TUŽIOCI ODBACUJU KARADŽIĆEVE TVRDNJE O HOLBRUKOVOJ ZAŠTITI

Oni kažu kako je Karadžiću imunitet mogao biti garantovan samo rezolucijom Saveta bezbednosti.

TUŽIOCI ODBACUJU KARADŽIĆEVE TVRDNJE O HOLBRUKOVOJ ZAŠTITI

Oni kažu kako je Karadžiću imunitet mogao biti garantovan samo rezolucijom Saveta bezbednosti.

Saturday, 20 June, 2009
Haški su tužioci odbacili tvrdnju bivšeg predsednika bosanskih Srba, Radovana Karadžića, da je u julu 1996. godine sklopio sporazum sa bivšim specijalnim izaslanikom Ujedinjenih nacija, Ričardom Holbrukom (Richard Holbrooke), kojim mu je bilo garantovano da neće biti krivično gonjen.



Čak i da je takav sporazum postojao, ne bi bio obavezujući pred sudom Ujedinjenih nacija, pošto – kako kažu tužioci koji citiraju ono što je ratni ambasador SAD-a u Bosni, Džon Menzis (John Menzies), rekao 1996. godine – „samo Tribunal može govoriti u ime Tribunala“.



Tužilaštvo Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) priložilo je ove sedmice odgovor na zahtev bivšeg predsednika bosanskih Srba od 25. maja – da sve optužbe protiv njega budu povučene na temelju sporazuma kojeg je on navodno postigao s Holbrukom.



Karadžić je naveo kako mu je Holbruk na jednom sastanku u Beogradu 1996. godine ponudio da – ukoliko se povuče sa mesta ratnog predsednika entiteta bosanskih Srba (Republika Srpska, RS) i ne bude sudelovao na predstojećim izborima – ne bude ni krivično procesuiran u Hagu. Holbruk je odlučno negirao da je sudelovao u sklapanju bilo kakvog sporazuma ove vrste.



„U vreme kada je taj sporazum bio sklapan, nisam sumnjao u to da mi je Ričard Holbruk obećao da mi neće biti suđeno pred [Haškim tribunalom] i da on raspolaže ovlašćenjem za sklapanje tog sporazuma“, napisao je Karadžić u svom podnesku.



„Dr Karadžić je ispoštovao svoj deo sporazuma. A sada od Tribunala zahteva da ispoštuje Holbrukov deo.“



No, tužioci kažu kako bi jedini način na koji je Karadžiću mogao biti garantovan imunitet – za šta ne postoji osnova u statutu suda – bila rezolucija organa koji je sud osnovao, tj. Saveta bezbednosti UN-a.



„[Savet bezbednosti] nikada nije saopštio da će Karadžić, niti bilo koja druga konkretna osoba, biti izuzeta od gonjenja ovog Tribunala. Nijedna rezolucija [Saveta bezbednosti] Karadžiću ne garantuje imunitet od krivičnog gonjenja, niti bilo kojoj osobi ili entitetu daje ovlašćenje da mu garantuje imunitet“, napisali su tužioci sudijama 16. juna.



Oni napominju da je Savet bezbednosti zapravo „u više navrata naglasio kako Karadžić treba da bude doveden pred lice pravde u Tribunal“, te navode redne brojeve rezolucija UN-a i odluka kojima se, počev od 1995. godine, zahtevaju njegovo hapšenje i prebacivanje u Hag.



Prema navodima tužilaštva, u slučaju da je bilo kakav sporazum sklopljen, Karadžić je propustio da pokaže da je Holbuk raspolagao ovlašćenjem Saveta bezbednosti ili da je – kao što tvrdi sam Karadžić – delovalo da Holbruk raspolaže tim ovlašćenjem.



„U odsustvu odluke [Saveta bezbednosti], ne može postojati razumna osnova za Karadžićevo verovanje da je on na bilo koga, uključujući Holbruka, preneo ovlašćenje da mu obezbedi imunitet“, ističu tužioci.



„Činjenice na koje se Karadžić poziva uglavnom pokazuju da je Holbruk bio uticajan pregovarač i predstavnik uticajne države, koja je sa svoje strane igrala značajnu ulogu u [Savetu bezbednosti] i koja je često mogla da ubedi ostale članice Saveta bezbednosti da podrže Holbrukov rad.“



Nakon podneska tužilaštva, Karadžić je od sudija zatražio dozvolu da odgovori na pokrenuta pitanja, uključujući i ono o stvarnim Holbrukovim ovlašćenjima da mu ponudi imunitet, kao i utemeljenosti Holbrukove navodne ovlašćenosti da to učini.



„Dr Karadžić smatra da je podnošenje odgovora neophodno da bi Sudskom veću u potpunosti bio predočen njegov stav o tim pitanjima pre no što ono donese odluku o molbi“, napisao je 19. juna sudijama okrivljeni, koji se brani samostalno.



Tužioci su takođe obavestili sudije o svojim stavovima o tome kako bi oni trebalo da se odnose prema Karadžićevoj tvrdnji. Sudije bi najpre trebalo da odluče da li bi Karadžićevo pozivanje na pravni imunitet na temelju takvog sporazuma bilo validno na sudu, pre nego što se upuste u ustanovljavanje da li je takav sporazum sklopljen ili nije – tvrdi se u njihovom podnesku.



„Pre izjašnjavanja o faktičkim stvarima, koje će iziskivati vreme i sredstva, Veće bi najpre trebalo da utvrdi da li bi navodni sporazum mogao biti pravno obavezujući pred ovim tribunalom“, sugerišu tužioci.



Karadžić, pak, u svom podnesku zahteva da se taj problem reši obrnutim redosledom, odnosno da se najpre saslušaju dokazi o postojanju navodnog sporazuma, a da tek potom – ukoliko bi se utvrdilo da je sporazum postojao – usledi odlučivanje o njegovim pravnim konsekvencama na sudu.



Tužioci kažu da bi sudu to uzelo vreme i skrenulo pripreme za suđenje na sporedni kolosek, i smatraju da se radi o „neefikasnom i neprikladnom načinu da se nastavi“ proces.



„Samo ukoliko bi navodni sporazum mogao biti pravno obavezujući, Veće bi moralo da sprovede istragu o činjenicama“, napominju tužioci.



Karadžić se pred MKSJ-om tereti po 11 tačaka za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti, uključujući i dve odvojene tačke za genocid.



U optužnici se navodi da je bivši lider odgovoran za zločine progona, istrebljenja, ubistva i prisilnog raseljavanja, čime je „doprineo ostvarenju cilja koji se sastojao u trajnom iseljavanju bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorija za koje su bosanski Srbi tvrdili da su njihove“.



Tužioci nastoje da dokažu da je on bio politička snaga koja je stajala iza masakra u kojem je u Srebrenici, jula 1995. godine, stradalo skoro 8,000 bošnjačkih muškaraca i dečaka; kao i iza snajperske i artiljerijske kampanje uperene protiv grada Sarajeva, koja je trajala 44 meseca i u kojoj je poginulo skoro 12,000 civila.



Nezavisno od pitanja imuniteta, očekuje se da če suđenje početi krajem leta.



Simon Jennings je izveštač IWPR-a iz Haga.
Frontline Updates
Support local journalists