Unistavanje verskih i kulturnih objekata

Dan 25

Unistavanje verskih i kulturnih objekata

Dan 25

Tuesday, 16 April, 2002
Tuzilastvo je pokusalo da dokaze Tacku Pet optuznice protiv Slobodana Milosevica kroz
svedocenje svetski poznatog strucnjaka za kulturno nasledje Balkana iz vremena Turaka,
Andrasa Ridlmajera (Andras Riedlmayer). U Tacki Pet se navodi da je jedan od nacina
zlostavljanja kosovskih Albanaca bilo sistematsko unistavanje njihovih kulturnih
spomenika i verskih objekata. Zlostavljanje na osnovu politicke, rasne ili verske
pripadnosti je zlocin protiv covecnosti, kaznjiv po Clanu 5 (h) Statuta Medjunarodnog
suda.

Gospodin Ridlmajer, koji radi na Harvardu, je podneo Sudu izvestaj, napisan na osnovu
dvogodisnjeg istrazivanja kojim je licno rukovodio, o steti nanetoj kulturnim i verskim
objektima u toku rata na Kosovu. Zakljucak izvestaja je da su tri od svaka cetiri urbana
centra iz turskih vremena unistena tako sto su namerno zapaljeni. Svedoci navode da su
paljenja vrsili srpski policajci, vojnici, pripadnici paravojnih jedinica i, u nekim
slucajevima, i srpski civili. Uz to, na meti su narocito bile tradicionalne albanske kuce,
takozvane kule, koje su, po navodima svedoka, takodje unistavali srpski vojnici i civili.
Istrazivaci su zakljucili da su sistematski bile unistavane i dzamije i drugi islamski verski
objekti. Vise od trecine ukupnog broja dzamija na Kosovu je unisteno ili tesko osteceno.

Milosevic je hteo da navede svedoka na zakljucak da je NATO bombardovanje krivo za
unistavanje i albanskih i srpskih verskih i istorijskih objekata, ali je Ridlmajer odgovorio
da njegovo istrazivanje to ne potvrdjuje. Naprotiv, zakljucak je suprotan: bombe NATO-a
su ostetile samo krov jedne dzamije, i jednu katolicku crkvu, koja nije u bila u upotrebi a
nalazi se u blizini srpske vojne baze koja je bombardovana. Istrazivaci su, medjutim,
nasli netaknute neke objekte (npr. Sinan Pasinu dzamiju i dva mosta iz vremena Turaka,)
za koje su srpske vlasti objavile da su ih bombe NATO-a potpuno unistile.

U toku unakrsnog ispitivanja, Ridlmajer je objasnio na koji nacin su istrazivaci dosli do
zakljucka da stetu nisu izazvale avionske bombe. U slucaju Muzeja Prizrenske lige, na
primer, za koji je Milosevic tvrdio da je pogodjen iz NATO aviona petog dana rata,
Ridlmajer je nizom argumenata pobio tu tvrdnju: 1) na zgradama u okolini muzeja nema
tragova ostecenja, 2) da je muzej bio pogodjen bombom, ne bi ostalo ni traga blatnjavim,
ciglenim i drvenim delovima konstrukcije koje su istrazivaci nasli, 3) muzej je bio
spomenik albanskog nacionalizma, 4) ocevici su rekli da su muzej namerno zapalili
srpski policajci, 5) kipovi osnivaca Prozrenske lige u prirodnoj velicini, koji su bili u
zadnjem delu muzeja, pronadjeni su posle rata u obliznjoj reci. Sve ovo, rekao je
Ridelmajer, ide u prilog tezi da je muzej bio na udaru srpskih snaga na terenu, a ne da ga
je pogodila avionska bomba NATO-a.

Milosevic je tvrdio da je NATO namerno bombardovao memorijalni kompleks na
Gazimestanu, spomenik povodom 600-te godisnjice kosovske bitke. Upravo zbog toga,
odgovorio je Ridelmajer, je on posetio Gazimestan. Medjutim, jedina ostecenja nasao je
na izlivenim celicnim nosacima reflektora, koji su podignuti 1989. Ridelmajer nije bio
pusten unutra, ali mu je policajac cuvar rekao da je unutrasnje stepeniste osteceno
bombom posle rata.

Ridlmajer i njegov tim su zakljucili da su unistavanja verskih objekata i spomenika
kulture sirom Kosova bila po istom obrascu: albanske spomenike su tokom rata unistavali
ljudi na terenu (a ne NATO avioni iz vazduha, prim.prev.), a srpski objekti kulture su se
posle rata nasli na meti osvetnicki raspolozenih kosovskih Albanaca. Istrazivaci su
takodje saznali da su srpske snage koristile dve katolicke crkve kao stabove, sto je
zabranjeno medjunarodnim pravnim normama.

Miloseviceva pitanja o unistavanju srpskih spomenika su nebitna, opomenuo ga je sudija
Mej, jer nisu navedena u optuznici. Optuznica se odnosi samo na Milosevicevu
odgovornost za ratne zlocine i zlocine protiv covecnosti, i nije joj namena da ocenjuje
ponasanje svih strana u sukobu. Ali, Milosevic smatra da su pitanja relevantna s obzirom
na to da on veruje da je sva destrukcija na Kosovu bila neizbezna posledica rata i da je za
vecinu odgovoran NATO. On optuzuje NATO zato sto su kosovski Albanci unistavali
Pravoslavne crkve (“UCK je prikrivao stetu koju je naneo NATO”) i KFOR, zato sto nije
zastitio srpsku kulturno nasledje.

Milosevic je dalje tvrdio da je ono sto se smatra albanskim kulturnim nasledjem u stvari
tursko, a ne albansko. Ridlmajer je odgovorio da Otomanska imperija nije bila
jedno-nacionalna, vec skup mnogih nacija. Kada je sudija Mej prekinuo njihovu diskusiju
pitanjem koja je svrha ovih pitanja, Milosevic je rekao da su “u ovom sudjenju bez
svrhe.”

Na ovaj nacin, Milosevic nastavlja da do kraja koristi slobode koje mu daje sud koji on
smatra nelegitimnim, i postuje njegova pravila samo u meri koja mu osigurava forum.
Njegovo ponasanje ilustruje zasto je tuzilastvu tesko da iznese sve svoje argumente u
ogranicenom vremenu koje im je odredio sud.
Frontline Updates
Support local journalists