvo najuvjerljivije dokaze iznijelo u dijelu procesa koji se ticao onoga sto se desavalo na Kosovu tokom 1999. S druge strane, najteza optuzba – za genocid – sadrzana je u bosanskoj optuznici.
Nema sumnje da bi odluka o odlaganju dokaznog postupka obrane po optuznici za Bosnu izazvala veliki gnjev u toj bivsoj jugoslavenskoj republici koja je u ratu najteze stradala.
Suci se dakle ponasaju vrlo obazrivo, nastojeci prije donosenja dalekoseznih odluka o procesu razmotriti sve mogucnosti koje im stoje na raspolaganju.
Medjutim, uslijed sve intenzivnijih kritika na racun sudjenja (koje se dozivljava kao farsa zbog toga sto je nekadasnjem jugoslavenskom lideru dano previse slobode) – kao i uslijed isticanja roka predvidjenog za okoncanje svih aktivnosti Tribunala – pritisak da se sudjenje Milosevicu okonca sto efikasnije postao je gotovo opipljiv.
Predstavnici Tribunala uporno tvrde da se radi o postizanju “ravnoteze izmedju pravednosti i efikasnosti”, ali i isticu da su suci “definitivno odlucili da ovo sudjenje privedu kraju”.
Ana Uzelac je voditeljica projekta IWPR-a u Hagu.
