Vojnik Dačbata se seća ubistva

Svedok opisuje kako su srpski vojnici izdvojili jednog muškarca i ubili ga, te kako je njegova jedinica iz sastava UN-a kasnije bila razoružana.

Vojnik Dačbata se seća ubistva

Svedok opisuje kako su srpski vojnici izdvojili jednog muškarca i ubili ga, te kako je njegova jedinica iz sastava UN-a kasnije bila razoružana.

Friday, 3 May, 2013

Bivši pripadnik holandskog mirovnog bataljna, angažovanog u Srebrenici, izjavio je ove sedmice pred Haškim tribunalom da je u julu 1995. godine, neposredno nakon što su tu enklavu zauzele snage bosanskih Srba, video kako ubijaju jednog čoveka.

Kao svedok optužbe, Pol Grunevegen (Paul Groenewegen) je na suđenju vojnom komandantu bosanskih Srba, Ratku Mladiću, izjavio da je video ubistvo dok je bio u kordonu vojnika „Dačbata“ iz sastava mirovnih snaga Ujedinjenih nacija, koji su 13. jula pokušali da formiraju tampon-zonu između izbeglih bosanskih Muslimana i snaga bosanskih Srba.

„Video sam kako je taj čovek bio izdvojen [iz grupe izbeglica], a [na to] mi je pažnju skrenulo vrištanje. Nije to bilo prvi put toga dana, tako da nisam mislio o tome“, rekao je Grunevegen pred sudom. „Kada sam mogao da se krećem slobodnije, udaljio sam se [od svog položaja na putu] i pažnju su mi ponovo privukli metež i krici, da bih onda video kako iza jedne od kuća dotičnog čoveka ubijaju.“

Rekao je da su trojica muškaraca koji su okruživali tog čoveka nosili „vojno odelo“, te da mu je jedan od njih pucao u glavu.

Grunevegen je opisao i kako je bio prisutan kada su – nakon što su Srebrenicu 11. jula zauzele snage bosanskih Srba – hiljade bosanskih Muslimana došle u logor UN-a u Potočarima.

Narednih je dana Mladićeva vojska ubila preko 7,000 muškaraca i dečaka u najtežem masakru koji se na evropskom tlu odigrao nakon Drugog Svetskog rata.

Tužiteljka Abir Hasan (Abeer Hasan) zatražila je od svedoka da opiše stanje u kojem su izbeglice bile kada su iz Srebrenice stigle u Potočare.

„U najmanju ruku, bili su uplašeni, neuhranjeni“, odgovorio je svedok.

Grunevegen je rekao i da su, koliko je on mogao da primeti, prednost pri ulasku u logor imali ranjenici, te da su „ljudi bili puštani unutra sve dok je bilo prostora“.

Više hiljada ih je ostalo izvan logora.

„Da li se sećate incidenta u kojem je neko sebi naneo povrede kako bi bio pušten u logor?“, upitala je Hasanova.

„Da. Taj čovek je pokušao da uđe u logor...a na kraju nam je ponovo prišao sa povređenom glavom“, odgovorio je svedok. „Moj kolega je rekao: ’Upravo sam video kako je povredio glavu kamenom.’“

Grunevegen je rekao kako je bio prisutan kada su 12. jula pripadnici vojske bosanskih Srba počeli da razdvajaju muškarce od njihovih porodica i odvode ih u pritvor.

„Jeste li primetili kako je odvajanje muškaraca uticalo na ostale izbeglice?“, upitala je Hasanova.

„Većina odvojenih muškaraca su tu verovatno bili sa ženama i/ili decom. Naravno, to nije lep prizor – bilo je suza, bilo je drame, i bilo je mnogo straha“, kazao je svedok.

„Jeste li sve vreme nosili oružje sa sobom?“, upitala je Hasanova.

„Da, uvek sam ga nosio sa sobom i morao sam da ga predam jer su me na to prinudili ljudi iz vojske bosanskih Srba“, kazao je Grunevegen. „Već sam od svojih kolega saznao da su morali da predaju oružje i bilo je pitanje vremena kada će se to i meni desiti. Od nas je na prijateljski način bilo zahtevano da položimo oružje.“

Hasanova je potom od svedoka zatražila da pojasni da li se predaja oružja odigrala „pod prinudom“ ili je bila „prijateljska“.

