VELIKA OCEKIVANJA OD BOSANSKOG SUDA

“O tome bih vam mogla pricati danima”, izjavila je bivsa zatocenica jednog od bosanskih zatvorskih logora kada smo od nje zatrazili da prokomentira vlastito ratno iskustvo.

Ista je osoba u vise navrata svoju pricu ispricala i kao zasticeni svjedok u Hagu, na sudjenjima nekolicini optuzenih za mucenja, silovanja i ubijanja koja su se odigrala u zatvorskim logorima na sjeverozapadu Bosne.

Usprkos tome, ona ce – kako je rekla za IWPR – pristati svjedociti jos jednom, ali sada pred novoformiranim vijecem za ratne zlocine bosanskog Drzavnog suda, koji bi iduceg tjedna trebao poceti s radom u Sarajevu.

Bivsa svjedokinja Haskog tribunala, koja je IWPR zamolila za anonimnost, ocekuje da ce biti pozvana svjedociti o mucenjima i ubojstvima kojima je prisustvovala u logoru Omarska. Prema nekim nagovjestajima, pred specijalim vijecem ce prvo biti sudjeno Zeljku Mejakicu, osobi koja je optuzena za zapovijedanje tim logorom.

Nakon intenzivnih priprema koje su, uglavnom daleko od ociju javnosti, trajale vise od godinu dana, specijalno vijece – cije je osnivanje pomogao Haski tribunal – bit ce inaugurirano 9. ozujka/marta, na svecanosti kojoj ce prisustvovati i najvisi duznosnici Medjunarodnog suda.

U Bosni se od novog suda ocekuje izuzetno mnogo: on bi, kako se navodi, trebao omoguciti utvrdjivanje istine o zlocinima koji su na ovom podrucju pocinjeni prije vise od deset godina, kao i ubrzati kretanje po trnovitom putu pomirenja.

Promatraci, medjutim, upozoravaju da bi sud trebao povesti racuna i o tome da gradjani zemlje koja jos uvijek trpi politicke i socijalne posljedice rata ispravno shvate njegovu poruku.

Ocekuje se da ce vijece za ratne zlocine procesuirati one bosanske slucajeve koje Medjunarodni sud nije bio u stanju pokrenuti, kao i neke od slucajeva koji su vec u toku, ali koje je Hag, u skladu s izlaznom strategijom, voljan prepustiti domacem sudstvu. Da bi smanjio obim posla i zaista okoncao rad do 2010., Tribunal bi trebalo ustupiti izvjestan broj slucajeva nizeg i srednjeg ranga bivsim jugoslavenskim republikama.

S druge strane, Tribunal ce nastaviti sudjenja za genocid i postupke protiv najvisih duznosnika – kakav je, recimo, postupak koji je pokrenut protiv bivseg jugoslavenskog predsjednika, Slobodana Milosevica.

Da bi omogucili vijecu da ispuni zadate ciljeve, bosanska vlada i parlament su – ponekad i protivno volji svojih politickih oponenata, medju kojima su najglasniji vladajuci nacionalisti iz srpskog entiteta – izvrsili izvjesne reforme sudskog sistema.

Pod snaznim medjunarodnim pritiskom, predstavnici svih triju etnickih grupa u parlamentu Bosne i Hercegovine napokon su u listopada/oktobru 2004. usvojili zakone kojima je omoguceno preuzimanje haskih slucajeva, kao i koristenje dokaza koje su prikupili haski tuzioci.

Osim toga, bosansko je pravosudje uskladjeno i s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, kojom je pored ostalog zajamceno i pravo na nepristrasno sudjenje. Kazneni zakon i zakon o kaznenom postupku izmijenjeni su jos u sijecnju/januaru 2003., cime je stvoren kombinirani sustav, koji sadrzi elemente opceg i gradjanskog prava, i koji je po tome slican sustavu kakav postoji u Hagu.

Takodje su usvojene i posebne odredbe koje se ticu odgovarajuce zastite svjedoka. Tako ce pred novim vijecem biti moguce sve one mjere zastite koje su prakticirane i pred Medjunarodnim sudom: upotreba pseudonima, distorzija lika, kao i kontrola protoka informacija o iskazima zasticenih svjedoka.

Bosanski ministar pravde, Slobodan Kovac, izjavio je ovoga tjedna za IWPR da je novi sud u zakonskom smislu vec spreman za preuzimanje haskih slucajeva.

“Pravne norme su vec na snazi, a vjerujem da sada postoji i snaga i volja da se sudi osumnjicenima srednjeg i nizeg ranga”, izjavio je on.

