TUŽILAŠTVO ZAHTIJEVA DOŽIVOTNU ROBIJU ZA MARTIĆA

Tužioci Haškog tribunala zatražili su ove sedmice da bivšem lideru pobunjeničkih srpskih vlasti u Hrvatskoj, s obzirom na težinu zločina za koje se tereti, bude izrečena kazna doživotnog zatvora.



Oni tvrde i da je odgovornost Milana Martića za ove „stravične“ zločine dokazana van svake razumne sumnje.



Odbrana pak tvrdi da Martić nije kriv i traži da bude oslobođen.



Sudsko vijeće je završne riječi tužilaštva i odbrane saslušalo nešto više od godinu dana nakon početka Martićevog suđenja.



Za vrijeme rata u Hrvatskoj (1991-95.), okrivljeni je bio predsjednik samoproglašene Srpske Autonomne Oblasti (SAO) Krajina, a tereti se za rukovođenje lokalnim policijskim snagama i ostalim oružanim formacijama prilikom protjerivanja i ubijanja ne-Srba u Hrvatskoj u navdenom periodu.



Tužilaštvo kaže da je van svake razumne sumnje dokazalo da je Martić odgovoran za ubijanje i progon ne-Srba u Krajini, kao i za granatiranje hrvatske prijestonice u maju 1995. – odnosno, napad u kojem je sedam civila poginulo, a oko 200 ranjeno.



„Zločini su u ovom slučaju izuzetno teški i strašni. Tužilaštvo stoga predlaže da . . . okrivljeni Milan Martić bude osuđen na doživotnu kaznu zatvora“, rekao je tužilac Aleks Vajting (Alex Whiting).



Odjeven u tamnoplavo odijelo i kravatu na pruge, Martić je pravio bilješke dok je Vajting iznosio niz otežavajućih okolnosti koje se tiču navodnih zločina, i koje po njegovim riječima nalažu da se Martiću, ukoliko bude osuđen, izrekne najteža kazna.



Rekao je kako je Martić u događajima „koji su se odigravali od 1991. do 1995., širom Krajine“, „učestvovao svojom voljom, s velikim entuzijazmom i to sve vrijeme“. Vajting je dodao i da Martić, koji se izjasnio kao nevin po svim tačkama optužnice, nije pokazao „nikakvo kajanje“.



Umjesto toga, sudsko vijeće je – prema riječima tužioca – bilo u prilici da čuje „pravdanje“ zločina koji su navodno počinjeni na području koje je 1991. proglašeno autonomnom srpskom republikom Krajinom, i to nakon što su prve višestranačke izbore 1990. dobili hrvatski nacionalisti,



Martiću je suđeno po 19 optužbi – uključujući zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja – za zločine kao što su ubistvo, pritvaranje, mučenje i rušenje sela, kao i za granatiranje Zagreba.



Martić se – zajedno sa bivšim jugoslovenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem i liderom bosanskih Srba Radovanom Karadžićem – tereti i za učešće u zajedničkom zločinačkom poduhvatu prisilnog razmještanja većine nesrpskog stanovništva iz većeg dijela Hrvatske i Bosne, čiji je krajnji cilj bilo stvaranje nove države u kojoj bi dominirali Srbi.



Vajting je ove sedmice tvrdio kako je tužilaštvo dokazalo da je Martić odigrao vodeću ulogu u tom poduhvatu, koji je počeo u avgustu 1991., i trajao do avgusta 1995.



„Jasno je da g. Martić nije samo sudjelovao u zajedničkom zločinačkom poduhvatu. Bio je jedna od ključnih karika za njegovo ostvarenje“, rekao je tužilac.



Vajting je istakao i da je Martić „od početka do kraja“ kontrolirao policijske i vojne snage, koje su – prema riječima tužilaštva – stajale iza protjerivanja i ubijanja ne-Srba na tom području.



Opisalo je i kako je rukovodstvo hrvatskih Srba širilo etničku mržnju prema Hrvatima uz pomoć stalne propagande kojom je pothranjivana atmosfera straha među tamošnjim Srbima.



