Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

TRIBUNAL NASTAVLJA S RADOM I POSLIJE 2008.?

Predsjednik Tribunala upozorio je Vijece sigurnosti da ce sudjenja za ratne zlocine potrajati barem godinu dana duze no sto je bilo predvidjeno
By IWPR ICTY

Sudac Teodor Meron (Theodor Meron) je, kao predsjednik Haskog tribunala, upozorio Vijece sigurnosti UN-a da postoje vrlo slabi izgledi da ce Medjunarodni sud uspjeti okoncati svoj rad do 2008., odnosno u roku koji je predvidjen takozvanom “izlaznom strategijom”.

U izvjestaju Vijecu podnesenom 25. svibnaj/maja i objavljenom 8. lipnja/juna, sudac Meron saopcava kako ce se cinjenica da je za posljednjih sest mjeseci u Hag pristigao veliki broj optuzenika svakako odraziti na rad suda.

Meron je, osim toga, naglasio i da Tribunal nece okoncati rad prije no sto i trojica najtrazenijih bjegunaca – bivsi vojni zapovjednik i predsjednik bosanskih Srba, Ratko Mladic i Radovan Karadzic, te hrvatski general Ante Gotovina – budu izvedeni pred lice pravde.

“Posebno naglasavam da ta trojica bjegunaca zavrsetak rada Tribunala ne smiju docekati na slobodi”, rekao je on.

Sudiac Meron je istakao i da je – bez obzira na to sto je iz razlicitih razloga vrlo tesko predvidjeti kada ce preostala sudjenja pred Tribunalom biti okoncana – potpuno izvjesno da to nece biti do isteka 2008., odnosno u predvidjenom roku.

“Nije moguce predvidjeti hoce li sve aktivnosti Tribunala biti okoncane . . . do kraja 2008.”, kazao je on. “Uzrok tome je okolnost da je u razdoblju izmedju dva izvjestaja pristigao veliki broj optuzenika [visokog ranga], kao i to sto je potvrdjeno sedam novih ili dopunjenih optuznica kojima je obuhvaceno 13 optuzenika.

“Povrh toga, u razdoblju nakon posljednjeg izvjestaja nijedan optuzenik nije priznao krivicu, niti je pak Pravilo 11 bis o prepustanju slucajeva [lokalnim sudovima] . . . bilo primjenjivano.”

Predsjednik Tribunala rekao je i da ce 13. lipnja/juna, kada bude podnosio usmeni izvjestaj Vijecu sigurnosti, iznijeti preciznije procjene, ali je i dodao: “Vec sada predvidjam da ce sudjenja morati trajati i tokom 2009.”.

Izlaznom strategijom Tribunala, koju su u srpnju/julu 2002. usvojile Ujedinjeni narodi, predvidjeno je da sudjenja traju do kraja 2008., odnosno da sud sve svoje aktivnosti okonca prije isteka 2010.

Takav raspored je predvidjao i da ce zbog niza faktora broj slucajeva u medjuvremenu biti smanjen – a predsjednik Tribunala priznao je da se to nije desilo.

Nedavni dolazak nekolicine odbjeglih optuzenika iz Srbije i Crne Gore izazvao je pomijesana osjecanja. Iako je glavna tuziteljica Karla del Ponte (Carla Del Ponte) oduvijek insistirala na potrebi unapredjenja suradnje s Tribunalom, tek je u posljednjih sest mjesec i uslijedila prava poplava “dobrovoljnih predaja”.

Tako trenutno u Hagu na pocetak sudjenja ceka cak 51 osoba, dok ih je u vrijeme posljednjeg predsjednikovog izvjestaja bilo svega 34. A to, prema Meronovim rijecima, znaci “povecanje od 50 posto”.

Procjena da ce prvostupanjski postupci biti okoncani do 2008. – koju je sudac Meron potvdio i u prethodnom izvjestaju Vijecu sigurnosti, podnesenom u studenom/novembru 2004. – temeljila se na pretpostavci da na tok pojedinih sudjenja nece utjecati cinjenica da u studenom/novembru 2005. istice mandat stalnim sucima. Nisu bila uracunata ni moguca usporavanja izazvana zdravstvenim problemima optuzenika ili njihovih zastupnika.

“U izvjestaju je takodjer stajalo da ce 'ukoliko novi optuzenici ili dosadasnji bjegunci stignu u Hag, i ukoliko im se bude sudilo odvojeno, sudjenja osumnjicenicima koji se vec nalaze u pritvoru Tribunala vjerojatno potrajati barem do kraja 2009.'“, rekao je Meron.

