Tužilac osvetlio ulogu dobrovoljaca, a Milošević svedoka izložio opasnosti

Dan 134-135

Tužilac osvetlio ulogu dobrovoljaca, a Milošević svedoka izložio opasnosti

Dan 134-135

Tuesday, 28 January, 2003
CRVENE BERETKE Tuzioci su zapoceli novu godinu iznosenjem dokaza o kljucnoj
ulozi koju su srpske paravojne formacije odigrale u ratovima u Hrvatskoj, Bosni i
Hercegovini i na Kosovu. Tokom unakrsnog ispitivanja, sada vidno odmoren Milosevic
je pokusao da krivicu za ratne zlocine potpuno pripise njima, a skine je sa JNA. Nije bilo
govora o tome zasto su paravojne jedinice bile toliko koristene -- ni zasto su srski mladici
odbijali da ucestvuju u Milosevicevim ratovima.

Prvi je o ovome govorio zasticeni svedok K-2, bivsi pripadnik Crvenih beretki. On je
naglasio da su oni bili pod direktnom kontrolom Sluzbe drzavne bezbednosti Srbije (DB).
Komandant Crvenih beretki bio je Franko Simatovic - Frenki, sef specijalnih operacija u
DB-u, a njegov je sef bio prvi covek DB-a, Jovica Stanisic, za koga se iz ranijih izjava
svedoka videlo da je bio odgovoran licno Milosevicu.

K-2 je svedocio da je DB Srbije kontrolisao njegovu paravojnu jedinicu, i da je njenim
pripadnicima bilo zabranjeno i da spomenu njeno postojanje. Na pitanje u kojoj su meri
uzivali podrsku vlade Srbije, K-2 je odgovorio: “Imali smo punu odrsku u obliku
municije, uniformi, i svega sta je bilo potrebno i mogli smo da koristimo njihove
objekte.” Na proslavi otvorenje kasarne u Kuli u oktobru ili novembru 1995, njegova je
grupa dobila sluzbeni status Jedinice za anti-teroristicko delovanje (JATD) Sluzbe
drzavne bezbednosti. Proslavi su prisustvovali oficiri JNA i osoblje SDB-a.

K-2 je zatim opisao kako su bili obucavani, naoruzavani i opremani u vojnim centrima u
istocnoj Slavoniji. Izmedju ostalog, ucili su kako ubiti coveka u potpunoj tisini, ali je K-2
u unakrsnom ispitivanju priznao da nije nikada upotrebio tu stecenu vestinu. Takodje je
opisao kako su kamioni sa oznakama SDB-a redovno dovozili oruzje i municiju u jedan
od centara za obuku, i kako su tu opremu redovno, i na organozovan nacin, dalje odvozili
pripadnici drugih paravojnih jedinica.

Osim sto je SDB bio direktno ukljucen u obucavanje i opremanje pripadnika paravojnih
jedinica u Hrvatskoj, K-2 je reao i da je Simatovic rekao svojoj jedinici da moraju da
izvrse svako naredjenje koje dobiju. Za uzvrat, rekao je, “Predsednikova [Miloseviceva]
vrata su nam otvorena.”

Milosevicevo unakrsno ispitivanje je bilo prilicno efikasno, posebno u delu koji se
odnosio na ulogu Crvenih beretki na Kosovu. Svedokove informacije su bile vecim
delom iz druge ruke, jer je on bio na medicinskom i na disciplinskom otsustvu kroz veci
deo tog perioda. Manje je bio uspesan Milosevicev pokusaj da opovrgne svedokovu
tvrdnju da se licno uverio da je fabrika “Sloboda” u Cacku uz aparate za domacinstvo
proizvodila i oruzje. K-2 je ispricao da je licno ukrcavao rucne bombe iz te fabrike u
kamione. Fabriku je posle NATO bombardovao, a srspki mediji su tvrdili da je to bilo
iskljucivo civilno postrojenje za proizvodnju masina za ves.

MINSKO POLJE LOVAS Svedok C-1204 je takodje opisao znacajnu ulogu koju su
paravojne formacije igrale ranije u ratu, 1991 godine, u tzv. Srspkoj Autonomnoj Oblasti
isocna Slavonija i zapadni Srem.C-1204 je preziveo uzas minskog polja Lovas, kada je
pedesetak hrvatskih civila bilo prisiljeno da hodaju kroz polje i da ga tako ociste od
mina. Dvadesetak ljudi je pri tome poginulo, neki od mina, a neke su ubili vojnici za koje
je svedok tvrdio da su bili iz Valjeva.

Lokalni Srbi i pripadnici paravojnih jedinica su zauzeli pretezno hrvatsko selo Lovas
desetak dana ranije. Zatim je stiglo deset autobusa i deset kamiona punih JNA oficira i
vojnika. JNA je kontrolisala sve prilaze selu i dozvoljavali su dobrovoljcima da se
izivljavaju nad mestanima. Dobrovoljci su pljackali i palili hrvatske kuce i prisiljavali su
mestane da rade za njih, a da ih u tome nije sprecila JNA. Jedna takva grupa
dobrovoljaca, koju su sacinjavali pretezno ljudi iz valjeva, je u centru sela okupila sve
muskarce izmedju 18 i 55 godina starosti. Tamo su ih tukli kundacima i celicnim
sipkama, a onda ih prisilili da uspravno sede celu noc na hladnom, pre nego sto su ih
ujutro uterali u minsko polje.