Kada je rijec o prikupljanju sredstava, osnivanju tajnistva i angaziranju lokalnih i inozemnih sudaca i tuzilaca, lokalni i medjunarodni duznosnici bliski vijecu gaje oprezni optimizam. Evropska komisija je financijski pomogla renoviranje sudske zgrade, kraj koje je sazidan i potpuno nov zatvorski centar u koji ce moci da bude smjesten 21 optuzenik.

Sve bi to sad trebalo poceti funkcionirati. Cim otpocnu prva sudjenja, pokazat ce se koliko je sudski proces zaista efikasan, te u kojoj ce mjeri pomoci Bosancima da dodju do istine o zlocinima pocinjenim tokom rata. Veliki broj promatraca, ukljucujuci i izvjesne predstavnike Tribunala, smatra da je uspjeh moguc jedino ukoliko poruka, koju ovaj sud bude emitirao, dopre u sve dijelove zemlje.

Ratna propaganda usadila je ljudima otpor cak i prema samoj ideji da su pripadnici njihove vlastite zajednice cinili bilo kakve zlocine. Ovakvo ponasanje je pogotovo karakteristicno za srpsku stranu, ali treba reci da je i nedavno objavljivanje optuznice protiv bosanskog zapovjednika Rasima Delica takodjer izmamilo slicne reakcije muslimanske politicke elite, koja je sve do sada bezrezervno podrzavala aktivnosti Medjunarodnog suda za ratne zlocine.

Lokalni novinari nisu kompetentni za pracenje procesa, buduci da nisu dovoljno upoznati s pravilima po kojima ce raditi novi sud. Jedan sarajevski urednik izjavio je za IWPR da ce novinarima biti tesko shvatiti ta pravila u zemlji u kojoj ih jedva razumiju i pravnici.

Predsjednik sarajevskog Istrazivacko-dokumentacionog centra (IDC) za ratne zlocine, Mirsad Tokaca, smatra da dobar dio problema s kojima se zemlja suocava proistjece iz nerasciscenih racuna s prosloscu.

“Problem ratnih zlocina je najveci [problem] u ovoj zemlji”, kaze on, napominjuci da korupcija i organizirani kriminal, koji danas najvise koce razvoj Bosne, umnogome predstavljaju posljedice rata. “Nekadasnji ratni zlocinci sada su ukljuceni u lanac korupcije i kriminala.”

Tokaca tvrdi da bosansko drustvo ima ogromna ocekivanja od domaceg suda za ratne zlocine, ali i upozorava da ce – ukoliko ih vijece bude zeljelo ispuniti – neprekidno, od samog pocetka, morati biti u komunikaciji s javnoscu. Po tome se novoosnovani sud razlikuje od Haskog tribunala, koji uslijed prostorne izmjestenosti u svojoj prvoj fazi nije vodio nikakvu kampanju koja bi se ticala njegovih vlastitih aktivnosti.

“Ne smijemo ponoviti tu gresku”, kaze Tokaca.

Prvi slucaj koji ce pokazati kolikom vjestinom komunikacije raspolaze sud bit ce sudjenje Mejakicu i jos trojici optuzenika koji su obavljali razlicite funkcije u Omarskoj i obliznjem logoru Keraterm.

Spomenutoj cetvorici, cije bi prebacivanje u Sarajevo uskoro trebali odobriti haski duznosnici, sudit ce se za zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja ratovanja, odnosno za sudjelovanje u progonima, ubojstvima, te okrutnom i nehumanom postupanju prema vise tisuca nesrpskih zatvorenika u Omarskoj i Keratermu, u razdoblju od svibnja/maja do kolovoza/augusta 1992.

Ovoga tjedna su pred specijalnim sudskim vijecem, koje u Hagu odlucuje koji slucajevi mogu biti ustupljeni balkanskim sudovima, saslusane izjave nekolicine predstavnika novoformiranog bosanskog suda.

Ukoliko slucaj bude prepusten Sarajevu, zrtva s kojom je IWPR bio u prilici razgovarati spremna je svjedociti. No, ona upozorava da ce se – ako se zaista tezi tome da presude u Bosni imaju odgovarajucu tezinu – morati raditi i na tome da ljudi shvate da je novi sud dio domaceg pravnog sustava i da nije nametnut izvana.

“Treba raditi na stvaranju osjecanja da je ono [vijece za ratne zlocine] dio ovog drustva”, kaze ona. “Istina je da ce to potrajati. Ali sto prije to bude postignuto, tim bolje.”

Beth Kampschror je suradnica IWPR iz Sarajeva.