Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change
ZALBE NA PRESUDE IZRECENE PRIPADNICIMA OVK-a
(TU Br 436, 20-jan-06)
Tuzilastvo takodjer zahtijeva i poostravanje kazne koja je izrecena Haradinu Balji (Haradin Bala). Potonji je zbog zlocina pocinjenih u zatvorskom logoru OVK-a – koji je 1998. osnovan u selu Lapusnik, i u kojem su Srbi i navodni albanski kolaboracionisti bili muceni i ubijani – osudjen na 13 godina zatvora.
Optuzba tvrdi da sudsko vijece pri izricanju ovih presuda nije postivalo uobicajene standarde dokazivanja „izvan razumne sumnje“, nego je, umjesto toga, „razmatralo svaku sumnju, ukljucujuci i onu koja nije zasnovana na logici i zdravom razumu“.
Kada je rijec o Ljimaju i Muslijuu, tuzilastvo je iznijelo vise argumenata, kao sto je cinjenica da suci nisu potpuno uvazili dokaze koji pokazuju da su dvojica optuzenika zaista bila neposredno angazirana u logoru Lapusnik, gdje su kao starjesine OVK-a obavljali aktivnosti zapovjedne i kontrolne prirode.
Tuzilastvo u svom podnesku tvrdi i da je doticni logor sam po sebi predstavljao zajednicki zlocinacki poduhvat, ciji je cilj bilo „okrutno postupanje i mucenje“, u kojem su sudjelovala i trojica okrivljenih.
Od zalbenog je vijeca zatrazeno preinacenje presude po cetiri tocke optuznice u slucaju Ljimaj, i po tri tocke u slucaju Musliju.
Sto se tice treceg okrivljenog, tuzilastvo istice kako presuda „ne odrazava u potpunosti obim krivicne odgovornosti Haradina Balje“. Stoga je ono zatrazilo da on bude proglasen krivim po jos tri tocke optuznice, napominjuci da je dosudjena kazna „ocito neprikladna kada se u vidu imaju ostale koje su izrecene pred Tribunalom“.
Na presudu i kaznu se zalila i Baljina obrana, koja zahtijeva njegovo trenutno oslobadjanje.
Branioci su u zalbi naveli kako optuzba nije uspjela izvan razumne sumnje dokazati kako je okrivljeni prisustvovao i osobno sudjelovao u ubojstvu devetorice pritvorenika na planini Berisa, niti da je pomagao ili poticao bilo kakvo mucenje.
Optuzba tvrdi da sudsko vijece pri izricanju ovih presuda nije postivalo uobicajene standarde dokazivanja „izvan razumne sumnje“, nego je, umjesto toga, „razmatralo svaku sumnju, ukljucujuci i onu koja nije zasnovana na logici i zdravom razumu“.
Kada je rijec o Ljimaju i Muslijuu, tuzilastvo je iznijelo vise argumenata, kao sto je cinjenica da suci nisu potpuno uvazili dokaze koji pokazuju da su dvojica optuzenika zaista bila neposredno angazirana u logoru Lapusnik, gdje su kao starjesine OVK-a obavljali aktivnosti zapovjedne i kontrolne prirode.
Tuzilastvo u svom podnesku tvrdi i da je doticni logor sam po sebi predstavljao zajednicki zlocinacki poduhvat, ciji je cilj bilo „okrutno postupanje i mucenje“, u kojem su sudjelovala i trojica okrivljenih.
Od zalbenog je vijeca zatrazeno preinacenje presude po cetiri tocke optuznice u slucaju Ljimaj, i po tri tocke u slucaju Musliju.
Sto se tice treceg okrivljenog, tuzilastvo istice kako presuda „ne odrazava u potpunosti obim krivicne odgovornosti Haradina Balje“. Stoga je ono zatrazilo da on bude proglasen krivim po jos tri tocke optuznice, napominjuci da je dosudjena kazna „ocito neprikladna kada se u vidu imaju ostale koje su izrecene pred Tribunalom“.
Na presudu i kaznu se zalila i Baljina obrana, koja zahtijeva njegovo trenutno oslobadjanje.
Branioci su u zalbi naveli kako optuzba nije uspjela izvan razumne sumnje dokazati kako je okrivljeni prisustvovao i osobno sudjelovao u ubojstvu devetorice pritvorenika na planini Berisa, niti da je pomagao ili poticao bilo kakvo mucenje.