Milosevic je pokusao da odvoji JNA od ponasanja dobrovoljaca. Medjutim, C-1204 je
ispricao da je JNA dozvolila dobrovoljcima naoruzanim pistoljima i automatskim
oruzjem da slobodno secu po selu. JNA takodje nije reagovala da zastiti civile. Da bi
dosli do minskog polja, na primer, civili su morali da prodje kroz barikadu na kojoj su
bili vojnici JNA. Niko nije postavljao pitanja. I niko nije nista rekao na povratku, iako su
svi culi eksplozije, a minsko polje je bilo samo 600 metara udaljeno od JNA barikade.
Kada su kamionima pokupljena tela stradalih u minskom polju, opet su prosli pored JNA
a da niko nije reagova. Kamion prepun leseva je dva dana bio parkiran na ulazu u selo,
sve dok valjevci nisu naredil mestanima da ih zakopaju u jami na groblju.

Oficir JNA je dzipom stigao do minskog polja neposredno posle eksplozija. Milosevic je
sugerisao svedoku da JNA nije imala veze sa ciscenjem minsog polja jer da je oficir
stigao kada je cuo eksplozije. C-0124 se nije slozio sa ovim objasnjenjem. “Misllim da je
vrlo dobro znao za mine, i priznao je da je on minirao polje.” Istakao je da oficir onda
otisao svojim putem, u suprotnom pravcu od sela. Ni drugi oficiri i vojici JNA nisu dosli
da istraze sta se desilo. Nema indikacija da je JNA nesto uradila da obuzda ili kazni
dobrovoljce, pocinioce ovog zlocina.

MILOSEVICEVA OKRUTNOST Tokom zimske pauze je Milosevic ocigledno
razmislio o svom agresivnom stilu unakrsnog ispitivanja. Sa prvim svedokom u ovoj
kalendarskoj godini, bio je mnogo pristojniji nego inace, i njegova su pitanja uglavnom
bila relevantna. Iako nije mogao uvek da se suzdrzi od zajedljivih komentara, oni su bili
manje licni nego do sada. Ali pre nego sto neko pomisli da se Milosevic promenio, neka
procia njegova prva pitanja postavljena prvom svedoku u 2003 godini:

Milosevic: “[U Vasoj izjavi] trazite sve potrebne mere da Vam s zastiti identitet. Kazete
da Vam je zivot u opasnosti.. Da li jos verujete da Vam je zivot u velikoj opasnosti, s
obzirom na to da su prosle 2 1/2 godine od kada ste dali izjavu?” K-2” “Da.” Milosevic:
“Da li je razlog da verujete da Vam je zivot u opasnosti to sto ste rekli istrazivacima
[Kancelarije tuzilastva] da neki ljudi veruju da ste bili upleteni u Arkanovo ubistvo?
Zasto Vam je zivot u opasnosti?” K-2, koji kao da nije shvatio da Milosevic pokusava da
javnosti otkrije njegov identitet: “Sada to verujem iz oba razloga.”

Iako je u tom momentu vodja tuzilaca Najs prekinuo da bi upozorio Sud da su
Miloseviceva pitanja “prikriven pokusaj da javnosti identifikuje svedoka,” Sud je
dozvolio optuzenom da nastavi sa pitanjima.

Milosevic: “Zato sto ste ucestvovali u ubistvu Arkana?” K-2: “Da.”

Posle jos nekoliko pitanja o mestu stanovanja i profesiji, je sveodk sam upozorio Sud da
vise ne moze da javno odgovara na pitanja a da ne otkrije svoj identitet. Sud se povukao
iza zatvorenih vrata.

Iako je Milosevicevo unakrsno ispitivanje sada profesionalnije, njegovo svesno
nastojanje da otkrije identite svedoka K-2 onima od kojih ovaj strahuje, pokazuje da
Milosevic i dalje ne postje pravila. Kao sto dobro znaju predstavnici medjunarodne
zajednice koji su sa njim pregovarali, Milosevicev ugladjeno ponasanje prikriva njegovu
neverovatnu okrutnost. To se vidi iz cele istorije njegove vladavine.

Njegovo nastojanje da javno otkrije identitet svedoka moze da utice na buduce svedoke i
na sam tok sudjenja. Do sada je, u delu sudjenja koje se odnosi na Hrvatsku, pod
delomicnom ili potpunom zastitom identitea sedocilo vicse od polovine sveodka.
To je odraz sveopste nesigurnosti i straha koje su neki medjunarodni komentatori
uporedili sa mafijaskim Cikagom iz 1930-ih godina, ili sa davnim americkim divljim
zapadom. Da bi zastitili i svedoke i integritet sudjenja, sudije moraju da budu izuzetno
oprezni, a ne da dozvole da ih zavede Milosevicevo poboljsano ponasanje.

Ako Milosevic bude otkrivao identitet svedoka, drugi svedoci bi mogli da odbiju da
govore na javnom sudjenju, cime bi Sud bio prisiljen da sve veci deo sudjenja zatvori za
javnost. Ali, kako Milosevic koristi sudjenje kao priliku da se obrati javnosti, povlacenja
iza zatvorenih vrata ne bi bilo ni u njegovom interesu. Bilo bi mu dobro da razmisli i o
tome koliko mu se isplati ova taktika.
Frontline Updates
Support local journalists