U potrazi za otiscima Miloševićevih prstiju: Vrhovni komandant je sigurno sve znao

U potrazi za otiscima Miloševićevih prstiju: Vrhovni komandant je sigurno sve znao

Monday, 9 September, 2002
Dok se primice kraju prvi deo sudjenja Milosevicu, misljenja posmatraca se razlikuju o tome da li je tuzilastvo uspesno dokazalo navode optuznice koji se odnose na rat na Kosovu, ili ne. Naravno, odgovor na ovo pitanje znaju samo sudije u ovom predmetu, i sve pretpostavke su napouzdane kao vremenske prognoze. Ali, kako nas jos par godina deli od konacne presude, mozda bi za neke citaoce sledeci komentari bili interesantni:

Kao sto je u sudnici rekao Sudija Mej, u sudjenju Milosevicu je kljucna 'komandna odgovornost.' Drugim recima, niko ne tvrdi da je Milosevic licno masakrirao civile, ili ih proterao iz njihovih domova. Optuznica ga tereti zato sto je u vreme rata na Kosovu on bio na samom vrhu piramide vlasti i imao je potpunu kontrolu nad situaciojom u Srbiji i SRJ. Svi se sada pitaju da li je to bilo dokazano -- da li su izjave vise od stotine svedoka koje su se culi u sudnici u proteklih sest meseci nedvosmisleno ukazale na njegovu odgovornost?

Milosevic uporno osporava sve dokaze koje tuzilastvo iznosi, tako da su tuzioci morali da utrose vreme u dokazivanje da su hiljade civila zaista bili ubijeni, a da je vise stotina hiljada drugih proterano u vojnim operacijama sirom Kosova. S obzirom na to da je Milosevic u to doba bio predsednik SRJ i vrhovni vojni komandant, ako se dokaze da je u pitanju zaista bila serija slicnih zlocina, nuzno se namece zakljucak o njegovoj komandnoj odgovornosti. Prvo zato sto bi slicnost medju brojnim zlocinima ukazala na to da su oni bili isplanirani na najvisem nivou, a drugo zato sto u totalitarnoj drzavi (a SRJ je to bila barem u vreme rata na Kosovu,) nije mogucno da apsolutni vladar nema uvida u zlocine tog obima (cak i ako ih sam nije izrezirao i naredio.) U ovom slucaju, dakle, sami zlocini, ako se dokazu, ukazuju na krivicu optuzenog.

Ali, da li su tuzioci uverili sudije da su zlocini zaista pocinjeni? Do sada je bilo saslusano desetine svedoka tuzilastva koji su pricali o proterivanjima i masakrima civila, o pljackama i unistavanju imovine, kuca i sredstava za rad, o unistavanju verskih i kulturnih objekata, i o tome kako su albanskim civilima srpske i jugoslavenske vlasti oduzimale licna dokumenta. Ali, broj svedoka je bio drasticno smanjen zato sto su sudijr nametnuli vremensko ogranicenje za ovaj proces. Isto tako nije bilo dozvoljeno da svedoce istrazivaci tuzilastva, Kevin Kurtis i Barni Keli, koji su trebali da iznesu svoje vidjenje predmeta na osnovu svojih brojnih intervjua sa svedocima.

Glavni tuzilac Dzefri Najs se pobunio protiv ovih ogranicenja: 'Premda se razlikuju misljenja Pretresnog veca i Kancelarije tuzilastva o tome koliko incidenata treba da bude obradjeno, jasno je da na osnovu jednog ili dva zlocina ne moze da se tvrdi da su oni deo sistematskog napada, osim ako to optuzeni sam ne prizna. To se ne radi. Uzorak mora da bude dovoljno velik. A ako nije, tuzilastvo ne moze da dokazuje postojecu optuznicu.' (Zapisnik sa sudjenja na engleskom, strana 5939.) Po misljenju tuzilaca, incident u selu Racak je mogao adekvatno da bude obradjen da im je bilo dozovljeno da iznesu pregled dokaza. Istrazivaci su intervjuisali 60 svedoka zlocina u kome je 42 ljudi ubijeno. Medjutim, zbog vremenskog ogranicenja koje je sud nametnuo, saslusan je samo jedan svedok, a pisane izjave joc cetvorice su bile procitane u sudnici. Milosevic je onda iskoristio pravo da unakrsno ispituje sve njih. Najs je ukazao na to da na osnovu toga ne moze da se stekne kompletna slika o dogadjajima. On je ponudio -- a sud je taj njegov predlog odbio -- da istrazivac tuzilastva iznese pregled dokaza, tj. izjava svih saslusanih svedoka. Namera je bila da se na taj nacin pokaze sudijama da postoji jos obilje dokaznog materijala, koji bi im bio stavljen na raspolaganje ako bi oni to zatrazil, bez obzira da li ti dokazi govore u prilog tuzilastvu ili optuzenom.

U procesu bez korpus delikta (u ovom slucaju, to bi bio neko ko je ranije bio Milosevicev covek od poverenja, a ko bi sada posvedocio da je ovaj planirao kampanju etnickog ciscenja,) krivica moze se dokaze samo iz brojnih elemenata koji sami po sebi ne znace mnogo ali, razmatrani u celini, ne dozvoljavaju drugaciji zakljucak [nego da je Milosevic odgovoran za zlocie, prim.prev.] U takvim sudskim procesima, dokazi sa poprista zlocina ne pokazuju samo da je zlocin zaista bio pocinjen, nego i upiru prst na krivca. Pronalazenje sistema u zlocinima je kao pronalazenje otiska prstiju.

Zahtev tuzilastva da se ipak dozvole pregledi dokaza je sada pred Zalbenim vecem. Njhova odluka u ovome ce verovatno da bude odlucujuca za ishod sudjenja.
Frontline Updates
Support local journalists