TROJICI HRVATSKIH NOVINARA SUDIĆE SE ZBOG NEPOŠTIVANJE SUDA

Sva četvorica novinara optužena su za otkrivanje identiteta, izjave i svjedočenja zaštićenog svjedoka optužbe na suđenju Tihomiru Blaškiću – bivšem ratnom komandantu vojnih formacija bosanskih Hrvata, koji je za ratne zločine u Hagu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet godina.



Svjedok je bio Stjepan Mesić, aktuelni predsjednik Hrvatske, koji je 1998., u vrijeme kada je tajno svjedočio, još uvek bio opozicioni političar.



Tužioci tvrde da je Jović Mesićev identitet otkrio u svojim novinama u novembru 2000. Taj list je potom, uprkos izričitom naređenju koje mu je sud uputio, tokom decembra ipak nastavio da objavljuje ime svjedoka i dijelove njegovog svjedočenja.



Ostala trojica novinara – Stjepan Šešelj, izdavač Hrvatskog slova; Marijan Križić, glavni urednik pomenutih novina; te Domagoj Margetić, bivši urednik Hrvatskog slova, a potom i glavni urednik Novog hrvatskog slova – terete se za objavljivanje odlomaka iz Mesićevog svjedočenja tokom novembra i decembra 2004.



Tužilaštvo tvrdi da se sve optužbe odnose na „isto krivično djelo“ – objavljivanje imena zaštićenog svjedoka i otkrivanje podataka u vezi sa njegovim svjedočenjem pred Tribunalom.



No, sudije su ocijenile da Šešelju i Križiću može biti suđeno u okviru objedinjenog postupka. Oni su radili u istim novinama, pa im stoga može biti pripisana odgovornost za iste postupke. Sudije tvrde i da optužnica protiv Margetića može biti uključena u ovaj postupak, budući da je i on prekršio istu naredbu suda iz 2004. i u svom Novom hrvatskom slovu objavio isti materijal. Margetiću je ta naredba stigla greškom, jer se u Tribunalu mislilo da je on još uvijek urednik u (slično nazvanom) Hrvatskom slovu.



Tužilaštvo je smatralo da svoj četvorici okrivljenih treba suditi zajedno, i to na temelju toga da su dvojica od njih „sporno objavljivanje povjerljivih podataka izričito pravdala činjenicom da je [Jović] prethodno već objavio iste informacije“.



Uprkos tim argumentima, sudije su procijenile da Joviću ne treba suditi zajedno s ostalima. Jovićevi postupci, tvrde oni, dogodili su se četiri godine ranije, u drugim novinama, a na njega se nije odnosila ni sudska naredba iz 2004.