Tuzilastvo trazi dozvolu da izmeni optuznicu u drugom slucaju vezanom za Srebrenicu

Tuzilastvo trazi dozvolu da izmeni optuznicu u drugom slucaju vezanom za Srebrenicu

Osam nedelja nakon pocetka slucaja odbrane na drugom sudjenju vezanom za Srebrenicu, tuzilastvo se ove nedelje obratilo sudu sa zahtevom da dozvoli izmenu optuznice protiv jednog od dvojice preostalih otpuzenih - Vidoja Blagojevica.* Ovo sudjenje je pocelo 14.maja 2003.godine, a tuzilastvo je zavrsilo svoj slucaj 27.februara 2004.godine.
Tuzilastvo trazi odobrenje da uskladi svoje optuzbe vezane za genocid sa nedavnom odlukom Zalbenog veca u slucaju Krstic, koja pravi razliku izmedju saucesnistva u vrsenju genocida, i pomaganja i podrzavanja genocida. Blagojevic je inicijalno optuzen za saucesnistvo u genocidu.** Tuzilastvo zeli da izmeni optuzbe u pomaganje i podrzavanje (genocida). Blagojevicev branilac se protivi toj izmeni, tvrdeci da je za to sada kasno u postupku i da ce biti na stetu okrivljenog zbog stvaranja predubedjenja protiv njega.
U slucaju Krstic, Zalbeno vece je zauzelo stav da je za postojanje saucesnistva u genocidu potrebna konkretna namera da se unisti znacajan deo grupe koja se moze identifikovati, u konkretnom slucaju bosanskih Muslimana u Srebrenici. Medjutim, neko moze biti osudjen za pomaganje i podrzavanje (genocida) i bez toga da je delio tu konkretnu nameru sa primarnim izvrsiocima. Za njega je samo potrebno da je znao za njihovu nameru da uniste znacajan deo grupe koja se moze identifikovati i da je preduzeo korake da pomogne ispunjenju tog cilja. Zalbeno vece je izmenilo Krsticevu presudu kao ucesnika zajednickog zlocinackog poduhvata koji je za cilj imao pocinjenje genocida, zamenivsi to osudom za pomaganje i podrzavanje genocida. Iz tih razloga optuzeni nije unapred ostecen time sto je odgovarao na optuzbe za genocid, a ne za pomaganje i podrzavanje genocida.
Do presude Krsticu, pretresna veca MKSJ-a i Tribunala za Ruandu tretirala su saucesnistvo u genocidu i pomaganje i podrzavanje genocida kao stvari istog znacenja. Optuznica protiv Blagojevica je pisana s tim shvatanjem. Tuzilastvo tvrdi da je vece u slucaju Krstic prosirilo znacenje saucesnistva izvan onoga sto je tuzilastvo nameravalo kada je optuzilo Blagojevica za zlocin. U tuzilastvu kazu da pomaganje i podrzavanje genocida vise odrazava njihovu nameru (u ovom slucaju).
U pokusaju da dodje do izmene optuznice, tuzilastvo tvrdi da je pomaganje 'manje tesko delo' i da je vec obuhvaceno optuzbom za saucesnistvo, kao i optuzbom za genocid. Drugim recima, izmena ne zahteva od odbrane da odgovara na nesto novo. Branilac je prigovorio time da bi on mozda primenio drugaciju strategiju odbrane da je optuzba od pocetka bila za pomaganje i podrzavanje genocida. Odbrana, medjutim, nije pokazala nista od toga kako bi optuzeni dosao u nepovoljniji polozaj time sto bi odgovarao na optuzbe vezane za pomaganje i podrzavanje, a ne za saucesnistvo u genocidu.
Tuzilastvo je mozda imalo na umu i to sto je pretresno vece ranije oslobodilo Blagojevica drugih optuzbi po kojima je on bio primarni izvrsilac u kampanji masovnog ubijanja. Po zavrsetku slucaja tuzilastva sud je prihvatio znacajne delove zahteva odbrane za oslobadjanje okrivljenog, obrazlazuci tu odluku time da dokazi ne potkrepljuju Blagojevicevo ucesce u ulozi glavnog planera ili organizatora.
[Generalno, kada tuzilastvo zavrsi sa izvodjenjem svojih dokaza, sud preispituje izvedene dokaze samo u meri da utvrdi da li su oni adekvatni da dozvole razuman sled cinjenica da bi pretresno vece moglo van razumne sumnje utvrditi da je zlocin pocinjen i da ga je pocinio okrivljeni. Osim ukoliko su dokazi ocigledno nepouzdani, sud se nece upustati u ocenu dokaza da bi odredio sta je pouzdano a sta ne, ostavljajuci to za konacnu odluku nakon sto se odbrani da prilika da izvede dokaze koji su suprotstavljeni dokazima tuzilastva. Medjutim, u slucajevima u kojima tuzilastvo nije dostavilo dovoljno dokaza koji bi podrzali optuzbe do kraja svog slucaja, pretresno vece moze osloboditi optuzenog tih optuzbi.]
U predmetu protiv Blagojevica pretresno vece je oslobodilo optuzenog za planiranje, podstrekavanje ili naredjivanje zajednickom zlocinackom poduhvatu koje je ukljucivalo ubistva, istrebljenje, nasilno premestanje i progon bosanskih Muslimana u Srebrenici. Medjutim, optuzeni i dalje moze biti smatran odgovornim za ucesce u zajednickom zlocinackom poduhvatu koji je za cilj imao 'cinjenje' zlocina progona kroz njegovo ucesce u evakuaciji bosanskih Muslimana.*** Utvrdivsi takodje da su dokazi dovoljni da se utvrdi da se operacija ubijanja odigrala i da ona predstavlja genocid, sud je zakljucio da dokazi mogu da podrze nalaz da je Blagojevic bio saucesnik u genocidu.
