KRAJIŠNIK – „MORALAN“ ČOVJEK
Smijenjeni predsjednik Republike Srpske na živopisan je način svjedočio u korist optuženog.
KRAJIŠNIK – „MORALAN“ ČOVJEK
Smijenjeni predsjednik Republike Srpske na živopisan je način svjedočio u korist optuženog.
Bivši predsjednik Republike Srpske, Nikola Poplašen, pojavio se ovoga tjedna pred sudom, gdje je kao posljednji svjedok obrane u postupku koji se vodi protiv jednog od bivših političkih rukovodilaca bosanskih Srba – Momčila Krajišnika – okrivljenog opisao kao „moralnog“ i „religioznog“ čovjeka, čije su marljivost i skromnost svuda bile poznate i uvažavane.
Poplašen je za predsjednika bosanskih Srba, odnosno Republike Srpske (RS), izabran u rujnu/septembru 1998. Međutim, tu funkciju je obavljao svega četiri mjeseca, nakon čega ga je – tvrdeći da je izvršio „zloupotrebu ovlaštenja“ i opstruirao primjenu mirovnog sporazuma – smijenio tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice za Bosnu, Karl Vestendorp (Carl Westendorp).
Međutim, Poplašenovi kontakti s Krajišnikom uglavnom datiraju iz početne faze bosanskog rata, odnosno iz vremena kada je svjedok bio politički savjetnik, a okrivljeni jedan od najistaknutijih članova Srpske demokratske stranke (SDS).
Kada ga je branilac Dejvid Džos (David Josse) zamolio da opiše Krajišnikovu ličnost i njegovu radnu etiku, Poplašen je u prvi mah pokazao suzdržanost.
„Uvijek ste na klizavom terenu kada odgovarate na takvo pitanje: možete povrijediti nekoga ili pogrešno protumačiti njegov karakter“, rekao je svjedok.
Pa ipak, odmah potom, Poplašen je nadvladao ovu nesigurnost, ponudivši detaljnu analizu Krajišnikovog karaktera, izjavljujući da se radi o čovjeku „ogromne energije“, posvećenom poslu i usredotočenom na cilj.
„Ovo je čovjek koji je bio u stanju sve drugo, uključujući posao i obitelj, ostaviti po strani, kako bi obavio zadatak koji mu je dan ili kojeg smatra važnim“, rekao je Poplašen.
Svjedok je dodao i da je, kao predsjednik parlamenta bosanskih Srba, Krajišnik vodio računa o interesima „čitave skupštine“, a ne samo srpskih zastupnika. Konkretno, istakao je Poplašen, okrivljeni je „razumio muslimanski način razmišljanja i života“.
Krajišnik je ovoga tjedna i sam trebao svjedočiti, ali je – zbog vremena koje mu je neophodno za pripremu iskaza – njegovo svjedočenje odloženo za početak travnja/aprila.
Bivšeg predsjednika parlamenta bosanskih Srba tereti se po dvije točke za genocid, po pet tačaka za zločine protiv čovječnosti, te po jednoj za kršenje zločina i običaja ratovanja, a zbog navodnog sudjelovanja u zajedničkom zločinačkom poduhvatu protjerivanja više tisuća Muslimana i Hrvata iz Bosne tokom 1991. i 1992.
U optužnici se navode i ostali sudionici istog zločinačkog poduhvata, među kojima i bivši predsjednici bosanskih Srba, Biljana Plavšić i Radovan Karadžić, kao i potpredsjednik Nikola Koljević. Tužioci su naveli da su njih troje, zajedno s Krajišnikom, bili članovi takozvanog „proširenog predsjedništva“ republike bosanskih Srba, te da su se u vrijeme kada je bosanski sukob bio na vrhuncu susretali i uzajamno konsultirali oko vođenja rata. A navodno su upravo posredstvom tog „ad hoc“ tijela suizvršioci zapovijedali snagama bosanskih Srba, koje su u to vrijeme provodile kampanju etničkog čišćenja.
Na pitanje o postojanju proširenog predsjedništva, Poplašen je odgovorio da se radi o „izmišljenom“ pojmu.
„To je kao kada biste rekli da, kada uz ručak imate i desert, imate prošireni ručak. A nije tako – jer je to još uvijek ručak“, rekao je svjedok.
Dodao i da je bi prošireno predsjedništvo samo po sebi bilo „protuustavno“.
