Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

ZRTVE RAZOCARANE SUDJENJEM NIKOLICU

Mada Tribunal u tome vidi svoju pobjedu, zrtve iz Srebrenice smatraju da nacin na koji se sudi srpskom oficiru predstavlja izdaju
By Stacy Sullivan

U trenutku kada je Momir Nikolic - oficir za sigurnost bosanskih Srba, optuzen za ucesce u organizaciji srebrenickog masakra tokom 1995. - proteklog tjedna priznao vlastitu krivicu za zlocine protiv covjecnosti, haski tuzioci su, po vlastitom misljenju, postigli jednu od najvecih pobjeda u devetogodisnjoj povijesti Tribunala.


Zbog toga sto je jedan oficir bosanskih Srba napokon priznao odgovornost za najtezi zlocin koji je u Evropi pocinjen nakon Drugog svetskog rata, oni smatraju da ce sada postati moguce makar stisavanje one atmosfere poricanja koja u vezi s tim dogadjajima preovladjuje u srpskoj polovini Bosne.


"Svako priznanje krivice predstavlja pobjedu nad revizionizmom i poricanjem. Postojalo je poricanje od strane odredjenih politickih krugova u Banja Luci, pa ce ovo priznanje posluziti kao znacajan doprinos utvrdjivanju istine", izjavila je za IWPR glasnogovornica tuzilastva Florans Artman (Florence Hartmann).


Ali, mnoge zrtve jezivih zlocina pocinjenih u Srebrenici - ljudi zbog kojih Tribunal u krajnjoj liniji i postoji - ne misle tako.


U zamjenu za priznanje krivice i pristanak optuzenog da svjedoci protiv preostale trojice oficira bosanskih Srba koji su optuzeni za srebrenicki masakr, tuzilastvo je odustalo od preostale cetiri tocke optuznice koju je podiglo protiv Nikolica (medju kojima su i optuzbe za genocid), suglasivsi se da se optuzenom sudi samo za zlocine protiv covjecnosti. Tuzilastvo je takodjer odustalo od zahtjeva za dozivotnom robijom i pristalo da trazi kaznu u trajanju od 15 do 20 godina.


Obje cinjenice vezane za sporazum o priznanju krivice izazvale su snazne reakcije prezivjelih u Bosni. Grupe poput Majki iz enklava Srebrenica i Zepa - kojima nije bliska ideja nagodbe o priznavanju krivice i kojima sama sudska procedura u Hagu cesto nije dovoljno jasna - tvrde da se osjecaju izdanim od Tribunala.


"Razocarane smo ovim dogovorom. Haskom tribunalu ne bi se smjelo dati zeleno svjetlo za nagodbe o stvarima kakva je genocid", izjavila je Munira Subasic, koja inace predsjedava grupom i koja je i sama ostala bez sina i muza.


"Kako su mogli osloboditi Nikolica optuzbi za genocid? Genocid se desio. Mi to znamo", kaze Kada Hodzic iz iste grupe, kojoj je muz takodjer ubijen u ratu.


"Ocekujemo pravdu, a dobijamo nepravdu. Ovo mi pada teze od samog zlocina."


Razlika izmedju toga kako Tribunal na jednoj i zrtve na drugoj strani pristupaju Nikolicevom priznanju krivice predstavlja jedan od sustinskih problema koji postoje u vezi s haskim procesima.


Premoscivanje tog ponora - odnosno, pojasnjavanje nizozemske sudske procedure balkanskoj javnosti - Tribunal je prepustio svom Programu podrske (Outreach Programme).


Nakon sto je cula reakcije zena iz Srebrenice, Hodziceva je zakazala sastanak prezivjelih iz Srebrenice u Sarajevu. Ucinila je to s ciljem da sudionicima bude objasnjeno kako se obavljaju sudski postupci, na koji ce nacin Nikolicevo priznanje na kraju ipak pomoci u utvrdjivanju istinr i da o toj istini bude obavijestena i javnost, te kako ce spomenuto priznanje omoguciti tuzilastvu uspjesnije kazneno gonjenje drugih oficira, takodjer optuzenih za ubojstva.


Zrtve su vrlo pazljivo saslusale ono sto je Hodziceva imala reci.


"Oni su postali svjesni implikacija ovakvog toka dogadjaja i pozitivnog razvoja situacije", izjavila je Hodziceva nakon odrzanog sastanka.


Ali za stisavanje njihovog gnjeva nije bilo dovoljno puko upoznavanje s procedurom koja se u Tribunalu primenjuje.


Subasiceva je izjavila da je zadovoljna time sto ce Nikolicevo priznanje pomoci sudu da pred lice pravde izvede i ostale koji su osumnjiceni za sudjelovanje u operaciji ubijanja u Srebrenici, ali je dodala i da sve to ne mijenja cinjenicu da su najteze optuzbe protiv Nikolica povucene i da ce on biti osudjen na kaznu od samo 15-20 godina.


Nije tesko razumjeti zbog cega je Subasiceva toliko uznemirena. Ona naime tvrdi da je osobno Nikolic, iz jedne grupe ljudi u Srebrenici, izdvojio njenog sina.


"Nikolic je ubijao i to mu ne moze biti oprosteno. Njegova se savjest budi, ali meni nitko ne moze vratiti sina i muza", kaze ona. "Nije li sramno to sto ce Nikolicu za ubojstvo 7.000 ljudi iz Srebrenice biti izrecena zatvorska kazna u trajanju od 15 do 20 godina?"


Amra Kebo je novinarka sarajevskog dnevnog lista Oslobodjenje. Emir Suljagic je izvjestac IWPR-a iz Haga.