Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Zavrseno sudjenje Blagojevicu i Jokicu

Sudjenjem je djelomicno rasvijetljeno pitanje ponasanja vojske bosanskih Srba nakon zauzeca Srebrenice
By IWPR ICTY

Na samom kraju jednog od dva najvaznija dosadasnja haska sudjenja za srebrenicki masakr, tuzioci su zahtijevali da se dvojici optuzenih vojnih starjesina bosanskih Srba izreknu vrlo duge zatvorske kazne.


Oni su, naime, od sudaca zatrazili da se Vidoje Blagojevic osudi na 32, a Dragan Jokic na 15-20 godina. Branioci su, pak, zahtijevali da se oba okrivljena oficira oslobodi svih optuzbi. Ocekuje se da ce sudsko vijece presudu saopciti do kraja ove godine, ili pocetkom 2005.


Sudjenje je pocelo prije nesto vise od godinu i po dana, a na njemu je pored ostalog donekle rasvijetljeno i unutrasnje ustrojstvo vojske bosanskih Srba, odnosno nacin na koji je ta vojska funkcionirala u vrijeme kada su jedinice iz njenog sastava prvo zauzele Srebrenicu (muslimansku enklavu koja je uzivala zastitu Ujedinjenih naroda), a potom, u kolovozu/julu 1995., izvrsile i masakr nad oko 7.000 ljudi.


Blagojevic danas ima 53 godine, a u vrijeme kada su spomenuti zlocini pocinjeni bio je zapovjednik brigade bosanskih Srba u Bratuncu, gradu koji se nalazi nedaleko od Srebrenice i koji se sve vrijeme nalazio pod srpskom kontrolom. Jokic (47) je pak bio zapovjednik inzenjerije pri znatno vecoj Zvornickoj brigadi, a sudjeno mu je zbog toga sto je navodno sudjelovao u sahranjivanju i naknadnom premjestanju leseva pogubljenih Muslimana.


U optuznici se navodi da su spomenuta dvojica oficira sudjelovala u zajednickom zlocinackom poduhvatu koji je podrazumijevao masovno pogubljenje vise tisuca Srebrenicana, protjerivanje zena, djece i starih osoba iz enklave, te prikrivanje tragova zlocina.


Kao njihovi suucesnici u optuznici se spominju i Momir Nikolic – sef sigurnosti Bratunacke brigade – te Dragan Obrenovic, zamjenik zapovjdnika Zvornicke brigade. Njih dvojica su prosle godine priznali krivicu, pa su u medjuvremenu svjedocili protiv svojih navodnih suizvrsilaca.


Blagojevic je prvobitno bio optuzen kao neposredni organizator srebrenickih pogubljenja i protjerivanja, te za zlocine koje su pocinili njegovi, ali i ostali vojnici u spomenutoj zoni, gdje su se i dogodili najtezi masakri. Pored toga, optuzen je i za suucesnistvo u genocidu.


Medjutim, nakon sto je tuzilastvo proljetos okoncalo svoj dokazni postupak, suci su Blagojevica oslobodili otprilike polovine spomenutih optuzbi, tvrdeci da tuzioci ipak nisu uspjeli dokazati da je on osobno naredjivao, planirao ili poticao zlocine. S druge strane, optuzbe koje se ticu zapovjedne odgovornosti, pa i sama optuzba za genocid – ostale su na snazi.


Vrlo slicna odluka bila je donesena i u slucaju Jokic, buduci da je i on oslobodjen optuzbi da je osobno naredjivao, planirao i poticao zlocine za koje je okrivljen.


Kao netko tko je komandu nad Bratunackom brigadom preuzeo dva mjeseca prije no sto je na “sigurnu zonu” Ujedinjenih naroda izvrsen napad, Blagojevic je jedna od svega nekoliko osoba koje se u Hagu tereti za genocid. Pritom se vecina tih slucajeva takodjer tice Srebrenice. Ovog su proljeca suci i sluzbeno potvrdili da je Srebrenica prvi dokazani slucaj genocida u poratnoj Evropi, buduci da su za taj zlocin osudili Radislava Krstica, zapovjednika Drinskog korpusa, formacije u ciji su sastav ulazile i Bratunacka i Zvornicka brigada.


U svom zavrsnom obracanju, tuzilac Piter Mekloski (Peter McCloskey) zatrazio je od sudaca da podjednako tesku kaznu izreknu i Blagojevicu, tvrdeci da je on po prirodi svoje funkcije morao biti upoznat s “genocidnim namjerama drugih”, te da je vec i to samo po sebi dovoljno da bude proglasen krivim.


Najteze je dokaze protiv Blagojevica iznio Momir Nikolic, koji je i sam bio optuzen zajedno sa svojim nekadasnjim zapovjednikom. On je posvjedocio da ga je o “nasilju i zlocinima” nad Muslimanima, koji su uslijedili nakon pada enklave, osobno obavijestio Blagojevic. Osim toga, potonji navodno nije ucinio nista kako bi te zlocine sprijecio.


