TROJICI HRVATSKIH NOVINARA SUDIĆE SE ZBOG NEPOŠTIVANJE SUDA
(TU br. 455, 2. jun 2006.)
TROJICI HRVATSKIH NOVINARA SUDIĆE SE ZBOG NEPOŠTIVANJE SUDA
(TU br. 455, 2. jun 2006.)
Sva četvorica novinara optužena su za otkrivanje identiteta, izjave i svjedočenja zaštićenog svjedoka optužbe na suđenju Tihomiru Blaškiću – bivšem ratnom komandantu vojnih formacija bosanskih Hrvata, koji je za ratne zločine u Hagu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet godina.
Svjedok je bio Stjepan Mesić, aktuelni predsjednik Hrvatske, koji je 1998., u vrijeme kada je tajno svjedočio, još uvek bio opozicioni političar.
Tužioci tvrde da je Jović Mesićev identitet otkrio u svojim novinama u novembru 2000. Taj list je potom, uprkos izričitom naređenju koje mu je sud uputio, tokom decembra ipak nastavio da objavljuje ime svjedoka i dijelove njegovog svjedočenja.
Ostala trojica novinara – Stjepan Šešelj, izdavač Hrvatskog slova; Marijan Križić, glavni urednik pomenutih novina; te Domagoj Margetić, bivši urednik Hrvatskog slova, a potom i glavni urednik Novog hrvatskog slova – terete se za objavljivanje odlomaka iz Mesićevog svjedočenja tokom novembra i decembra 2004.
Tužilaštvo tvrdi da se sve optužbe odnose na „isto krivično djelo“ – objavljivanje imena zaštićenog svjedoka i otkrivanje podataka u vezi sa njegovim svjedočenjem pred Tribunalom.
No, sudije su ocijenile da Šešelju i Križiću može biti suđeno u okviru objedinjenog postupka. Oni su radili u istim novinama, pa im stoga može biti pripisana odgovornost za iste postupke. Sudije tvrde i da optužnica protiv Margetića može biti uključena u ovaj postupak, budući da je i on prekršio istu naredbu suda iz 2004. i u svom Novom hrvatskom slovu objavio isti materijal. Margetiću je ta naredba stigla greškom, jer se u Tribunalu mislilo da je on još uvijek urednik u (slično nazvanom) Hrvatskom slovu.
Tužilaštvo je smatralo da svoj četvorici okrivljenih treba suditi zajedno, i to na temelju toga da su dvojica od njih „sporno objavljivanje povjerljivih podataka izričito pravdala činjenicom da je [Jović] prethodno već objavio iste informacije“.
Uprkos tim argumentima, sudije su procijenile da Joviću ne treba suditi zajedno s ostalima. Jovićevi postupci, tvrde oni, dogodili su se četiri godine ranije, u drugim novinama, a na njega se nije odnosila ni sudska naredba iz 2004.
Svjedok je bio Stjepan Mesić, aktuelni predsjednik Hrvatske, koji je 1998., u vrijeme kada je tajno svjedočio, još uvek bio opozicioni političar.
Tužioci tvrde da je Jović Mesićev identitet otkrio u svojim novinama u novembru 2000. Taj list je potom, uprkos izričitom naređenju koje mu je sud uputio, tokom decembra ipak nastavio da objavljuje ime svjedoka i dijelove njegovog svjedočenja.
Ostala trojica novinara – Stjepan Šešelj, izdavač Hrvatskog slova; Marijan Križić, glavni urednik pomenutih novina; te Domagoj Margetić, bivši urednik Hrvatskog slova, a potom i glavni urednik Novog hrvatskog slova – terete se za objavljivanje odlomaka iz Mesićevog svjedočenja tokom novembra i decembra 2004.
Tužilaštvo tvrdi da se sve optužbe odnose na „isto krivično djelo“ – objavljivanje imena zaštićenog svjedoka i otkrivanje podataka u vezi sa njegovim svjedočenjem pred Tribunalom.
No, sudije su ocijenile da Šešelju i Križiću može biti suđeno u okviru objedinjenog postupka. Oni su radili u istim novinama, pa im stoga može biti pripisana odgovornost za iste postupke. Sudije tvrde i da optužnica protiv Margetića može biti uključena u ovaj postupak, budući da je i on prekršio istu naredbu suda iz 2004. i u svom Novom hrvatskom slovu objavio isti materijal. Margetiću je ta naredba stigla greškom, jer se u Tribunalu mislilo da je on još uvijek urednik u (slično nazvanom) Hrvatskom slovu.
Tužilaštvo je smatralo da svoj četvorici okrivljenih treba suditi zajedno, i to na temelju toga da su dvojica od njih „sporno objavljivanje povjerljivih podataka izričito pravdala činjenicom da je [Jović] prethodno već objavio iste informacije“.
Uprkos tim argumentima, sudije su procijenile da Joviću ne treba suditi zajedno s ostalima. Jovićevi postupci, tvrde oni, dogodili su se četiri godine ranije, u drugim novinama, a na njega se nije odnosila ni sudska naredba iz 2004.
