IZVJESTAJ IZ REGIJE: APEL ZA OBNAVLJANJE BOSANSKOG SUDSTVA

Najvise medjunarodno tijelo koje nadgleda mirovni proces u Bosni apeliralo je na svoje clanove da sudjeluju u obnavljanju sudskog sistema te zemlje.

Apel Vijeca za implementaciju mira - upucen 21. studenoga/novembra - uslijedio je nakon zajednicke izjave bosanskog Visokog predstavnika Pedija Esdauna (Paddy Ashdown) i haske glavne tuziteljice Karle del Ponte (Carla Del Ponte), u kojoj se kaze da ce posljednje poglavlje novije povijesti te zemlje biti konacno ispisano tek posto ne bude bilo potrebe za daljnjim postojanjem Tribunala za ratne zlocine.

Del Ponteova i Esdaun saglasili su se da u tom pogledu presudnu vaznost ima reforma sudstva u bosansko-hercegovackoj Federaciji. A da bi se ta reforma obavila, neophodna je financijska i profesionalna podrska medjunarodne zajednice.

"Unapredjivanjem tog elementa bit ce potpomognuti napori Haskog tribunala da se sve osobe optuzene za ratne zlocine privedu pravdi", doslovce stoji u zajednickoj izjavi, objavljenoj nakon spomenutog susreta.

"Sve dok ne bude stvorila kapacitete od presudne vaznosti za definitivno okoncanje ratnog perioda, Bosna i Hercegovina nece funkcionirati kao drzava."

Esdaun je potom otputovao u Brisel, gde je - na redovnom sastanku predstavnika najvaznijih zemalja ukljucenih u bosanski mirovni proces -pokrenuo to pitanje i pred Vijecem za implementaciju.

Vijece je uputilo zahtjev zemljama-clanicama da odrede fondove i organizacije koje bi se sto prije ukljucile u proces obnavljanja. Sastat ce se i u sijecnju/januaru kako bi odlucilo o raspodjeli obecane pomoci.

Pri tom je kao najslabija karika pravosudnog lanca prepoznat Drzavni sud, koji je u Federaciji osnovan 2000. Da bi se najzad pocelo sa sudjenjima za ratne zlocine, unutar tog suda bit ce osnovano i specijalno odjeljenje.

Uz podrsku vlada Velike Britanije i Svedske, ekipa pravnih strucnjaka za lipanj/jun priprema studiju o buducim lokalnim sudjenjima za ratne zlocine.

Prema toj studiji, predvidjeno je da sadasnje kazneno odjeljenje bude prilagodjeno za vodjenje slucajeva ratnih zlocina. Takodjer se predvidja i osnivanje sudskih i zalbenih vijeca, u cijem ce radu sudjelovati medjunarodni i lokalni suci.

Prema tom prijedlogu, sudsko bi se vijece sastojalo od pet clanova, od kojih bi troje bilo birano na lokalnom - po jedan predstavnik iz svake etnicke grupe - a dvoje na internacionalnom nivou. Medju tuziocima i advokatima naci ce se i medjunarodni i lokalni predstavnici.

Spomenuti plan predvidja takodje i postojanje funkcije drzavnog tuzioca (umjesto sadasnjih istraznih sudaca), kao i uvodjenje programa zastite svjedoka.

Da bi sve to bilo ostvareno, na drzavnom nivou najpre mora biti realiziran zakon o krivicnom postupku. Portparol Ureda visokog predstavnika Oleg Milisic izjavio je za IWPR da je nacrt tog zakona vec u listopadu/oktobru usao u parlamentarnu proceduru.

Protiv najveceg broja osumnjicenih za ratne zlocine, prema postojecem planu, postupci bi se vodili pred Drzavnim sudom - kojeg bi tokom prvih pet godina finansirala medjunarodna zajednica - dok bi tek izvjestan broj takvih slucajeva preuzeli kantonalni i okruzni sudovi.

Da bi ova studija Ureda bila sprovedena u djelo, procjenjuje se da ce samo za prvih pet godina rada suda biti nuzan iznos od 30 milijuna americkih dolara.

Ali cak ni prvi korak ka tom cilju - postizanje saglasnosti oko toga gdje ce se nalaziti sjediste suda - nije mogao proci bez prepirke lokalnih politicara.

Prije mjesec dana- sljedeci preporuke Ureda visokog predstavnika - bosanska je vlada odlucila preseliti sud u kasarnu Ramiz Salcin u Sarajevu.

To je, medjutim, izazvalo zestoku reakciju velikog broja politickih predstavnika bosanskih Srba i citavog niza njihovih organizacija, koja je obrazlagana tvrdnjom da su u spomenutoj kasarni tokom rata bili muceni srpski zatvorenici.

Zastupnik u parlamentu bosanskih Srba, Nikola Spiric, isao je cak dotle da je kasarnu Ramiz Salcin nazvao "muzejom holokausta", upozoravajuci da se nijedan sudac koga bi izabrali bosanski Srbi ne bi pojavio na takvom radnom mjestu.

Citavu raspravu osobno je okoncao Visoki predstavnik Esdaun, potvrdjujuci prvobitnu odluku da sud bude lociran u zgradi nekadasnje kasarne. Sudeci po izjavi Svetozara Mihajlovica, drzavnog ministra za civilne poslove i komunikacije, Evropska komisija vec je dodijelila iznos od osam milijuna konvertibilnih maraka - ili cetiri miliona eura - za rekonstrukciju i obnovu tog zdanja.

U medjuvremenu, vecinu optuznica i dalje procesuira Hag. No, izjvestan broj slucajeva - i to uglavnom protiv optuzenika nizeg ranga - pokrenut je u samoj Bosni, ali tek nakon sto su se o tome (kako i nalazu odredbe Rimskog sporazuma, potpisanog 1996.) izjasnili organi Tribunala.

Federacija je za sada Hagu na evaluaciju uputila nekih 1.200 slucajeva, od kojih je 70 vec donekle i procesuirano. Iz Republike Srpske (RS) Tribunalu je proslijedjeno 60 slucajeva, pri cemu je u tom entitetu u toku samo jedan takav slucaj.

Prema izjavi drzavnog tuzioca Marinka Jurcevica, do sada je u federaciji odrzano ukupno 65 sudjenja za ratne zlocine protiv 244 osobe. Od toga je protiv 70 osoba vec izreceno 40 presuda. Radi se o 34 osude i 9 oslobadjajucih presuda, dok je jedan slucaj odbijen.

Dejan Miletic, sef Biroa vlade RS-a za odnose s Medjunarodnim tribunalom za ratne zlocine, izjavio je da su u tom entitetu trenutno u toku tri slucaja koja se ticu ratnih zlocina, te da su sva tri jos uvijek u istraznoj fazi.

Proces prepustanja veceg broja slucajeva nacionalnim sudovima trebalo bi da otpocne vec tokom prvog tromjesecja 2003.

Imajuci u vidu stanje u kojem se trenutno nalazi bosanski sudski sistem, zapadni duznosnici izrazili su ocekivanja da ce prva sudjenja biti okoncana potkraj 2003. ili pocetkom 2004.

Amra Kebo komentatorica je sarajevskog dnevnog lista Oslobodjenje i redovna suradnica IWPR-a.