Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

TRIBUNAL UBLAZIO PRITISAK NA MILOSEVICA

Tuzioci nastoje ubrzati sudjenje za genocid, ali ih u tome sprecavaju zdravstveni problemi optuzenog
By IWPR ICTY

Nakon sto su saslusani izvjestaji o zdravstvenom stanju optuzenog, Haski tribunal za ratne zlocine odlucio je da se sudjenje Slobodanu Milosevicu za genocid nastavi po rezimu koji ce podrazumijevati trodnevni radni tjedan.


Sudac Ricard Mej (Richard May) saopcio je da lijecnicki nalazi ukazuju na “hipertenziju, odnosno nagli rast krvnog tlaka. On [Milosevic] ispoljava simptome iscrpljenosti i umora, koje prati porast krvnog tlaka preko granice dozvoljenog.”


Odluka o skracenju radnog tjedna znaci da bi sudjenje moglo da potraje do 2007.


Milosevic se ni protekla dva tjedna zbog bolesti nije pojavljivao pred sudom – tako da je u dosadasnjem toku procesa iz istog razloga ukupno izgubljeno vec vise od dva mjeseca.


Tuzioci su od sudaca zatrazili da budu razmotreni i nacini na koje bi sudjenje moglo biti ubrzano. Spomenuto je iznosenje dokaznog materijala posredstvom videa (pri cemu Milosevic ne bi napustao svoju celiju), kao i imenovanje branioca mimo volje optuzenog. Optuzeni je inace odbio da mu bude dodijeljen branilac, isticuci da – bez obzira na to sto mu logisticka podrska ipak pristize iz Beograda, gdje je lociran tim njegovih pravnika – i dalje ne priznaje Haski sud.


Tuzilac Dzefri Najs (Geoffrey Nice) iznio je procjene po kojima je Miloseviceva bolest sud do sada vec kostala nekih 157.000 americkih dolara. Imao je u vidu avionske karte i hotelske racune za 38 do 40 svjedoka, koji su bili prinudjeni otici kuci i koji ce se vratiti cim se optuzeni oporavi. “Barem jedan svjedok bio je primoran vracati se cak dva puta”, rekao je Najs.


On je dodao da bi – da je Milosevic bio zdraviji – dokazni postupak optuzbe, koji je poceo u veljaci/februaru 2002., trajao znatno manje od 18 mjeseci.


Najs je od suda takodjer zatrazio da razmotri mogucnost da Milosevicu bude zabranjeno pusenje.


“Prema saznanjima koja nam stizu iz nasih izvora, pusenje samo po sebi predstavlja otezavajuci faktor, pa bi prekid u tom smislu predstavljao napredak”, konstatirao je on. “Sudeci po nalazima kojima raspolazemo, vec i samim odustajanjem od pusenja dolazi do gotovo trenutnog smanjivanja rizika.”


S druge strane, “prijatelj suda” (amicus curiae) Stiven Kej (Stephen Kay) izjavio je da se Milosevicu – koji se u tom trenutku nije nalazio u sudnici – ipak ne moze pripisivati krivica za pogorsanje vlastitog zdravstvenog stanja, te da samo i u nastavku mora biti pravedno.


“Nije u pitanju nikakav proces ometanja, niti bojkot”, rekao je Kej, koji je se stara o tome da se Milosevicu sudi po najvisim pravnim standardima.


Kej je dodao da bi upotreba videa u dokaznom postupku malo toga promijenila, buduci da svjedok ipak mora prisustvovati unakrsnom ispitivanju. Takodje, samo gledanje video-zapisa bi u Milosevicevom slucaju trebalo biti tretirano kao rad, a ne kao odmor.


Kej je rekao i da je znao da ce optuzeni odbiti advokata. “On je to ucinio kao netko tko smatra da je Tribunal zapravo nezakonit. Tako smo vidjeli i kako bi se on ponasao prema nekome tko bi [mu] bio nametnut. Mislim da ne postoje nikakve sanse da bi suradjivao s bilo kime tko bi mu se na bilo koji nacin suprotstavio.”


“Amicus” misli i da bivsem srpskom lideru treba dopustiti da se brani sam. “Kao sto vam je poznato, optuzeni ima pravo braniti se sam. Kada donesete odluku o tome da vas zastupa advokat, vi od toga odustajete. To u mnogo kom pogledu zahtijeva visok stupanj povjerenja. Optuzeni jednostavno ne zeli prihvatiti takvu, pasivniju ulogu.


“Savrseno je razumljivo da u toj situaciji – kada se protiv njega iznose teske optuzbe – covjek ima povjerenja samo u vlastitio rasudjivanje, iskljucivo u vlastitu vjestinu i jedino u vlastita saznanja o onome sto se desavalo u bivsoj Jugoslaviji.”


Sudac Mej je, saopcavajuci odluku o skracenju radnog thedna, rekao i da suci tek trebaju razmotriti ostale predlozene mjere.


Chris Stephen je voditelj projekta IWPR-a u Hagu.