Preispitujuci cinjenice, sud je utvrdio da one mogu potkrepiti zakljucke da su jedinice i sredstva Bratunacke brigade (kojom je Blagojevic komandovao) bili ukljuceni u izvrsenje zlocina, da je Blagojevic toga bio svestan i da je bio obavesten o kriminalnim aktivnostima koje su cinili njegovi potcinjeni. Zbog toga, on bi mogao da bude proglasen krivim kao komandir koji je propustio da spreci ili da kazni zlocine, posto je imao moc da to ucini.****
Nalazeci da su dokazi nedovoljni da podrze zakljucak da je Blagojevic bio jedan od glavnih aktera zajednickog zlocinackog poduhvata ('planirati, podsticati, narediti' po recima koriscenim u clanu 7 (1) Statuta MKSJ) sud je primetio da je on samo bio prisutan u relevantnoj oblasti u relevantno vreme; ima malo dokaza o kontaktima izmedju njega i drugih navodnih clanova zajednickog zlocinackog poduhvata; vise komande Bratunacke brigade, generalstab VRS (Vojske Republike Srpske) i komanda Drinskog korpusa bile se na istoj lokaciji sa Bratunackom brigadom, i ima dokaza o situacijama kada su nadredjeni esaloni jednostavno preskakali lanac komande i naredjenja izdavali direktno Bratunackoj brigadi bez Blagojevicevog pristanka.
Prema oceni suda 'iako postoje dokazi koji mogu voditi utvrdjivanju cinjenicnog stanja da je optuzeni znao da se odvija operacija ubijanja, ti dokazi se ne cine dovoljnim da bi dozvolili razumni sled cinjenica do zakljucka da je optuzeni ucestvovao u zajednickom zlocinackom poduhvatu koji je za cilj imao ubijanja muskaraca bosanskih Muslimana'. Medjutim, sud takodje ocenjuje: 'Pretresno vece nalazi da ima dovoljno dokaza koji, ako se prihvate, mogu odvesti do utvrdjenja cinjenicnog stanja da je okrivljeni znajuci sta se dogadja pruzio pomoc u izvrsenju tih zlocina'.
Medjutim, u odnosu na Jokica, za koga se smatralo da je manje odgovoran od ove dvojice, sud je ostavio na snazi optuzbe po kojima je on bio clan zajednickog zlocinackog poduhvata, da je delio njegov cilj i nameru za unistenjem, te da je ucestvovao u njegovom izvrsenju. Dokazi bi takodje mogli potkrepiti nalaz da je on pomagao zajednicki zlocinacki poduhvat time sto je pomagao izvrsenju zlocina znajuci sta se dogadja. Dokazi, medjutim, nisu podrzali nalaz da je on ucestvovao u planiranju, podstrekavanju ili naredjivanju operacije.
Tuzilastvo je ranije zatrazilo dozvolu pretresnog veca da se zali na odluku o oslobadjanju okrivljenog od nekih optuzbi. Pretresno vece je taj zahtev odbilo, smatrajuci da je tuzilastvo primenilo pogresnu pravnu proceduru i da je trebalo da se zali direktno Zalbenom vecu, a ne da za to trazi dozvolu od pretresnog veca. Tuzilastvo se na ovo nije zalilo, ocigledno prihvatajuci ono sto je pretresno vece utvrdilo, a to je da se Blagojeviceva krivicna odgovornost pre moze pravilno okarakterisati kao odgovornost pomagaca nego glavnog izvrsioca.
Sve dok pretresno vece ne odluci o poslednjem zahtevu tuzilastva, optuznica protiv Blagojevica i Jokica ostaje kakva je bila do sada. Blagojevic je optuzen za: saucesnistvo u genocidu; istrebljenje, ubistvo, progone i nasilno premestanje - sve zlocini protiv covecnosti, kao rezultat njegove komandne odgovornosti. On je takodje optuzen za ubistvo kao ratni zlocin, kroz komandnu odgovornost. Na kraju, optuzbe za zlocine progona i nehumane akte za nasilno premestanje (zlocin protiv covecnosti) protiv njega ostaju.
Jokic se mora suociti sa optuzbama za komandnu odgovornost, kao i za individualnu krivicnu odgovornost za pocinjeno istrebljenje, ubistvo, progone i nasilno premestanje – sve zlocini protiv covecnosti, kao i sa optuzbom za ubistvo kao ratni zlocin.
Sudjenje se nastavlja.
--------------------------------------------------------------
*Ostala dvojica, Momir Nikolic i Dragan Obrenovic su priznali krivicu pre pocetka sudjenja.
**Saokrivljeni Dragan Jokic nije optuzen za genocid.
***Individualnu krivicnu odgovornost (za genocid i druge zlocine kaznjive po Statutu MKSJ) ima 'Osoba koja je planirala, poticala, naredila, poèinila ili na drugi naèin pomogla i podržala planiranje, pripremu ili izvršenje kriviènog djela navedenog u èlanovima 2 do 5 …Statuta …' Clan 7 (1).
****Clan 7(3) predvidja kaznjivost za komandnu odgovornost, t.j. ukoliko je neko sa ovlascenjima nadredjenog nad drugima znao ili je imao razloga da zna da se njegov podredjeni sprema da izvrsi jedno od krivicnih dela predvidjenih Statutom MKSJ ili je to delo izvrsio, i ako nadredjeni spreci da preduzme neophodne i razumne mere da spreci te akte ili da kazni izvrsioce.
Frontline Updates
Support local journalists