Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

ZAPOVJEDNIK LOGORA SUSICA OTKRIO LOKACIJU MASOVNE GROBNICE

Zapovjednik jednog od zatvora koji su osnovali bosanski Srbi saopcio je majci ubijenih sinova gdje su njihova tijela sahranjena
By IWPR ICTY

Bivsi nadzornik zatvorskog logora bosanskih Srba obavijestio je jednu zenu o nacinu na koji su njeni sinovi ubijeni i mjestu gdje su sahranjeni.


Dragan Nikolic (47), poznatiji po nadimku Jenki, bio je zapovjednik zloglasnog logora Susica, koji se nalazio nadomak Vlasenice (istocna Bosna). U optuznici koja je protiv njega podignuta, navedeno je da je on tu duznost poceo obavljati otprilike u lipnju/junu – kada je donesena odluka o pritvaranju Muslimana i ostalog nesrpskog stanovnistva – te da ju je vrsio sve do kraja rujna/septembra 1992.


Nikolic je 4. rujna/septembra ove godine priznao krivicu po cetiri tocke optuznice, za zlocine protiv covjecnosti. Kao prva osoba koju je Haski tribunal uopce optuzio, on je prihvatio odgovornost za neka od najtezih zlodjela koja su pocinjena u bosanskom ratu.


U jednom od najdramaticnijih trenutaka u dosadasnjoj povijesti Tribunala, Nikolic se tokom zakljucnog saslusanja suocio i sa jednom majkom koja je od njega zatrazila da otkrije lokaciju na kojoj pocivaju njeni sinovi.


Rijec je o Habibi Hadzic (60), koja je tri mjeseca provela u logoru Susica. Kada je u srpnju/julu 1992. odatle izasla, njeni su sinovi Enes i Bernes Hadzic tamo ostali. Nikada ih vise nije vidjela.


“Oni nisu zivi”, izjavila je ona pred sudom. “Jenki to zna, i ja bih ga zamolila da mi kaze gdje se nalazi masovna grobnica u kojoj se nalaze njihova tijela, kako bih ih sahranila.”


Predsjedavajuci sudac Volfgang Somburg (Wolfgang Schomburg) prekinuo je saslusanje i zatrazio od Nikolicevog branioca da pita optuzenog hoce li odgovoriti na to pitanje.


Poslije krace pauze, Nikolic je Hadzicevoj i sudu ispricao sto se desilo s njenim sinovima. “Sto se tice njenih sinova, oni su 30. rujna/septembra1992. odvedeni na Debelo Brdo, gdje su i likvidirani”, rekao je on, gledajuci u pod.


Tada je logor trebalo da bude zatvoren, a braca Hadzic su se zatekli u posljednjoj grupi od cetrdesetak zatvorenika koji su prezivjeli visemjesecno mucenje u Susici.


“Vecina nije imala nikakve isprave. Koliko se sjecam, jedan od njenih sinova je nosio teksas-jaknu”, izjavio je Nikolic pred sudom.


On je Habibi rekao i da su cetrdesetorica zatvorenika sahranjeni na mjestu na kojem su i pogubljeni, odnosno na obroncima Debelog Brda, nadomak Vlasenice.


Pred sudom su se pod pseudonimima prethodno pojavile jos dvije zrtve iz Susice, koje su svjedocile o uvjetima zivota koji su vladali u tom logoru.


Zena pod pseudonimom SU-032 govorila je kako su je zatvorski strazari neprekidno silovali u vrijeme dok je, zajedno sa svojim osmogodisnjim sinom, boravila u logoru.


Prema njenim rijecima, prvi put se to dogodilo tako sto ju je licno Nikolic odabrao i odveo u strazarsku baraku, gdje ju je silovao jedan od strazara. To se ponovilo i sutradan, kao i dan kasnije.


Docnije je i sin shvatio sto se dogodilo. SU-032 je potvrdila pred sudom da je on dozivio psiholoski poremecaj, te da jos uvijek pati od depresije. “Cesto spominje samoubojstvo”, rekla je ona.


Prilikom pustanja na slobodu njena je sestra bila izvedena iz autobusa na jednom od srpskih kontrolnih punktova i od tada joj se gubi svaki trag.


Kao svjedok obrane, psihologinja Nensi Groslfinger (Nancy Grosslfinger) izjavila je pred sudom da – ako je suditi po razgovorima koje je obavila s Nikolicem – on danas osjeca kajanje zbog onoga sto je radio. “Rekao mi je da nije u stanju objasniti zasto je sve to ucinio”, napomenula je ona.


Groslfingerova tvrdi da joj je Nikolic kazao da je zbog onoga sto je cinio poceo osjecati stid u vrijeme kada je logor bio zatvoren, u rujnu/septembru 1992., te da je olaksanje stiglo tek nakon sto je priznao krivicu.


Ona je rekla i da je na njeno pitanje o tome sto bi mogao uciniti sada, on odgovorio da bi to bilo “premalo i prekasno”.


Postujuci dogovor o priznanju krivice, optuzba i obrana su zatrazile da Nikolicu bude izrecena kazna u trajanju od 15 godina.


U svojoj zavrsnoj rijeci, glavni tuzilac Upavansa Japa (Upawansa Yapa) sucima je ponovio da se Nikolic prema zrtvama ponasao veoma okrutno. Neke od njih je prisiljavao da mu peru noge, a ostale je tukao i uskracivao im hranu.


Sud je takodjer kao svjedoka pozvao i dr Ulriha Zajbera (Ulrich Seiber), strucnjaka za pravo s Instituta Maks Plank, koji je proucavao pravni sistem bivse Jugoslavije. On je pak na saslusanju izjavio da bi nekome tko je pocinio slicne zlocine prema zakonima nekadasnjih jugoslavenskih republika – zavisno od toga je li krivicu priznao ili nije – bila izrecena zatvorska kazna u trajanju izmedju 33 i 36 i po godina.


Obracajuci se sudu, Nikolic je i ovoga puta izrazio zaljenje zbog svega sto se dogodilo.


“Samo ja znam kako se osjecam zbog onoga sto sam ucinio”, rekao je on. “Osjecam se posramljeno, jer sam se u logoru Susica nalazio na jednoj strani, naoruzan i uniformiran, dok su na drugoj strani bile zene koje su mogle da mi budu majke, kao i djeca i prijatelji s kojima sam odrastao.”


Ispricavajuci se vlastitim zrtvama, Nikolic je rekao kako se nada da ce one uvidjeti da je njegovo kajanje iskreno: “Nikada ne smijemo zaboraviti zrtve. Medju njima su i mnogi moji prijatelji. Nadam se da ce mi biti pruzena prilika da pridonesem ublazavanju njihovih patnji.”


Emir Suljagic je izvjestac IWPR-a iz Haga.