“Bilo je ocigledno da je Blagojevic u potpunosti upoznat s operacijom transporta i ubijanja, i da je od mene ocekivao da nastavim obavljati sve duznosti koje su bile povezane s tim operacijama”, rekao je Nikolic.


S druge strane, Blagojevicev branilac, Majkl Karnavas (Michael Karnavas), zatrazio je od sudaca da Nikolicevo svjedocenje odbace kao nepouzdano, pozivajuci se pritom na njegovo vlastito priznanje da je prilikom izjasnjavanja o vlastitoj krivici – lagao.


Nezavisno od svjedocenja, ovo dugo sudjenje proteklo je u znaku ostrih sukoba izmedju Blagojevica i Karnavasa, koji tokom sudjenja uglavnom nisu bili ni u kakvom kontaktu. Blagojevic je svog advokata optuzivao da “radi protiv njega”: no, prilicno je bizarno da je to cinio, s obzirom da je Karnavasu polazilo za rukom diskreditirati kljucne svjedoke optuzbe, pa i da obesnaziti znatan dio optuznice.


“On [moj klijent] jeste bio zapovjednik Bratunacke brigade, ali to samo po sebi ne znaci da je bio umijesan u bilo sto”, rekao je Karnavas u svom zavrsnom obracanju.


Na sudjenju je Karnavas pokusao prikazati Blagojevica kao nekompetentnu osobu i nekoga tko je nad svojim formacijama imao samo djelimicnu kontrolu. On navodno nije bio ni svjestan bilo cije “genocidne namjere”, a jos manje bi se za njega samog moglo reci da ju je posjedovao. Advokat je ostao pri stavu da je klijentova brigada zapravo izvrsavala naredjenja koja su stizala posredstvom paralelnog lanca zapovijedanja, u koji Blagojevic nije bio ukljucen.


Tuzilac Mekloski je pak insistirao da je Blagojevic – nezavisno od toga je li bio kompetentan ili nije – ipak nominalno bio “treci zapovjednik” srpskih formacija na podrucju Srebrenice. Iznad njega bili su samo zapovjednik srpske vojske, general Ratko Mladic (koji jos uvijek vazi za najtrazenijeg odbjeglog haskog optuzenika), te vec spominjani zapovjednik Drinskog korpusa, Radislav Krstic.


Tuzilac smatra da nekompetentnost ne smije biti opravdanje za nekog poput Blagojevica, koji je u vrijeme dramaticnih zbivanja oko Srebrenice ipak zauzimao vrlo visoku poziciju, a napomenuo je i da okrivljeni objektivno snosi “jos vecu” odgovornost za ono sto se desilo: “Kada neki zapovjednik svojim jedinicama nesto dozvoli, on ih, u stvari, ohrabruje da to ucine. Zapovjednik sluzi za primjer”, rekao je on.


Odjeven u tamno odijelo s crnom kravatom, Blagojevic je zavrsna obracanja optuzbe i obrane pratio pogleda uperenog u kompjuterski ekran ispred sebe, ne pokazujuci nikakve vidljive tragove bilo kakvih emocija.


Sasvim se drugacije ponasao njegov suoptuzenik. Krupan, ali djetinjeg lica, Jokic se sve vrijeme vrpoljio u svojoj stolici, pogotovo dok ga je njegov advokat Miodrag Stojanovic opisivao kao “dobrocudnog snagatora mekog srca”.


Jokic je u sustini optuzen zbog toga sto je dopustio da gradjevinska oprema njegove jedinice bude upotrijebljena pri kopanju masovnih grobnica. Takodjer se navodi da je on – kao operativni oficir koji je upravo u danima najveceg pokolja bio na duznosti – prakticno omogucavao ubijanje tako sto je “prosljedjivao podatke koji su bili neophodni za glatko odvijanje citave operacije”.


Jokicev advokat je od samog pocetka sudjenja slijedio strategiju kolege Karnavasa, jer je i on svog klijenta opisao kao osobu koja nije uzivala povjerenje pretpostavljenih, koji su od njega krili sve vazne informacije.


“Mi ne osporavamo cinjenicu da je Jokic znao da se veliki broj muslimanskih zatvorenika nalazi u zoni odgovornosti njegove brigade, ali to jos uvijek ne znaci da je znao i sto ce se tim ljudima dogoditi. Nije imao pojma”, uporno je tvrdio Stojanovic.


Ali, svjedocenje nekadasnjeg optuzenika Dragana Obrenovica donijelo je vrlo snazne dokaze protiv Jokica.


U svojoj pisanoj izjavi, Obrenovic je potvrdio kako mu je – treceg dana nakon pada Srebrenice, u stabu brigade – osobno Jokic rekao kako ima “veliki problem s ukopom pogubljenih i cuvanjem zatvorenika koji tek treba da budu pogubljeni”.


Tuzilac Stefan Vaespi (Stefan Waespi) podsjetio je sud da su cak i pripadnici inzenjerijske jedinice na sudu posvjedocili da ih je osobno Jokic uputio na zadatak ukopa i premetanja. “U pitanju je bio ogroman inzenjerijski poduhvat. Ukop i ponovni ukop nisu mogli proteci bez ucesca optuzenog”, rekao je on.


Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.