Čak i nakon što je predsjedavajući sudac Alfons Ori (Alphons Orie) rekao da je sudsko vijeće bilo u prilici upoznati se s brojnim dokumentima koji navodno predstavljaju zapisnike sa sastanaka ratnog predsjedništva u uvjetima „neposredne ratne opasnosti“ u Bosni, Poplašen je nastavio poricati da je takvo tijelo u formalnom smislu ikada postojalo.
Sudc Ori onda se pozvao na jedan dokument na osnovu kojeg se čini da je Poplašen, kao netko tko je prisustvovao jednom od sastanaka proširenog predsjedništva, bio imenovan za ratnog povjerenika za sarajevsku općinu Vogošća. Svjedok je pak uzvratio riječima: „Možda smo pili kavu, a netko je hvatao bilješke.“
Ranije su suci, praktično prekinuvši Džosovo glavno ispitivanje, svjedoka upitale na koji su način lokalna ratna povjereništva sudjelovala u vojnim aktivnostima. Tužilaštvo je, naime, tvrdilo da su ta regionalna tijela služila za koordinaciju snaga bosanskih Srba na terenu.
Poplašen je ratni povjerenik za Vogošću postao u lipnju/junu 1992. Sudeći po optužnici, u razdoblju od svibnja/maja do prosinca/decembra te godine dogodila su se dva incidenta u kojima je „izvjestan broj muslimanskih pritvorenika“ bio ubijen na prisilnom radu ili tako što je upotrijebljen kao živi štit na liniji razdvajanja.
Na pitanje suca Orija, Poplašen je priznao da je u sastavu povjereništva za Vogošću bio i jedan oficir – „pukovnik pred penzijom“, koji je obavljao samo „ulogu koordinatora“.
Potom je rekao da je ratno povjereništvo pomagalo u nabavci „hrane i materijala“ za vojni sastav Vogošće, ali da nije imalo nikakve veze s „gorivom, municijom i oružjem“.
A kada je sudac naveo odjeljak iz predmeta tužilaštva u kojem se tvrdi da je u nadležnosti ratnih povjereništava bilo i „stvaranje uvjeta za rad vojnih organa i jedinica na obrani srpskog naroda“, Poplašen se vidno uzrujao.
„Dok traju ratne operacije, i sve ostalo je povezano s ratom. To možete tumačiti unedogled“, rekao je on.
Suđenje će biti nastavljeno 14. ožujka/marta, saslušanjem novog svjedoka obrane.
Helen Warrell izvještava za IWPR iz Haga.
Poplašen je za predsjednika bosanskih Srba, odnosno Republike Srpske (RS), izabran u rujnu/septembru 1998. Međutim, tu funkciju je obavljao svega četiri mjeseca, nakon čega ga je – tvrdeći da je izvršio „zloupotrebu ovlaštenja“ i opstruirao primjenu mirovnog sporazuma – smijenio tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice za Bosnu, Karl Vestendorp (Carl Westendorp).
Međutim, Poplašenovi kontakti s Krajišnikom uglavnom datiraju iz početne faze bosanskog rata, odnosno iz vremena kada je svjedok bio politički savjetnik, a okrivljeni jedan od najistaknutijih članova Srpske demokratske stranke (SDS).
Kada ga je branilac Dejvid Džos (David Josse) zamolio da opiše Krajišnikovu ličnost i njegovu radnu etiku, Poplašen je u prvi mah pokazao suzdržanost.
„Uvijek ste na klizavom terenu kada odgovarate na takvo pitanje: možete povrijediti nekoga ili pogrešno protumačiti njegov karakter“, rekao je svjedok.
Pa ipak, odmah potom, Poplašen je nadvladao ovu nesigurnost, ponudivši detaljnu analizu Krajišnikovog karaktera, izjavljujući da se radi o čovjeku „ogromne energije“, posvećenom poslu i usredotočenom na cilj.
„Ovo je čovjek koji je bio u stanju sve drugo, uključujući posao i obitelj, ostaviti po strani, kako bi obavio zadatak koji mu je dan ili kojeg smatra važnim“, rekao je Poplašen.
Svjedok je dodao i da je, kao predsjednik parlamenta bosanskih Srba, Krajišnik vodio računa o interesima „čitave skupštine“, a ne samo srpskih zastupnika. Konkretno, istakao je Poplašen, okrivljeni je „razumio muslimanski način razmišljanja i života“.