„Bilo nam je jasno da ćemo u svakom slučaju predati [svoje pružje], a kada to po prvi put od vas zatraže naoružani ljudi, kojih evidentno ima više, tada je po meni logično da se predate prvoj prijateljskoj instanci, jer se očekivalo da drugi zahtev neće biti prijateljski“, kazao je Grunevegen.

Svedok je potvrdio da je 12. i 13. jula u Potočarima video Mladića, ali nije mogao da kaže koliko puta.

„Video sam [Mladića], koji je bio u pratnji ostalih i snimateljske ekipe. Šta je zaista radio – pa, bio sam isuviše zauzet da bih ga neprekidno pratio“, kazao je Grunevegen.

„Jeste li ga videli onoga dana kada ste prisustvovali pogubljenju izbeglog muškarca?“, upitala je Hasanova.

„To više ne mogu da kažem, ali mora da je bilo tako“, odgovorio je Grunevegen.

Kao neko ko je od 1992. do 1996. bio komandant vojske bosanskih Srba, Mladić je optužen za planiranje i nadziranje srebreničkog masakra; kao i za opsadu Sarajeva, koja je trajala 44 meseca, i u kojoj je poginulo skoro 12,000 ljudi.

U optužnici mu se – u okviru ukupno 11 tačaka – pripisuje odgovornost za zločine genocida, progona, istrebljenja, ubijanja i prisilnog raseljavanja, čime je „doprineo ostvarenju cilja – trajnog uklanjanja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije na koju su pravo polagali bosanski Srbi“.

Mladić je uhapšen u Beogradu, maja 2011., nakon što je 16 godina proveo u bekstvu.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Mladićev advokat Branko Lukić je osporavao svedokovu tvrdnju da su spominjanog muškaca ubili pripadnici vojske bosanskih Srba.

„Koliko naoružanih ljudi je bilo oko čoveka koji je, prema Vašem iskazu, pogubljen?“, upitao je Lukić.

„Od trojice oko njega, znam da je onaj koji ga je ubio bio naoružan, ali to ne mogu da kažem sa sigurnošću i za drugu dvojicu“, kazao je Grunevegen.

„Osim ubijenog čoveka i trojice oko njega – da li je bilo još nekoga u blizini?“, upitao je Lukić.

„Nije“, odgovorio je svedok.

Lukić je potom ukazao na to da je u svojoj izjavi prilikom ranijeg svedočenja Grunevegen rekao da su oko ubijenog čoveka bila četiri vojnika.

„Slažete li se sa time da uopšte niste ni videli taj incident? Već da ste, možda, čuli za njega od nekog drugog?“, upitao je Lukić svedoka.

„Je li to Vaše pitanje?“, uzvratio je Grunevegen.

„Da li je tačno da Vi niste prisustvovali tom incidentu?“, upitao je Lukić.

„Ne, to nije tačno“, kazao je Grunevegen.

„Ta četvorica ljudi, ili ta trojica ljudi – Vi danas ne znate da li su svi oni bili naoružani ili nisu. Rekli ste da ste videli jednog naoružanog čoveka. Šta je sa četvrtim čovekom? Da li se danas sećate četvrtog čoveka ili ga se uopšte ne sećate?“, upitao je Lukić.

„Moje sećanje ih je pretvorilo u trojicu, ali su očito bila četvorica. Bio sam usredsređen samo na onog koji je ubio [izbeglicu], tako da je on jedini za koga mogu da kažem da je imao oružje“, kazao je svedok.

„Niste sigurni da li su ostala dvojica ili trojica bili naoružani?“, upitao je Lukić.

„Tako je. Fokus je bio potpuno i isključivo na čoveka koji je pucao“, rekao je Grunevegen.

„Da li je još neko iz Dačbata bio tamo gde ste Vi bili, i da li je još neko video to ubistvo?“, upitao je Lukić.

„Nije, i to zato što sam se samo ja udaljio od puta“, kazao je Grunevagen.

Suđenje se nastavlja naredne sedmice.

Rachel Irwin izveštava za IWPR iz Haga.
 

Frontline Updates
Support local journalists