„Stalno im je ponavljano da su Hrvati ustaše . . . da će uništiti Srbe“, rekao je on.



Po njegovim riječima, ta mržnja je omogućila da ljudi – u kampanji koja je u Krajini bila usmjerena protiv ne-Srba – ubijaju, pritvaraju, pljačkaju i uništavaju.



„Mnogi od onih koji su počinili te zločine . . . bili su ubjeđivani u to da nije zlo kada se zlo čini zlim ljudima“, rekao je on, aludirajući na izjavu koju je na suđenju dao jedan svjedok odbrane.



„Glavni lider koji je ljude doveo do te tačke bio je Milan Martić.“



Taj pokušaj protjerivanja ne-Srba terorom i silom pokazao se uspješnim – nastavio je Vajting.



Do 1994. su gotovo svi Hrvati napustili Republiku Srpsku Krajinu (RSK), što je naziv po kojem je SAO postala poznata nakon decembra 1991.



Tužilaštvo je dokazalo i da je Martić naredio granatiranje Zagreba „u očajničkom i bezuspješnom pokušaju da zaustavi Operaciju Bljesak u Zapadnoj Slavoniji“, rekao je Vajting, misleći pritom na uspješnu hrvatsku ofanzivu kojom je u prvoj polovini 1995. reintegriran jedan dio Krajine.



Vajting je rekao i da Martićeve „vlastite riječi“ takođe podržavaju optužnicu, pa je pročitao brojna javna saopštenja čovjeka koga je kamera snimila kako za sebe tvrdi da je „marioneta Slobodana Miloševića“.



Da bi potkrijepilo svoje tvrdnje, tužilaštvo se u više navrata pozivalo na svjedočenje Milana Babića – bivšeg političkog rukovodioca hrvatskih Srba i Martićevog kolege, koji se u haškoj pritvorskoj jedinici, marta prošle godine, objesio.



Babić je protiv Martića svjedočio nakon nagodbe u sklopu koje je priznao i vlastitu odgovornost za ratne zločine koji su se dogodili u to vrijeme, izjavivši pritom da je rat u Hrvatskoj 1991. izazvao Martić.



No, optužba je u tom smislu pretrpjela ozbiljan udarac, pošto je Babić umro prije nego što su advokati odbrane okončali njegovo unakrsno ispitivanje.



U svojoj završnoj riječi, Martićev advokat Predrag Milovančević odbacio je argumente optužbe kao puku „fikciju“.



„Osnovna teza odbrane jeste da tužilaštvo nije uspjelo da dokaže navode iz optužnice – nijedan od njih“, počeo je on.



Prema Milovančevićevim riječima, tužilaštvo je primijenilo „selektivni pristup događajima koji su se odigrali na teritoriji bivše Jugoslavije“.



On je porekao da su Martićevi postupci ikada bili motivirani šovinizmom ili netolerancijom prema nekoj grupi – kako se navodi u optužnici.



Ta tvrdnja je, kako je rekao, pobijena svjedočenjem brojnih svjedoka koji su potvrdili da kod Martića „nikada nisu videli ni najmanji trag mržnje niti netolerancije prema hrvatskoj zajednici“.



Milovančević je rekao i da – uprkos tvrdnji tužilaštva da svrha ovog slučaja nije da se ustanovi ko je odgovoran za raspad bivše Jugoslavije – odbrana ipak smatra da je taj faktor bitan.



Za vrijeme njihovog dokaznog postupka, branioci su pokušali dokazati da su rat sa krajiškim Srbima isprovocirale hrvatske vlasti, a ne da je bilo obrnuto.



Milovančević je ove sedmice ponovio i da je u naznačenom periodu trajala oružana pobuna nove, nezavisne hrvatske države protiv Jugoslavije. Rekao je i da je Martić samo pokušavao zaštititi vlastiti narod, koji je strahovao da će, nakon što Hrvatska ne bude više dio Jugoslavije, uslijediti masovne egzekucije i progoni Srba.



Presuda se očekuje na proljeće ili početkom ljeta.



Caroline Tosh izjveštava za IWPR iz Haga.