Predsjednik je skrenuo paznju i na to da ce na okoncanje rada suda utjecati sest faktora. To su: broj novih optuznica; broj slucajeva koji ce, u skladu s pravilom 11 bis, biti prepusteni lokalnim sudovima; broj optuzenika koji ce priznati krivicu; hoce li u Hag stici i preostali optuzenici i bjegunci; kada ce se to desiti; te hoce li tuzilastvo uspjeti u nastojanjima da se one optuznice koje se odnose na slicne zlocine, o kojima trebaju svjedociti isti svjedoci, procesuiraju u okviru jedinstvenih sudskih postupaka.

S obzirom da je Ured tuzilastva, zakljucno s 2004., podnio sve optuznice, nova sudjenja ticat ce se samo optuzbi za uvredu suda – koje su tokom 2005. u dva slucaja vec podnesene. Kada je rec o Pravilu 11 bis, za sada je podneseno deset takvih zahtjeva, koji se odnose na devet slucajeva: medjutim, samo je jedan od tih zahtjeva i odobren, s tim da obrana ima pravo zalbe na svaku od odluka.

Prvobitna procjena pocivala je i na predvidjanjima da ce izvjestan broj priznanja krivice od strane optuzenih pridonijeti ubrzanju sudjenja, ali se to u medjuvremenu nije desilo. Nijedan od optuzenika koji su se pred sucima pojavili od studenoga/novembra 2004. nije izjavio da se osjeca krivim.

Eventualni dolazak desetorice preostalih bjegunaca takodje ce se odraziti na rad Medjunarodnog suda.

Naime, sestorica bjegunaca obuhvacena su onim optuznicama po kojima se sudi osobama koja se vec nalaze u haskom pritvoru, tako da njihov dolazak nece znaciti i pokretanje posebnih sudskih postupaka. Preostaloj cetvorici ce, ukoliko se pojave u Hagu, biti sudjeno odvojeno. Osim za Ratka Mladica i Radovana Karadzica (vojnog, odnosno politickog lidera bosanskih Srba), to vazi i za Gorana Hadzica (bivseg predsjednika Srpske Krajine), te Stojana Zupljanina (bivseg nacelnika banjaluckog Centra javne sigurnosti).

Premda poznavaoci prilika tvrde da sud vec radi punim kapacitetom, u Tribunalu se ispituju i razlicite mogucnosti povecanja efikasnosti.

Sve su ucestalije rasprave – cak i medju predstavnicima Tribunala – o duzini trajanja pritvora prije pocetka sudjenja, sto je posljedica ogranicenih sudskih resursa, odnosno nacina na koji se formiraju sudska vijeca.

Tako je sudac Patrik Robinson (Patrick Robinson) – u okviru travanjske/aprilske rasprave o zahtjevu bosanskog generala Rasima Delica da bude privremeno pusten na slobodu – izjavio kako je “pomalo zbunjen cinjenicom da je dio sistema” u kojem optuzenici do pocetka sudjenja u pritvoru provode i po dvije i po godine.

Prema najradikalnijem od postojecih prijedloga, treba sagraditi i cetvrtu sudnicu, sto bi omogucilo istovremeno odvijanje sedam sudjenja, umjesto sadasnjeg maksimuma od sest. Time bi se smanjio i pritisak na tri sudnice, u kojima trenutno vazi pravilo da se dnevno na jedan proces moze potrositi samo pet radnih sati. Medjutim, sudac Meron primjecuje da troskovi izgradnje cetvrte sudnice ne bi mogli biti pokriveni iz budzeta Vijeca sigurnosti, te da bi, ukoliko se citava stvar pokaze izvodljivom, financiranje spomenutog poduhvata trebalo prepustiti “zainteresiranim vladama”.

Nacelnica za medjunarodno humanitarno i kazneno pravo pri Institutu Aser u Hagu, Dr Avril Mekdonald (Avril McDonald) – koja vec dugo prati rad Tribunala – izjavila je za IWPR da je, kada se u vidu ima preopterecenost Tribunala, vec i prvobitna procjena o okoncanju rada do isteka 2008. bila prilicno optimisticka.

“Uzmite na primjer Milosevicev slucaj, i zamislite da vam se sutra u Hagu pojave Karadzic i Mladic”, kaze ona. “Njihova bi sudjenja bila slicnog obima, i mogla bi potrajati godinama.”

Mekdonaldova je, usprkos tome, pohvalila strategiju “koncentracije pameti” svih onih koji su povezani s Tribunalom, kao i ubrzano formiranje Vijeca za ratne zlocine u Sarajevu, koje bi, u skladu sa Pravilom 11 bis, trebalo da preuzme odredjeni broj haskih postupaka protiv optuzenika nizeg i srednjeg ranga.

“Mislim da bi se izlazna strategija mogla pretvori u cilj koji stalno izmice”, rekla je ona. “Ostaje samo jedno pitanje: do kada ce vlade-donatori – a pogotovo Sjedinjene Drzave – nastaviti s finansiranjem [Tribunala]?”

Alison Freebairn je urednica IWPR-a u Hagu.