ZALBE NA PRESUDE IZRECENE PRIPADNICIMA OVK-a
(TU Br 436, 20-jan-06)
ZALBE NA PRESUDE IZRECENE PRIPADNICIMA OVK-a
(TU Br 436, 20-jan-06)
Optuzba tvrdi da sudsko vijece pri izricanju ovih presuda nije postivalo uobicajene standarde dokazivanja „izvan razumne sumnje“, nego je, umjesto toga, „razmatralo svaku sumnju, ukljucujuci i onu koja nije zasnovana na logici i zdravom razumu“.
Kada je rijec o Ljimaju i Muslijuu, tuzilastvo je iznijelo vise argumenata, kao sto je cinjenica da suci nisu potpuno uvazili dokaze koji pokazuju da su dvojica optuzenika zaista bila neposredno angazirana u logoru Lapusnik, gdje su kao starjesine OVK-a obavljali aktivnosti zapovjedne i kontrolne prirode.
Tuzilastvo u svom podnesku tvrdi i da je doticni logor sam po sebi predstavljao zajednicki zlocinacki poduhvat, ciji je cilj bilo „okrutno postupanje i mucenje“, u kojem su sudjelovala i trojica okrivljenih.
Od zalbenog je vijeca zatrazeno preinacenje presude po cetiri tocke optuznice u slucaju Ljimaj, i po tri tocke u slucaju Musliju.
Sto se tice treceg okrivljenog, tuzilastvo istice kako presuda „ne odrazava u potpunosti obim krivicne odgovornosti Haradina Balje“. Stoga je ono zatrazilo da on bude proglasen krivim po jos tri tocke optuznice, napominjuci da je dosudjena kazna „ocito neprikladna kada se u vidu imaju ostale koje su izrecene pred Tribunalom“.
Na presudu i kaznu se zalila i Baljina obrana, koja zahtijeva njegovo trenutno oslobadjanje.
Branioci su u zalbi naveli kako optuzba nije uspjela izvan razumne sumnje dokazati kako je okrivljeni prisustvovao i osobno sudjelovao u ubojstvu devetorice pritvorenika na planini Berisa, niti da je pomagao ili poticao bilo kakvo mucenje.