Krajišnik je ovoga tjedna i sam trebao svjedočiti, ali je – zbog vremena koje mu je neophodno za pripremu iskaza – njegovo svjedočenje odloženo za početak travnja/aprila.
Bivšeg predsjednika parlamenta bosanskih Srba tereti se po dvije točke za genocid, po pet tačaka za zločine protiv čovječnosti, te po jednoj za kršenje zločina i običaja ratovanja, a zbog navodnog sudjelovanja u zajedničkom zločinačkom poduhvatu protjerivanja više tisuća Muslimana i Hrvata iz Bosne tokom 1991. i 1992.
U optužnici se navode i ostali sudionici istog zločinačkog poduhvata, među kojima i bivši predsjednici bosanskih Srba, Biljana Plavšić i Radovan Karadžić, kao i potpredsjednik Nikola Koljević. Tužioci su naveli da su njih troje, zajedno s Krajišnikom, bili članovi takozvanog „proširenog predsjedništva“ republike bosanskih Srba, te da su se u vrijeme kada je bosanski sukob bio na vrhuncu susretali i uzajamno konsultirali oko vođenja rata. A navodno su upravo posredstvom tog „ad hoc“ tijela suizvršioci zapovijedali snagama bosanskih Srba, koje su u to vrijeme provodile kampanju etničkog čišćenja.
Na pitanje o postojanju proširenog predsjedništva, Poplašen je odgovorio da se radi o „izmišljenom“ pojmu.
„To je kao kada biste rekli da, kada uz ručak imate i desert, imate prošireni ručak. A nije tako – jer je to još uvijek ručak“, rekao je svjedok.
Dodao i da je bi prošireno predsjedništvo samo po sebi bilo „protuustavno“.
Čak i nakon što je predsjedavajući sudac Alfons Ori (Alphons Orie) rekao da je sudsko vijeće bilo u prilici upoznati se s brojnim dokumentima koji navodno predstavljaju zapisnike sa sastanaka ratnog predsjedništva u uvjetima „neposredne ratne opasnosti“ u Bosni, Poplašen je nastavio poricati da je takvo tijelo u formalnom smislu ikada postojalo.
Sudc Ori onda se pozvao na jedan dokument na osnovu kojeg se čini da je Poplašen, kao netko tko je prisustvovao jednom od sastanaka proširenog predsjedništva, bio imenovan za ratnog povjerenika za sarajevsku općinu Vogošća. Svjedok je pak uzvratio riječima: „Možda smo pili kavu, a netko je hvatao bilješke.“
Ranije su suci, praktično prekinuvši Džosovo glavno ispitivanje, svjedoka upitale na koji su način lokalna ratna povjereništva sudjelovala u vojnim aktivnostima. Tužilaštvo je, naime, tvrdilo da su ta regionalna tijela služila za koordinaciju snaga bosanskih Srba na terenu.
Poplašen je ratni povjerenik za Vogošću postao u lipnju/junu 1992. Sudeći po optužnici, u razdoblju od svibnja/maja do prosinca/decembra te godine dogodila su se dva incidenta u kojima je „izvjestan broj muslimanskih pritvorenika“ bio ubijen na prisilnom radu ili tako što je upotrijebljen kao živi štit na liniji razdvajanja.
Na pitanje suca Orija, Poplašen je priznao da je u sastavu povjereništva za Vogošću bio i jedan oficir – „pukovnik pred penzijom“, koji je obavljao samo „ulogu koordinatora“.
Potom je rekao da je ratno povjereništvo pomagalo u nabavci „hrane i materijala“ za vojni sastav Vogošće, ali da nije imalo nikakve veze s „gorivom, municijom i oružjem“.
A kada je sudac naveo odjeljak iz predmeta tužilaštva u kojem se tvrdi da je u nadležnosti ratnih povjereništava bilo i „stvaranje uvjeta za rad vojnih organa i jedinica na obrani srpskog naroda“, Poplašen se vidno uzrujao.
„Dok traju ratne operacije, i sve ostalo je povezano s ratom. To možete tumačiti unedogled“, rekao je on.
Suđenje će biti nastavljeno 14. ožujka/marta, saslušanjem novog svjedoka obrane.
Helen Warrell izvještava za IWPR iz Haga.
