Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

TRIBUNAL VODI ISTRAGU PROTIV BOSANSKO-SRPSKOG MAGNATA

Haski duznosnici ispitivat ce kljucnog bosansko-srpskog finansijera o njegovim vezama s Karadzicam i ozloglasenim logorima.
By IWPR ICTY

Momcilo Mandic, bogati bosanski Srbin, cija imperija vrijedna vise milijuna dolara ukljucuje naftnu kompaniju i mrezu hotela i restorana, shvatio je u ozujku/martu da je u nevolji kada ga je Vasington optuzio za malverzacije i najavio zamrzavanje njegovih sredstava u SAD.


Stvari su se jos vise pogorsale za Mandica u travnju/aprilu kada ga je srpska policija optuzila za ubojstvo i uhapsila. Ali, najvece nevolje za njega mogle bi tek doci. IWPR zaznaje da Hag sada zeli ispitati Mandica u vezi ratnih zlocina.


Glavna tuziteljica Haskog tribunala, Karla del Ponte, ovog ce tjedna od srpskih vlasti zatraziti da ispita Mandica kako o njegovim vezama s ratnim vodjama bosanskih Srba, Radovanom Karadzicem i Ratkom Mladicem, tako i o njegovog ulozi u organiziranju nekih od ozloglasenih logora u Bosni.


Istrazitelji UN tribunala za ratne zlocine kontaktirali su Mandica prije nekoliko godina u nadi da im moze pomoci u istrazi protiv Karadzica i Mladica, ali bogati bosanski Srbin odbio je suradjivati jer mu se srpska sluzba sigurnosti naredila da s njima ne razgovara, izjavili su izvori tribunala za IWPR.


Tvrdnje da je Mandic bio u bliskoj vezi s ratnim vodjama bosanskim Srba i da je mozda bio umijesan u ratne zlocina ponovo su izronile na povrsinu u ozujku/martu kada ga je Vasington optuzio da vodi posao zasnovan na malverzacijama, ali da novac iz njega izvlaci za podrsku Karadzicu i Mladicu. Bivsi predsjednik bosanskih Srba i njegov vojni zapovjednik u bijegu su od srpnja/jula 1995.godine kada je tribunal protiv njih podigao optuznice za genocid.


Biro SAD za Kontrolu stranih sredstava zaplijenilo je Mandiceva sredstva nakon sto je 7.ozujka/marta izdalo saopcenje za javnost tvrdeci da njegova imperija predstavlja "razradjenu mrezu kriminalnih poduzeca koja se bave pronevjerom, poslovnim malverzacijama, fiktivnim zajmovima" koja se koriste za podrsku zastiti Karadzica i Mladica.


Visoki predstavnik u Bosni, Pedi Asdaun, slijedio je njihov primjer i Bosna je zamrzla Mandiceve bankovne racune u Bosni.


Mreza oko Mandica ponovo se zatvorila 13.travnja/aprila kad ga je srpska policija uhapsila zbog proslogodisnjeg ubojstva njegovog tjelohranitelja, Zeljka Skrba, i srpskog policijskog duznosnika Nenada Batocanina. Tjelohranitelj se navodno okrenuo protiv Mandica i planirao je srpskim vlastima ispricati sve sto zna.


Sada kada Beograd drzi Mandica u pritvoru, duznosnici tribunala kazu da ce ga ponovo pokusati ispitati, a ovaj put imaju razloga vjerovati da ce bogatas suradjivati.


Bivsi nacelnik srpske sluzbe sigurnosti, Jovica Stanisic, koji je ranije naredio Mandicu da ne razgovara, sad je u zatvoru. Stanisic je uhapsen u travnju/aprilu u vezi sa ubojstvom premijera Zorana Djindjica 13.ozujka/marta.


Ali, sto je jos vaznije, Mandic bi mogao objelodaniti ono sto zna da bi spasio vlastitu kozu, jer je tuzilastvo prikupilo jos dokaza koji ga dovode u vezu s ratnim zlocinima. "Nasi izvori kazu da nas se on [Mandic] sada plasi", rekao je jedan duznosnik tribunalovog tuzilastva koji je zelio ostati anoniman.


Tribunalovi dokumenti do kojih je dosao IWPR tvrde da je Mandic bio ministar pravde u Karadzicevog vladi, da je igrao kljucnu ulogu u organiziranju logora u prvim mjesecima rata u Bosni. On je navodno bio odgovoran za imenovanja i smjene upravitelja zatvora i za snabdijevanje logora izmedju svibnaj/maja 1992.godine i 20. sijecnja/januara 1993.godine.


Dokumenti tribunala, koji su prvobitno dobiveni od bosanske vlade, takodjer tvrde da je Mandic posjetio logore u Svrakama i Hadzicima, u predgradjima Sarajeva. Oni citiraju jednog logorasa koji je rekao da je Mandic dosao i obratio se zarobljenicima, pitao ih za tamosnje uvjete i obecao zarobljenicima, na odlasku, da se nemaju cega bojati.


Medju dokumentima je i uhvacen razgovor iz srpnja/jula 1992.godine izmedju Mandica i srpskog zapovjdnika, Radivoja Grkovica, lociranog izvan Sarajeva. Ovaj drugi zatrazio je od prvog "30 Turaka (derogativni naziv za bosanske Muslimane)" za kopanje rovova na liniji fronta, ne ostavljajuci mjesta sumnji da je mislio na logorase koji su se koristili kao zivi stitovi.


Ovakvi naizgled optuzujuci dokazi bez sumnje ce dati ogroman poticaj Mandicu da suradjuje u tribunalovoj istrazi protiv Karadzica i Mladica, jer ukoliko to ne ucini, mogao bi se naci na njegovoj optuzenicoj klupi.


Emir Suljagic je novinar IWPR-a u Hagu.